Foto: Mdjaff, Freepik
Srbijansku javnost je u februaru potresla vijest da je u samo nekoliko mjeseci pet beba umrlo od posljedica hripavca, odnosno velikog kašlja. Smrt petero djece od bolesti čiji se simptomi mogu značajno ublažiti vakcinacijom tragičan je gubitak, pogotovo za relativno malu zemlju poput Srbije. Novorođenčad su bila premlada da bi izgradila imunitet – neka su bila premlada da bi bila vakcinisana – i trebala su biti zaštićena kolektivnim imunitetom, koji u Srbiji više ne postoji.
Unatoč ovom tragičnom gubitku, protivnici/e vakcinacije nastavljaju svoju misiju.
Vakcine su već godinama sporna tema u regiji. Tokom pandemije Covid-19 situacija se pogoršala i skrenula posebnu pažnju javnosti na ovu temu. Unatoč porastu bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom – od kojih su se neke pokazale smrtonosnim – i dalje postoji znatan skepticizam prema vakcinama. Zemlje poput Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore prijavile su porast dječijih bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom i pad u stopama vakcinisanja u različitoj mjeri.
Prema posljednjim podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za 2024. godinu, Bosna i Hercegovina je na šestom mjestu po broju slučajeva ospica na milion stanovnika u evropskoj regiji SZO-a. Iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH za SEE Check je rečeno da od početka godine traje epidemija ospica i hripavca (pertusisa).
Od početka 2023. do kraja maja 2024. u Hrvatskoj je zabilježeno 6.546 slučajeva hripavca. Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za SEE Check je rečeno da se od sredine 2023. godine bilježi porast broja oboljelih od hripavca, o čemu su više puta izvještavali javnost. Napomenuli su da je više faktora pridonijelo ovom povećanju, uključujući i postupni pad u obuhvatu vakcinacije za obavezne vakcine za djecu. Jug zemlje – s nižom stopom procijepljenosti od nacionalnog prosjeka – trenutno se priprema za moguću epidemiju ospica.
Srbija je također doživjela ponovni porast slučajeva ospica, a nedavni podaci ukazuju na značajan porast u svim regijama. Taj se porast uglavnom pripisuje padu stope rutinske imunizacije tokom pandemije Covid-19, zbog čega su mnoga djeca ostala nevakcinisana. Osim toga, u 2023. i 2024. godini zabilježeno je ukupno 1.595 potvrđenih slučajeva hripavca, uključujući i spomenute smrtne slučajeve.
Kako navode iz Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, ove epidemije su očekivane, a nastale su kao posljedica dinamike migracije stanovništva i niskog vakcinalnog obuhvata vakcinama iz redovnog kalendara imunizacije djece i mladih do 18 godina. Iz Zavoda je za SEE Check rečeno da obuhvat procijepljenosti u posljednjih pet godina nije bio zadovoljavajući. Za adekvatnu zaštitu stanovništva od bolesti, procijepljenost treba biti 95%. Došlo je do pada obuhvata za sve vakcine iz redovnog programa vakcinacije osim onih koje se daju u porodilištima. Osim toga, uočeno je da se određeni postotak djece vakciniše kasnije nego što je to propisano kalendarom vakcinacije, kazao je za SEE Check glasnogovornik Zavoda Senad Dorić.
“Odgodom ili odbijanjem imunizacije, djeca i mladi se izlažu riziku obolijevanja od ovih bolesti, koje mogu izazvati teške posljedice”, navode iz Zavoda.
Dragan Delić, infektolog iz Srbije, rekao je za SEE Check da je neprihvatljivo, nepojmljivo i potpuno neopravdano da se hripavac javlja kada postoji vakcina.
“Svake godine, četiri miliona dece umiru jer nisu vakcinisana protiv određenih zaraznih bolesti. Znači, smrtnost je apsolutno prisutna, a da ne govorimo o posledičnim stanjima. I morbili mogu da ostave veoma teške posledice na centralni nervni sistem, epilepsiju, slepilo, gluvoću, mentalnu zaostalost. Radi se o veoma ozbiljnoj bolesti i mnogo je lakše, bolje, humanije, etički prihvatljivije, medicinski opravdanije da se deca vakcinišu, da se spreče zarazne bolesti”, kazao je Delić.
Traženje stručnosti na društvenim mrežama
Dok stručnjaci/kinje ističu brojne dobrobiti vakcina, protivnici/e vakcinacije neumorno promovišu razne teorije zavjere. Neke od tih teorija apsurdno tvrde da se vakcine koriste za čipovanje ljudi, dok druge tvrde da se radi o alatu za depopulaciju. Neke teorije zavjere čak idu toliko daleko da tvrde da vakcinisani ljudi emituju bluetooth signal ili da se vakcine koriste za pretvaranje ljudi u robote.
Jedna od najpopularnijih tvrdnji antivakcinacijskih aktivista/ica jeste da vakcine uzrokuju autizam, koja je proizašla iz studije diskreditovanog ljekara Andrewa Wakefielda. Ova studija, objavljena 1998. godine, ukazuje na vezu između MMR vakcine (vakcina protiv ospica, zaušnjaka i rubeole) i autizma. Međutim, studiju je u međuvremenu diskreditovao i povukao časopis koji ju je i objavio, i to zbog ozbiljnih proceduralnih grešaka, neotkrivenih finansijskih sukoba interesa i kršenja etičkih normi. Naučna zajednica univerzalno odbacuje Wakefieldova otkrića.
Unatoč povlačenju i diskreditaciji, ova tvrdnja i dalje kruži unutar antivakcinacijskih krugova. Amar Karađuz, istraživač na platformi Raskrinkavanje iz Bosne i Hercegovine, ističe da pristalice narativa protiv vakcinacije još uvijek koriste Wakefieldovu studiju kako bi tvrdile da su sve vakcine štetne za zdravlje i razvoj djece. Kako bi održale ovaj narativ, ne ustručavaju se dijeliti tvrdnje iz ove diskreditovane studije na društvenim mrežama. Ovo kontinuirano širenje pridonosi oklijevanju kada je u pitanju vakcinacija, ali i dezinformacijama.
“Oni otvoreno odbijaju prihvatiti činjenicu da su tvrdnje iz te studije neosnovane, što pokazuje da je narative poput antivakcinacijskog puno teže pobijediti samo činjenicama. S druge strane, ta studija doprinijela je tome da i mnogi ljudi koji nisu oštri zagovornici protiv vakcinacije, ali možda imaju određenu dozu skepse prema imunizaciji, povremeno spomenu da vakcine izazivaju autizam ili da su štetne. Kroz te neposredne reference na Wakefieldovu studiju zapravo se može vidjeti koliko je njena zaostavština ukorijenjena u svijesti ljudi”, napominje Karađuz.
Predstavnice Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, epidemiologinje dr. Irena Špegar-Drobac i dr. Jelena Đaković-Dević, potvrđuju utjecaj dezinformacija na vakcinaciju.
“Smanjena zainteresovanost za MRP vakcinu veže se za objavu članka o navodnoj povezanosti vakcine i pojave autizma kod djece. Nakon toga, provedene su mnogobrojne epidemiološke studije kojima je obuhvaćeno preko 25 miliona djece i nije utvrđena nikakva povezanost ove vakcine i autizma, na osnovu čega su to demantovali i stručnjaci, a nadležne institucije preduzele su i provele krivične konsekvence za autora koji to objavio. Takođe, negativnom stavu prema MRP vakcini doprinijela je i pojava antivakcinacijskih pokreta i njihovo aktivno djelovanje preko društvenih mreža bez stručnih i naučnih dokaza”, pojašnjavaju doktorice.
Naglasile su da je “vakcinacija najefikasniji, najbezbjedniji i najjeftiniji način sprečavanja nastanka zaraznih bolesti.”
Međutim, unatoč očiglednim dobrobitima i pravnoj obavezi vakcinacije u jugoistočnoj Evropi, značajan dio stanovništva obraća se za savjet društvenim mrežama i alternativnim “stručnjacima”. Internetski forumi, posebno Facebook grupe za roditelje koji su protiv vakcinacije, vrve od rasprava o tome kako zaobići zakonske obaveze cijepljenja. Takve grupe često dijele strategije o tome kako izbjeći kazne povezane s odbijanjem vakcinisanja djece, koje je u ovim zemljama obavezno i besplatno. Zabrinutost posebno raste u vrijeme upisa u školu, gdje su provjere vakcinalnog statusa standardna procedura. Jedna roditeljka u grupi s gotovo 43.000 članova/ica izrazila je zabrinutost da bi djeca mogla biti vraćena s testiranja za upis u školu ukoliko nisu primili MMR vakcinu.
Druga članica grupe odgovorila je: “Osnovna škola je obavezna, možete ih tužiti i dobit ćete protiv njih, tako da neće se usuditi tako nešto uraditi”.
Povremeno, pravnici sličnih stavova pružaju podršku roditeljima antivakcinacijskim aktivistima pravnim savjetima o tome kako izbjeći obavezne vakcinacije bez pravnih posljedica.
Unatoč zakonskoj obavezi vakcinisanja djece, u tekstu Raskrikavanja iz Srbije zabilježeno je da je za dvije godine broj zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka protiv roditelja koji odbijaju da vakcinišu svoju decu gotovo utrostručen. Ipak, prema podacima koje je Raskrikavanje prikupilo, skoro trećina postupaka zastari, a novčane kazne prilično su rijetke.
Problem zdravstvene pismenosti
Dragan Delić naglašava potrebu za odgovornošću među lažnim stručnjacima/kinjama koji/e raspravljaju o vakcinama, spominjući veliki problem dezinformacija u medicinskoj zajednici.
“To bi bilo isto kao kad bih ja kao infektolog počeo da pričam o operacijama ili lečenju depresije. To je veliki problem i u našim, lekarskim krugovima, što pojedini lekari u želji za nekim marketinškim nastupom, popularnošću, izlaze s nekim stavovima koji nemaju opravdanje u struci, nauci, istraživanju, što je nedopustivo. Na drugoj strani, naša esnafska udruženja ćute. Po meni, oni moraju reagovati”, kaže Delić.
Amar Karađuz, međutim, ističe izazove povezane s pristupom pouzdanim informacijama, posebno u zdravstvenom sektoru, dodajući da je to jedan od razloga zbog kojih se ljudi obraćaju društvenim mrežama za pomoć.
“To su shvatili pojedini medicinski autoriteti koji su otvorili svoje kanale komunikacije sa širom javnošću upravo putem društvenih mreža. Međutim, ukoliko smo u stanju općeg neznanja i nesnađenosti, kao na početku pandemije, onda postoji opasnost od padanja u zamku loših, neprovjerenih izvora informacija na društvenim mrežama, što kasnije može imati loše posljedice”, napominje.
Vještine informacijske pismenosti stoga su, smatra Karađuz, ključne u izbjegavanju potencijalnih zamki.
Delić ističe da su glavni problemi neobrazovanost stanovništva i nedostatak zdravstvene edukacije, a zdravstvene informacije i savjeti sve se češće traže na društvenim mrežama.
U međuvremenu su neke zdravstvene ustanove poduzele proaktivne mjere za edukaciju javnosti. Gradski zavod za javno zdravlje Beograd (GZZJZ Beograd) saopćio je za SEE Check da njihove imunizacijska i epidemiološka služba aktivno rade na edukaciji onih željnih više informacija o vakcinaciji, kao i onih koji su skeptični prema procesu vakcinacije. Epidemiolozi ove ustanove, ne samo da odgovaraju na upite već organizuju predavanja i edukacije kako na terenu, tako i za druge zdravstvene djelatnike/ce.
Od početka ove godine imali su 618 medijskih nastupa – 87 na televiziji, 525 u novinama i na internetskim portalima te šest na radijskim postajama.
Miroslav Matijević, glasnogovornik GZZJZ Beograd, potvrdio je utjecaj društvenih mreža na pad vakcinacije zbog širenja neprovjerenih i lažnih informacija.
“Svakako da društvene mreže jesu uticale na pad obuhvata vakcinacijom šireći neproverene i neistinite informacije. Međutim, izuzev već navedenog u vezi s našim aktivnostima, nemamo ovlašćenja da uradimo išta više od toga”, napominje Matijević.
Unatoč naporima zdravstvenih institucija poput GZZJZ Beograd da edukuju javnost širokim medijskim angažmanom, čini se da ove inicijative imaju ograničen učinak. Mnogi/e građani/ke i dalje preferiraju izvore koji su u skladu s njihovim postojećim uvjerenjima, često se obraćajući laicima i takozvanim stručnjacima/kinjama na društvenim mrežama koji/e dijele njihova skeptična stajališta o vakcinaciji i zdravstvenom sistemu.
Dragan Delić ističe korijen problema:
“Veliki problem je nepoverenje koje postoji. Plaćamo veliku cenu za to – nepoverenje ljudi prema zdravstvenom sistemu”.
(SEE Check)