Foto: 1681551, Needpix
Na Facebook profilu Živčana Žirafa 16. novembra 2024. godine objavljen je 27-minutni snimak o katastrofi u Černobilu koja se dogodila 1986. godine, u čijem se opisu tvrdi da je uzrokovana tajnim oružjem:
Nakon gotovo 40 godina, ovaj dokumentarni triler donosi na vidjelo kakve veze imaju 150 m visoki i 600 m dugi zidovi elektromagnetske napadne radarske antene u blizini Černobila s katastrofom u nuklearnoj elektrani.
Danas svijet ponovno mora zadržati dah pred ovim tajnim sustavima oružja koji su se dodatno razvili u posljednjim desetljećima, kao što su: Woodpecker i HAARP.
Oni zapravo mogu promijeniti našu klimu, učiniti naše vrijeme ludim i ugroziti život i tijelo svih na ovom planetu!
“Dokumentarac” u objavi proizveo je “zavjerološki” online medij Kla TV, kojeg je osnovao švicarsko-njemački desničar i vođa religijske sekte Ivo Sasek. Sadržaj Kla TV-a preveden je na mnogobrojne jezike, uključujući i hrvatski.
U videu, koji se velikim dijelom poziva na tvrdnje američkog autora Thomasa Beardena, navodi se da je tadašnji Sovjetski Savez 1986. godine imao sposobnost da izazove zemljotrese u Kaliforniji koristeći svoje “tajno oružje” poznato kao “Woodpecker”, na šta su SAD uzvratile ciljajući ovo oružje u blizini černobilske nuklearne elektrane, u današnjoj Ukrajini. Ovaj napad je, tvrdi se, proizveo zemljotres koji je izazvao eksploziju u jednom od nuklearnih reaktora u Černobilu.
HAARP, “Woodpecker” i izmaštana tajna oružja za zemljotrese i oluje
Struktura prikazana na thumbnailu snimka, za koju se tvrdi da je uzrokovala černobilsku katastrofu, dio je sovjetskog radarskog sistema napravljenog da uoči dolazeće rakete velikog dometa. Sistem se zvao “Duga” i koristio se za vrijeme hladnog rata. Nalazio se u blizini Pripjata, u dijelu Ukrajine koji je danas dio černobilske zone isključenja. Nekoliko ovakvih radarskih sistema postojalo je i na drugim lokacijama u Sovjetskom Savezu. Na Zapadu su ih zvali “Woodpecker” (eng. djetlić) zbog zvuka koji su proizvodili. Nisu u funkciji već decenijama.
U blizini “Duge” nalazilo se i naselje za osoblje koje je radilo na radarskom sistemu i za tehnologiju koja je bila potrebna za upravljanje sistemom.
“Duga” je za vrijeme hladnog rata bila čuvana tajna, i sovjetske vlasti nisu bile transparentne kada su u pitanju njene lokacija i funkcija. Od 70-ih godina, zvuk koji je proizvodila mogao se čuti na radiovezama širom svijeta, zbog čega je i postala poznata pod nazivom “Woodpecker”. Također je postala i predmet mnogih teorija zavjere na Zapadu, gdje su mediji izvještavali o navodnoj manipulaciji vremenskim prilikama i kontroli uma. Iako svi detalji o tome za šta se tačno “Duga” koristila još uvijek nisu poznati, nema dokaza da je bila riječ o bilo čemu drugom osim o velikom radaru. Tvrdnje o kontrolisanju vremena i uma opovrgnute su. “Duga” i slični radarski sistemi na teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza nisu u funkciji već decenijama.
HAARP, veliki radiopredajnik koji se nalazi na Aljasci i kog tamošnji univerzitet koristi za istraživanje jonosfere, već je decenijama predmet teorija zavjere o manipulaciji vremenom, proizvodnji zemljotresa i kontroli uma. Kako je Raskrinkavanje već pisalo u analizama ovdje, ovdje i ovdje, takve tvrdnje su neutemeljene. HAARP ne može utjecati na vremenske prilike. Radiotalasi koje emituje nemaju nikakvu interakciju s dijelovima Zemljine atmosfere koji utječu na vrijeme.
Tvrdnje o izazivanju zemljotresa “tajnim oružjima” također su potpuno apsurdne.
Thomas Bearden, izvor mnogih tvrdnji iz analiziranog “dokumentarca”, bio je američki autor, penzionisani vojnik i vlasnik “doktorata” za “životno iskustvo i postignuća”, kupljenog na lažnom univerzitetu, a njegove teorije o tajnim oružjima opovrgnuli su stvarni naučnici (link). Preminuo je 2022. godine u 92. godini.
Zemljotresi su prirodna pojava koja podrazumijeva intenzivno podrhtavanje Zemljine kore, uzrokovano pomjeranjem tektonskih ploča od kojih je sastavljena litosfera, dva površinska sloja Zemlje, po liniji rasjeda. Ne postoje nikakvi dokazi da je razvijeno neko oružje koje bi moglo vještački izazvati zemljotrese.
Kako su sovjetske vlasti pokušale sakriti istinu o Černobilu?
U noći između 25. i 26. aprila 1986. godine, u nuklearnoj elektrani Černobil u Ukrajini, koja je tada bila dio Sovjetskog Saveza, došlo je do eksplozije na jednom od nuklearnih reaktora.
Elektrana Černobil s radom je počela 1977. godine i imala je četiri nuklearna reaktora, od kojih je svaki mogao proizvesti do 1.000 megavata električne energije. Eksplozija se dogodila usljed eksperimenta kog su te noći izvodili tehničari na reaktoru 4. Cilj eksperimenta bio je da se utvrdi koliko će se dugo turbine okretati i snabdijevati strujom glavne cirkulacione pumpe u slučaju nestanka glavnog napajanja električnom energijom.
Osoblje je za vrijeme eksperimenta isključilo sistem za regulaciju snage reaktora, njegove sigurnosne sisteme za hitne slučajeve, a povukli su i većinu kontrolnih šipki iz jezgra, ostavljajući reaktor da radi na 7% snage. U 1:23 ujutro 26. aprila, lančana reakcija u jezgru reaktora izmakla je kontroli, što je dovelo do nekoliko eksplozija unutar reaktora. Velika vatrena lopta skinula je teški čelični i betonski poklopac reaktora. Eksplozije i požar koji su uslijedili izbacili su iz jezgra otvorenog reaktora u atmosferu ogromnu količinu radioaktivnog materijala, kog je onda vjetar raznosio na velike razdaljine. Došlo je i do djelimičnog topljenja jezgra.
Više od 24 sata nakon eksplozije započela je evakuacija stanovništva iz obližnjeg grada Pripjat, a sovjetske vlasti odmah su počele pripremati zataškavanje. Međutim, već su 28. aprila švedske nadzorne stanice prijavile znatno povišene nivoe radioaktivnosti u zraku i zahtijevale su objašnjenje. Pod pritiskom međunarodne zajednice, sovjetske vlasti priznale su da se u černobilskoj nuklearnoj elektrani dogodio “incident” i započele sanaciju štete. U narednim mjesecima kreirana je zona isključenja od 4.143 kvadratna kilometra i hiljade ljudi evakuisano je iz tog područja, koje je i danas napušteno (link).
Sovjetske vlasti su nakon katastrofe nastojale u javnosti minimizirati stvarnu štetu koju je uzrokovala eksplozija, ali i sakriti cjelokupnu istinu o njenim uzrocima. Tek je u augustu 1986. godine Sovjetski Savez zvanično međunarodnoj zajednici otkrio šta se zapravo desilo u Černobilu i kolika je šteta koju je katastrofa uzrokovala. Naknadno se ispostavilo da je katastrofu, osim grešaka osoblja koje je provodilo eksperiment, uzrokovala i greška u dizajnu reaktora, za koju se vjeruje da je od ranije bila poznata sovjetskim vlastima, ali ne i osoblju koje je sporovodilo eksperiment. Tek se 2021. godine, nakon što su javnosti učinjene dostupnim određene arhive KGB-a, saznalo da su se u nuklearnoj elektrani u Černobilu i prethodnih godina dešavali incidenti i da su vlasti u Moskvi još 1983. godine obaviještene da je ta nuklearna elektrana “jedna od najopasnijih u Sovjetskom Savezu” zbog nedostatka sigurnosne opreme. Javnost o ovim činjenicama nikada nije informisana, uključujući i stanovnike/ca Pripajata, koji/e su živjeli/e samo nekoliko kilometara od černobilske elektrane.
Desetine radnika elektrane i vatrogasaca koji su gasili požar, ali i drugih radnika koji su bili izloženi, umrlo je od radijacijske bolesti u prvih nekoliko mjeseci od eksplozije. Smatra se da je izloženost radijaciji uzrokovala hiljade slučajeva raka u narednim decenijama (link).
Černobilska katastrofa ostala je zapamćena kao jedan od najgorih nuklearnih incidenata u historiji, uzrokovan nemarom, autokratskom cenzurom i korupcijom. Osim teoretičara/ki zavjere, nismo uspjeli pronaći podatke o tome da su bilo koje relevantno međunarodno ili nacionalno tijelo ili institucija povezivali katastrofu s radarom “Duga” (link).
Osim što promovišu činjenično netačne tvrdnje, ovakve teorije zavjere predstavljaju i određenu vrstu distrakcije od stvarnih problema i promovišu svojevrsnu apatiju. Građani/ke imaju mogućnost borbe protiv nemara i korupcije vlasti, kao i mogućnost da zahtijevaju pristup informacijama od javnog značaja. Ukoliko su, pak, uvjereni/e da su njihovi problemi uzrokovani djelovanjem tajnih elita koje posjeduju nepobjediva oružja, mogu odabrati da ne učestvuju u javnom prostoru bez grižnje savjesti, jer su uvjereni/e da ništa ne mogu uraditi.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je katastrofa u Černobilu uzrokovana zemljotresom koji je proizvelo tajno oružje ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)