Foto: Wikimedia
Na društvenoj mreži Facebook je 22.8.2022. godine objavljena je lista tvrdnji o cijenama životnih troškova u Bjelorusiji, kojom se ova država nastoji predstaviti kao idealno mjesto za lagodan život:
TAKO JE TO
Prosječna plata u Bjelorusiji je 980 €
- Struja, održavanje stanova, odvoz vode i smeća (grijanje na gas, grijanje, klima uređaj) 18.00€ mjesečno, tokom cijele godine.
- 98% lijekova je besplatno, a najskuplji ne smije biti veći 0,99€
- Mlijeko, sir i drugi mliječni proizvodi od 0,06 do 0,12 € po litru/kg
- Bicikl 9 € ;
- Motor srednje kubikaže 12 € ;
-Motor više kubikaža 48 € ;
- Automobil od 500€ do 2000€;
- Nafta, benzin (razno) 0.10-0.22 €
- Kamatna stopa 0,5% godišnje (proporcionalno državnoj inflaciji);
- Avio karte za Rusiju i Aziju 10 € :
- Avio karte za EU 60€ ;
- Mjesečne karte za metro, autobus i voz 2€ ;
- Telefonske i informatičke usluge sa mobilnim telefonom 7 € ;
- Knjige za školu, školovanje i domove za učenike i studente su besplatne;
- Stomatološke usluge su besplatne
- Bjelorusija (Bjelorusija) je na 188. mjestu prema stopi kriminala u svijetu .
Za manje od 48 sati, objava je na Facebooku zabilježila preko 300 interakcija. Ipak, mnoge tvrdnje sa liste ne odgovaraju činjenicama.
Šta su činjenice?
Sličnim netačnim tvrdnjama o blagostanju u Bjelorusiji pod režimom Aleksandra Lukašenka Raskrinkavanje se već bavilo u analizi iz novembra 2021, koju možete pročitati ovdje.
Na samom početku nove liste nalazi se i prva netačna tvrdnja. Naime, nije istina da prosječna plata u Bjelorusiji iznosi 980 eura. Prema podacima sa nekoliko web-stranica (1, 2), prosječna plata je duplo manja i iznosi oko 480 eura mjesečno.
Tvrdnja da troškovi struje, vode i održavanja iznose 18 eura mjesečno tijekom čitave godine također je netačna. Prema podacima srbijanske web-stranice Numbeo, koja sadrži bazu podataka o cijenama životnih troškova u različitim dijelovima svijeta, u glavnom gradu Minsku ovi troškovi iznose oko 57 eura mjesečno. Prema podacima sa iste stranice, u drugim bjeloruskim gradovima poput Barysaua, Navapolatska i Dubrovne, ovi troškovi se kreću između 40 i 80 eura mjesečno.
Cijena litre mlijeka u Minsku, prema podacima stranice Numbeo, iznosi 0.79 eura, a slične cijene navedene su i za ostale nabrojane gradove. Mjesečne karte za javni prevoz koštaju između 13 i 18 eura, a cijena novog automobila iznosi u prosjeku oko 20.000 eura.
Cijena litre goriva u Bjelorusiji iznosi oko 0.98 eura.
Cijene povratnih avionskih karata iz Minska prema destinacijama u Aziji, poput Tokija, Dubaija i Singapura iznose i po nekoliko hiljada eura, kao i cijene letova za zemlje Evropske unije.
Prema podacima stranice World Population, Bjelorusija je 24. država u svijetu po stopi kriminala. Indeks kriminala, koji se računa tako što se broj ukupnih prijavljenih zločina podijeli sa brojem stanovnika i pomnoži sa 100, za Bjelorusiju iznosi 59.58. Dakle, Bjelorusija je daleko ispred 188. mjesta po stopi kriminala, kako se tvrdi u spornoj Facebook objavi.
Kao što je bio slučaj i sa prethodnim listom tvrdnji o blagostanju u Bjelorusiji, većina navoda sa ove liste je netačna.
Bjelorusija se nalazi na 113. mjestu po kvaliteti života u državi, prema podacima stranice World Data.
Romantizacija i izmišljanje blagostanja u državama pod kontrolom strogih diktatora postala je relativno česta pojava na društvenim mrežama u protekloj godini. Osim prethodne liste izmišljenih tvrdnji o Bjelorusiji, za koju se navodilo da otkriva “pravi razlog” zbog kojeg Zapadu smeta Aleksandar Lukašenko, kojeg nazivaju i "posljednjim evropskim diktatorom", poznat po grubim kršenjima ljudskih prava, na Facebooku je bila viralna i lista sličnih tvrdnji o životu u Libiji pod vladavinom Moamera Gadafija. I u ovom slučaju, izmišljene tvrdnje o blagostanju u Libiji poslužile su za veličanje diktatora i izražavanje antidemokratskih sentimenata. Više o tome možete pročitati u analizi Raskrinkavanja ovdje.
Shodno činjenicama, netačne tvrdnje o cijenama životnih troškova u Bjelorusiji, kojima se dokazuje nepostojeće blagostanje, ocjenjujemo kao lažnu vijest.
(Emir Zulejhić i Nerma Šehović, Raskrinkavanje.ba)