Foto: Freepik
Na Facebook profilu doktorice i i teoretičarke zavjere Slađane Velkov je 2.12.2024. godine podijeljena crno-bijela slika žene koja u polju postavlja znak o radiološkoj opasnosti, uz sljedeći status:
Slika iz Cernobila posle navodne havarije u nuklearnoj elektrani. Lokalni stanovnici, domace i divlje zivotinje su nastavili mirno i zdravo da žive u oblasti Černobila.
Područje oko Ukrajine, gde se dogodila nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilu, zapravo je mesto hazarskog carstva.
Pojavile su se sumnje da je nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilu bila trik da se proteraju stanovnici Ukrajine.
Ispod u komentaru na japanskom sajtu mozete videti jos slika.
To ne važi samo za Černobil, već i za Fukušimu, a još više za Hirošimu i Nagasaki (vise o tome dole u videu na engleskom jeziku).
U komentarima ispod objave, autorica je objavila nekoliko linkova, uključujući snimke na engleskom i japanskom jeziku u kojima se tvrdi da nuklearna oružja ne postoje, kao i članak u kojem se minimizira destruktivnost nuklearnog oružja (1, 2, 3).
Do datuma pisanja ove analize, objava na Facebook profilu Slađana Velkov imala je preko 400 interakcija. Tvrdnje iz ove objave podijeljene su i na drugim Facebook profilima.
Dokumentovane katastrofe
Nuklearne katastrofe u Černobilu i Fukushimi, kao i napadi atomskim bombama na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki već decenijama su predmet teorija zavjere. Raskrinkavanje je već pisalo o netačnim tvrdnjama da nuklearno oružje ne postoji i da je katastrofu u Černobilu izazvalo tajno oružje za proizvodnju zemljotresa u analizama ovdje i ovdje.
Nuklearno oružje dizajnirano je tako da koristi nuklearnu fisiju, fuziju ili kombinaciju ta dva procesa za oslobađanje energije koje proizvodi eksploziju. Atomske bombe su fisijsko, a termonuklearne ili vodikove bombe fuzijsko oružje. Prva nuklearna oružja razvijena su tokom Drugog svjetskog rata. Američka vojska upotrijebila ih je 1945. godine u Japanu, u napadima na Hirošimu i Nagasaki. Oba grada su doslovno sravnjena. Do kraja te godine, u Hirošimi je od posljedica napada atomskom bombom umrlo 140.000 ljudi, a u Nagasakiju 70.000. Iako se nuklearno oružje nastavilo razvijati, nikada poslije nije upotrebljeno u nekom sukobu. Devastacija koju upotreba nuklearnog oružja može donijeti podstakla je države da pregovaraju o kontroli naoružanja, što je rezultiralo Ugovorom o zabrani nuklearnih proba iz 1963. i Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja iz 1968.
U noći sa 25. na 26. april 1986. godine, u sovjetskoj nuklearnoj elektrani Černobil, u današnjoj Ukrajini, došlo je do eksplozije na jednom od četiri nuklearna reaktora prilikom testiranja koje je provodilo osoblje. Cilj testa bilo je utvrđivanje koliko dugo će se, u slučaju nestanka glavnog napajanja električnom energijom, turbine okretati i snabdijevati glavne cirkulacione pumpe strujom.
Zbog neopreza i grešaka osoblja, i mane u dizajnu reaktora, unutar njega došlo je do lančane reakcije koja je dovela do nekoliko eksplozija, a velika vatrena lopta skinula je teški čelični i betonski poklopac reaktora. Zbog eksplozije i požara koji su uslijedili, iz jezgra otvorenog reaktora u atmosferu izbačena je ogromna količina radioaktivnog materijala, kog je vjetar raznosio na velike razdaljine, a došlo je i do djelimičnog topljenja jezgra (link). Iako je bilo odlaganja i pokušaja zataškivanja razmjera i egzaktnih uzroka katastrofe, u narednim sedmicama i mjesecima počela je evakuacija stanovništva iz radijusa od 4.143 kvadratnih kilometra, danas poznatog kao černobilska zona isključenja. Nakon eksplozije, desetine radnika iz elektrane i radnika koji su radili na saniranju štete u narednim danima preminulo je od akutnog radijacijskog sindroma. Stotine hiljada ljudi bile su izložene opasnim nivoima radijacije, a hiljade slučajeva obolijevanja od raka u narednim decenijama povezuje se sa černobilskom katastrofom (link).
Studija objavljena 2023. godine u časopisu Science Advances proučavala je nekoliko stotina divljih pasa iz černobilske zone isključenja, zaključivši da psi koji žive u neposrednoj okolini elektrane pokazuju značajne genetske razlike u odnosu na pse koji žive samo nekoliko kilometara dalje.
Dakle, život se nije “nastavio mirno” oko Černobila, kako se sugeriše u analiziranoj objavi, niti je živjeti tamo “zdravo”.
Gotovo 25 godina nakon eksplozije u Černobilu, u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi došlo je do nesreće. Nakon što je Japan pogođen razornim cunamijem u martu 2011. godine, došlo je do oštećenja rezervnih generatora u elektrani, što je posljedično dovelo do topljenja unutar nuklearnih reaktora i “curenja” radioaktivnog materijala, kao i eksplozija na reaktorima. Japanske vlasti su, u strahu od štetnih posljedica radijacije, kreirale zonu isključenja i evakuisale stanovništvo u radijusu od 600 kilometara kvadratnih.
Fotografija objavljena na profilu Slađane Velkov djelo je bjeloruskog fotografa Alexandera Stepanenkaa iz sela Kiselivka u Bjelorusiji. Ovo selo je, prema tvrdnjama iz članka koji je objavio Radio Slobodna Evropa 2.5.2017. godine, također bilo evakuisano zbog opasnosti od radijacije nakon eksplozije u Černobilu, ali su ljudi u njemu nastavili živjeti mimo vladinih mjera godinama nakon toga.
Ovi događaji, suprotno tvrdnjama sa društvenih mreža, nisu inscenirani. Za njih postoje mnogobrojni dokazi. Napadi atomskim bombama na Hirošimu i Nagasaki zabilježeni su kamerom (1, 2), o tim događajima svjedočile su hiljade preživjelih, a devastacija i pogubne posljedice eksplozija i radijacije detaljno su dokumentovane nakon devastacije (1, 2).
Manje od dva dana nakon černobilske katastrofe, švedske nadzorne stanice zabilježile su zabrinjavajući porast nivoa radioaktivnosti u zraku, zbog čega su sovjetske vlasti bile primorane priznati da se u elektrani dogodio “incident”. Danas su dostupne mnogobrojne fotografije, svjedočenja, dokumentacija iz međunarodnih istraga, kao i sovjetska interna dokumentacija, koje dokazuju da je katastrofa u Černobilu bila itekako bila stvarna i, nažalost, pogubna za mnoge ljude (1, 2, 3, 4).
To isto važi i za nesreću u Fukushimi, za koju bi se moglo reći da je možda i najdetaljnije dokumentovana (1, 2, 3).
Dakle, svi ovi tragični događaji su vrlo detaljno dokumentovani i nema nikakve sumnje da su se desili. Sa druge strane, dokazi za teorije zavjere o lažiranju ovih nuklearnih katastrofa i njihovih posljedica ne postoje.
Isto važi za besmislene tvrdnje o “hazarskom carstvu” o kojima je Raskrinkavanje već pisalo u analizi ovdje. Riječ je o neutemeljenoj teoriji zavjere prema kojoj Hazari (naziv drevnog naroda koji ne postoji još od 13. stoljeća), kojima navodno pripadaju Rotschildi, britanska kraljevska porodica i mnogi drugi, nastoje kreirati svoje carstvo Hazarija koje bi bilo smješteno na teritoriji današnje Ukrajine.
Tvrdnje o planu da se protjeraju Ukrajinci pod izgovorom nuklearne katastrofe također nemaju smisla jer u černobilskoj zoni isključena niko ne živi i ona se uglavnom ne koristi. Stoga nije jasno koja bi bila svrha takvog plana.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su katastrofe u nuklearnim elektranama u Černobilu i Fukušimi i napadi atomskim bombama na japanske gradove u Drugom svjetskom ratu inscenirani ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)