Foto: ICTY
Srbijanski tabloid Novosti je 11. oktobra 2026. godine objavio intervju sa Zoranom Zrnićem, bivšim tjelohraniteljem Ratka Mladića. Mladić je preminuo u zatvoru u Haagu 27. augusta 2026. godine služeći doživotnu kaznu za ratne zločine.
Foto. Screenshot/Novosti
Zrnić u intervjuu pozitivno govori o Mladiću i vremenu koje je proveo s njim u ratu 1990-ih. Između ostalog, navodi da je Mladić osuđen bez dokaza:
- Nekoga je trebalo osuditi i oni su izabrali njega, iako ni na koji način nije kriv. To se vidi i u izjavama pojedinih osoba iz tribunala, koji sada pričaju da je general Mladić osuđen bez ijednog dokaza. Nijedan pisani trag, nijedna komanda, nijedan snimak, nijedan svedok se nije našao koji je mogao da optuži, da je general Mladić naredio da se negde neki civil ubije, da se maltretira, muči i ubije neki zarobljenik.
Zrnićeve izjave iz intervjua prenijelo je nekoliko portala u Bosni i Hercegovini i regionu, uključujući i javni servis Radio-televizije Republike Srpske (RTRS).
Šta su činjenice?
Ratko Mladić bio je komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Prije toga je bio general u Jugoslavenskoj narodnoj armiji i učestvovao je u ratu u Hrvatskoj. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pravosnažno ga je osudio 2021. godine na doživotni zatvor za zločine protiv čovječnosti, genocid i ratne zločine. Postupak protiv Mladića trajao je 530 dana, u sklopu njega prezentovano je 9.914 dokaza i saslušano je 377 svjedoka (link).
Tvrdnja da ne postoji “nijedan pisani trag, nijedna komanda, nijedan snimak, nijedan svedok” koji bi dokazali da je Mladić “naredio da se negdje neki civil ubije, da se maltretira, muči i ubije neki zarobljenik” nije tačna. Suprotno ovoj tvrdnji je pregršt svjedočenja i dokaza njegove krivice. Među dokumentima koje je potpisao Mladić, a koji su korišteni kao dokazi na suđenju, nalazi se Direktiva 7/1 iz 1995. godine, koja je zapravo u operativne vojne zadatke pretočila Direktivu 7 od 31. marta 1995. godine. Ovu direktivu potpisao je Radovan Karadžić i u njoj je eksplicitno iskazana namjera da se eliminiše bošnjačko stanovništvo iz enklave Srebrenica (link).
Osim toga, u sudskom postupku predočene su i dokumentovane naredbe za granatiranje i snajpersko dejstvovanje u Sarajevu, kao i lični ratni dnevnik pronađen u njegovom skrovištu nakon hapšenja (1, 2).
Među najozloglašenijim dokazima je audiosnimak iz maja 1992. godine u kojem Ratko Mladić eksplicitno naređuje granatiranje sarajevskih naselja Pofalići i Velešići, gdje “nema puno srpskog življa”. Ovaj napad naredio je da “razvuče pamet” stanovnicima ovih naselja. Riječ je o civilnim naseljima u kojima nije bilo vojnih ciljeva. U snimku iz 1994. godine Ratko Mladić je svom pristaši iz Kanade Mladenu Lešiću kazao da svaki put kada prođe pored Sarajeva “ubije nekoga usput”, jer treba “srediti Turke” (1, 2, 3).
Na sjednici “Skupštine srpskog naroda” u BiH u maju 1992. godine, reagujući na strateške ciljeve koje su prezentovali Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik, Mladić je, prema svjedočenju generala Manojla Milovanovića, opisao njihove planove da formiraju isključivo srpsku državu na teritoriji BiH kao genocid i da ne zna “kako će gospodin Karadžić i gospodin Krajišnik objasniti svijetu”. Uprkos tome, preuzeo je komandovanje Vojskom Republike Srpske čiji su pripadnici u naredne tri i po godine počinili niz zločina, uključujući i genocid u Srebrenici. U novembru 1992. godine potpisao je Direktivu 4, koja se direktno bavila ostvarivanjem 3. strateškog cilja sa sjednice “Skupštine srpskog naroda”. U Direktivi se navodi da je način njegovog ostvarenja “neprijatelju nanositi što veće gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovništvom napusti prostore Birača, Žepe i Goražda”. Vojne akcije kojima je provedena Direktiva 4 rezultirale su zločinima i etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva (1, 2, 3).
Dakle, postoje dokumenti, snimci i svjedočenja o Mladićevim direktnim naredbama za izvršenje ratnih zločina. Osim toga, insinuacija da bi glavni komandant vojske tri i po godine bio nesvjestan sistematskih zločina koja ta vojska čini je apsurdna.
Shodno činjenicama, prvu objavu tvrdnje da ne postoje pisani tragovi, snimci ili svjedočenja koja dokazuju da je Ratko Mladić naredio ubijanje ili mučenje civila i ratnih zarobljenika ocjenjujemo kao lažnu vijest. Druge objave ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)