Raskrinkavanje.ba

Koliko ljudi živi na Zemlji i da li je prenaseljena?

Na društvenim mrežama netačno se tvrdi da je zvanični podatak da Zemlja ima osam milijardi stanovnika/ca lažiran s ciljem provođenja malicioznog plana globalnih elita.

Foto: Freepik

Na Telegram kanalu TABU, 7. septembra 2024. godine objavljen je četverominutni videosnimak u kojem se govori o “mitu” prenaseljenosti Zemlje i tvrdi se da je podatak prema kojem na planeti živi osam milijardi ljudi netačan. U opisu snimka navodi se sljedeće:

Mislim da sam već objavljvala nekad, ali vrijedi ponoviti s obzirom da je laž o prenaseljenosti Zemlje jedan od vodećih razloga/izgovora za mnoge namete koje nam serviraju.

"U stvarnosti, kada bi svi bili stisnuti u gustoću naseljenosti od 27.000 po kvadratnoj milji, što je uporedivo s New Yorkom, 8 milijardi ljudi bi samo napunilo državu Teksas, ostavljajući cijeli ostatak svijeta nenaseljenim. Dakle, ideja da je Zemlja opasno prenaseljena i da vlade moraju poduzeti drastične mjere za borbu protiv ovog problema, predstavlja još jednog tigra od papira koji pokušava da nas uplaši da se pokorimo.
...
Najveća prijetnja prosperitetu čovječanstva su vlade, a ne rast stanovništva!!!"

U snimku na engleskom jeziku s prevodom na naš se, osim tvrdnje da bi osam milijardi ljudi moglo živjeti u Teksasu, navodi da su zvanične brojke o veličini svjetske populacije laž i prezentuju se “alternativne” računice neimenovanog autora.

Na primjer, Indija navodno ima stanovništvo širom zemlje od preko 1,4 milijarde građana. Ali kada se prave praktične kalkulacije koristeći vlastite brojke UN-a, to kako su mogli zaključiti tako visoku cifru jasno je poput blata. Uzimajući njihove zvanične podatke o populaciji od 300 najvećih gradova u Indiji, od 12,4 miliona u najvećem gradu Mumbaju, do nešto više od 100.000 u 300. gradu Aurangabadu, i zbrajajući ih sve zajedno, to jedva iznosi 200 miliona od tih navodno 1,4, milijarde.

Sličan način “računanja” autor ovog videa primjenjuje i na čitav svijet, sabirajući stanovništvo 300 najnaseljenijih gradova na svijetu i dolazeći do zaključka da svjetska populacija ne iznosi osam milijardi, već manje od tri.

Do datuma pisanja ove analize, snimak s kanala TABU prikupio je gotovo 2.000 pregleda, a objavljen je i na još nekoliko Facebook profila.

Tvrdnje o “mitu o prenaseljenosti” i “lažiranim” brojem stanovnika/ca planete zapravo kruže na internetu na našem govornom području već više od deceniju. Prvo eksplicitno predstavljanje ovih tvrdnji u “zavjerološkom” kontekstu pronašli smo u članku objavljenom na portalu Pečat 5. aprila 2013. godine.

Kako znamo koliko ljudi živi na planeti?

Prema procjenama UN-a, na svijetu je 2023. godine živjelo 8.091.734.930 osoba. 

Za procjenjivanje broja ljudi na planeti zadužena je UN-ova agencija za stanovništvo (UNDP). UNDP računa broj stanovnika/ca kroz preradu i sintetizaciju ogromne količine podataka, uključujući podatke o stopama fertiliteta, nataliteta, migracija i mortaliteta, koji se prikupljaju iz popisa stanovništva koje dostavljaju vlade, nezavisnih demografskih istraživanja, registara rođenja i smrti, akademskih studija, kao i iz podataka koje dostavljaju UN-ova agencija za izbjeglice i Svjetska zdravstvena organizacija (link).

Dakle, procjena ne ovisi samo o popisima stanovništva, s obzirom na to da oni nisu uvijek pouzdani i da se ne sprovode redovno u svim zemljama, već se u obzir uzima niz različitih podataka iz različitih izvora. 

Zvanični podatak o veličini globalnog stanovništva je procjena, s obzirom na to da bi bilo nemoguće prebrojati svaku osobu na planeti. Iako možda nije u potpunosti precizna, nema dokaza da su ovi podaci namjerno lažirani ili da je procjena manipulativna, a zasigurno je pouzdanija od procjene neimenovanog autora videa s društvenih mreža.

Naprimjer, Indija je zadnji popis stanovništva provela 2011. godine. Prema podacima s tog popisa, u toj je državi tada živjelo 1,2 milijarde ljudi. Autor u videu tvrdi da je populacija Indije znatno manja, a kao “dokaz” za to navodi činjenicu da je njegov zbir stanovnika/ca u 300 najviše naseljenih indijskih gradova oko 200 miliona. Osim činjenice da su određeni podaci koje koristi pogrešni (u Mumbaiju, prema informacijama s popisa, još je 2011. živjelo 18, a ne 12 miliona ljudi), i njegova logika je manjkava.

Indija ima 28 saveznih država, 498 velikih gradova (stanovništvo oko 100.000 ili više), gotovo sedam i po hiljada manjih gradova (stanovništvo manje od 100.000) i više od 600.000 sela

Dakle, stanovništvo u 300 najnastanjenijih indijskih gradova apsolutno ne predstavlja većinu indijskog stanovništva.

Prema podacima popisa iz 2011, dvije trećine Indijaca/ki, tačnije 833,5 miliona ljudi, žive u ruralnim dijelovima države. Jedna trećina, 377,1 milion, živi u urbanim mjestima. Ukoliko saberemo ta dva broja, dobit ćemo populaciju od približno 1,21 milijardu.

Sabiranje stanovništva u velikim gradovima generalno nije adekvatan način da se izračuna koliko stanovnika/ca planeta ima, jer većina ljudi na svijetu ne živi u velikim gradovima. Prema podacima iz 2020. godine, oko 44% svjetskog stanovništva živi u većim gradovima, oko 43% živi u manjim gradovima i predgrađima, a oko 13% živi u ruralnim dijelovima. Procenat stanovništva koji živi u urbanim dijelovima veći je u razvijenim državama, a znatno manji u nerazvijenim. 

Tvrdnja da na svijetu živi manje od tri milijarde ljudi “potkrijepljena” sabiranjem stanovništva u 300 najmnogoljudnijih gradova na svijetu posebno je apsurdna, jer na svijetu postoje hiljade gradova, a ne samo 300. Prema podacima UN-a iz 2016. godine, postoji 31 grad koji ima populaciju od deset miliona ili više, i u njima živi 8,7% svjetskog stanovništva. Pored toga, postoji 45 gradova u kojima živi između pet i deset miliona ljudi, 436 u kojima živi između jedan i pet miliona te 551 u kojima živi između pola miliona i milion ljudi. Tačan broj gradova u kojima živi ispod pola miliona ljudi nije ni naveden, s obzirom na to da ih u svijetu vjerovatno ima hiljade.

Dakle, cifra od osam milijardi stanovnika na planeti nije jednostavno izmišljena. Autor videa s društvenih mreža dobio je znatno manju brojku jer je naprosto ignorisao niz podataka i u računicu uključio samo djelić naseljenih mjesta na Zemlji.

Ima li na Zemlji previše ljudi?

Odgovor na ovo pitanje je kompleksan. Teoretičari/ke zavjere s društvenih mreža često ga posmatraju samo iz jednog ugla – da li na planeti ima dovoljno mjesta da se fizički smjeste svi njeni/e stanovnici/e. Jasno je da je odgovor na to pitanje potvrdan.

Tačno je i da bi tehnički bilo moguće fizički “nagurati” kompletnu Zemljinu populaciju na teritoriju Teksasa. Ipak, ta populacija ne bi mogla preživjeti, jer teritorija te veličine nema dovoljno resursa da izdržava osam milijardi ljudi (link). Upravo u tome leži srž problema.

Ljudi ne mogu preživjeti na bilo kojem dijelu kopnene mase Zemlje, a već smo naselili gotovo sve dijelove koji imaju neophodne resurse. 

Riječ je o zaista jednostavnoj računici. Ljudima su za preživljavanje potrebne hrana i voda. Što više ljudi ima, to je potrebno više izvora vode, obradivog zemljišta, mjesta za ribarenje i lovljenje, a ništa od ovoga nije neograničeno. Trenutno se procjenjuje da Zemlja ima dovoljno resursa da hrani svoju populaciju (iako su oni vrlo neravnomjerno raspoređeni), ali postoji već višedecenijska zabrinutost da to više neće biti slučaj u budućnosti ukoliko populacija bude rasla velikom brzinom kao u proteklih nekoliko stoljeća i ako kroz svoje aktivnosti nastavimo zagađivati planetu i uzrokovati ekološke katastrofe. Procjene broja stanovnika/ca koje Zemlja može podržati variraju između dvije milijarde i trilion.

Naravno, nije stvar samo u broju stanovnika/ca, već i u načinu života i trošenju resursa. Naprimjer, procjenjuje se da kada bi svi ljudi živjeli i konzumirali resurse kao prosječni Amerikanac/ka, Zemlja bi mogla podržati samo dvije milijarde ljudi. S druge strane, ukoliko bi svi konzumirali samo ono što im je potrebno, mogla bi podržati mnogo veći broj stanovnika/ca (link).

Nezanemariv dio stručne javnosti iz oblasti demografije ne smatra da će rast populacije predstavljati problem u budućnosti, dijelom jer je izvjesno da će se prirodno usporiti, a dijelom jer smatraju da će ljudi naći nova, inovativna rješenja za proizvodnju i raspodjelu resursa (link, link).  

Dakle, na pitanje da li je Zemlja prenaseljena ne može se dati jednostavan “crno-bijeli” odgovor. Riječ je o pitanju koje podstiče polemiku i na čiji odgovor može utjecati niz različitih faktora.

Iz višedecenijskog javnog diskursa na ovu temu proteklih nekoliko godina izrodila se teorija zavjere o depopulaciji. Njeni/e pobornici/e vjeruju da “globalističke elite” koriste tvrdnje o prenaseljenosti Zemlje kao izgovor za depopulaciju, odnosno masovno ubijanje stanovništva. O ovom “zavjerološkom” narativu Raskrinkavanje je već pisalo ovdje i ovdje.

U realnosti, ne postoji nikakva međunarodna institucija ili organizacija koja zagovara depopulaciju planete. Organizacije poput Ujedinjenih naroda zagovaraju bolju raspodjelu resursa i kreiranje i implementiranje održivih sistema kako bi životni standard populacije širom svijeta bio ravnopravniji i kako bismo svi imali svjetliju budućnost, a ne da bi proveli neki izmaštani plan masovnog ubijanja ljudi širom svijeta.

Shodno činjenicama, tvrdnju da je zvanični broj Zemljinih stanovnika/ca lažiran i da prema “nezavisnoj računici” on zapravo iznosi manje od tri milijarde ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere. Tvrdnju da je “mit o prenaseljenosti Zemlje” dio neke globalističke zavjere da ograniči slobode i ubije dio populacije ocjenjujemo kao teoriju zavjere.

(Raskrinkavanje.ba)

Pogledajte originalne članke