Foto: Envato
Na Facebooku je 7. oktobra 2026. godine podijeljena priča o dvije djevojčice iz Egipta koje su navodno žive zakopane i čudesno spašene. Ova je “vijest” navodno odjeknula u regionu Bliskog istoka nakon što je jedna od djevojčica govorila o ovom iskustvu na egipatskoj državnoj televiziji.
Musliman u Egiptu je ubio svoju ženu jer je čitala Bibliju. Zatim ju je sahranio zajedno sa živim ćerkicama: jednom još u povoju a druga starosti osam godina. Policiji je prijavio da je ujak ubio devojčice. Nakon 15 dana umro je rođak ove porodice. Kada su otišli da ga pokopaju našli su pod peskom žive devojčice. Svi u zemlji su bili ogorčeni, a otac devojčica je pogubljen. Pitali su stariju devojčicu kako su preživele, a ona je odgovorila: "Čovek u sjajno-beloj odeći, sa ranama na rukama, dolazio je svaki dan da nas hrani. Budio je majku da podoji sestricu." Bila je intervjuisana od strane Egipatske nacionalne televizije, a voditeljka je bila muslimanka u burki. Ova vest se prenosi celim Bliskim istokom, jer je Egipat centar tamošnjih medija i obrazovanja. Tamošnjim liderima neće biti lako da objasne ovo čudo, ali je izvesno da Gospod brine i nad ovim delom sveta.
Foto: Screenshot/Facebook
Objava je do datuma pisanja ove analize podijeljena više od 160 puta. Priča se dijelila i na drugim Facebook profilima i grupama u oktobru 2026. godine, ali nije nova. Slične objave dijele se već godinama na društvenim mrežama na našem jeziku. Najstarija objava koju smo pronašli podijeljena je na Facebooku 16. maja 2014. godine. U ovoj se objavi spominje popularnost filma o životu Isusa Krista “Pasija”, koji je izašao 2004. godine, što ukazuje na to da se priča možda dijelile i ranije.
Šta su činjenice?
Priča o djevojčicama iz Egipta koje su ispričale da ih je spasio Isus Hrist nakon što ih je otac žive zakopao dijelila se i na društvenim mrežama na stranim jezicima. Ovim su se objavama bavili strani fact-checking portali i utvrdili da je priča izmišljena iako je raširena (1, 2).
Američki fact-checking portal Snopes pisao je o ovome još 2007. godine. Priču o djevojčicama iz Egipta pronašli su u objavama na internetskim forumima i u e-mail lancima još iz 2004. godine. To su ujedno i jedina mjesta iz tog vremena gdje se ova priča može pronaći.
Priči nedostaju informacije koje bi bile očekivane u nekom izvještaju o stvarnom događaju. Ne spominje se kada se navodni incident dogodio ni gdje tačno u Egiptu. Ne spominju se ni imena djevojčica ili oca koji je počinio navodni zločin, kao ni ime televizijske kuće za koju je jedna od njih navodno svjedočila o onome što joj se desilo. Ne postoje nikakve fotografije ili videosnimci koji bi potvrdili da je išta od navedenog stvarno.
Iako se u priči tvrdi da je javnost u Egiptu bila ogorčena zbog slučaja, nemoguće je pronaći bilo kakve medijske izvještaje, iz 2000-tih ili novije, o slučaju u kojem je muškarac ubio suprugu i zakopao je sa svojim živim kćerkama (1, 2). Ne postoje ni izvještaji ili snimci intervjua u kojem djevojčica svjedoči kako je spašena iz groba voditeljici koja nosi burku. Štaviše, do 2012. godine, voditeljicama na egipatskim televizijama bilo je zabranjeno nositi hidžab (pokrivanje kose), nikab ili burku (pokrivanje lica), tako da je malo vjerovatno da je u Egiptu ranih 2000-tih emitovan intervju u kojem voditeljica nosi burku.
O širenju ove priče je 2020. godine pisao i Glas Koncila, zvanični portal Katoličke crkve u Hrvatskoj, opisujući je zajedno sa sličnim izmišljenim pričama kao praznovjerje:
Ovakvih je »priča«, koje u sebi imaju naizgled pobožnu poruku, u virtualnom svijetu današnjih brzih digitalnih komunikacija sve više, a svaka od njih u sebi sadrži cijeli niz ničim potvrđenih »događaja« za koje nema nikakvih ozbiljnih i preciznih argumenata i dokaza. Takve poruke navode na praznovjerje, a praznovjerje je grijeh. Ova poruka koju ste dobili samo je jedna u nizu, po svemu sudeći, izmišljenih poruka kojima ni sam cilj nije u potpunosti jasan. Komu bi takve poruke, ako je pravi vjernik, kršćanin i katolik, trebale biti namijenjene?
(...)
jeca ne izmišljaju ovakve priče, ona prenose što su doživjela i što su vidjela. Odrasli su ti koji izmišljaju ovakve priče. Ponekad s dobrim nakanama. Ali, u ime istine i u ime Istine – Krista – ne smije se izmišljati niti se smije lagati. Ne smije se izmišljenim pričama vjernike poticati na promjenu ponašanja, na vjerovanje, na jače prianjanje uz Krista. Ne smije! Ne smije se jer je nemoralno i jer je grješno.
Raskrinkavanje se više puta bavilo izmišljenim pričama koje se dijele na društvenim mrežama i ponekad čak i u medijima. Nekada se to radi iz ideoloških razloga, nekada je cilj “skupljanje” klikova, a nekad je izmišljena priča dio prevare kojom se od korisnika/ca društvenih mreža nastoji izmamiti novac (1, 2, 3). Ono što im je u većini zajedničko jesu šokantni elementi kojima se kod publike nastoji proizvesti snažna emotivna reakcija, kao i nedostatak informacije o vremenu i tačnom mjestu navodnog događaja i akterima koji su u njemu navodno učestvovali.
Priča o egipatskim djevojčicama koje su žive zakopane s ubijenom majkom i koje su ispričale da ih je spasio Isus, dakle, fiktivna je pripovijetka s interneta, a ne stvarni događaj o kojem su izvještavali mediji. Budući da nije moguće sa sigurnošću reći odakle je potekla priča, objave u kojima je podijeljena kao stvarni događaj ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)