Foto: Raskrinkavanje.ba
Kontroverzni srbijansko-kanadski režiser Boris Malagurski 14. marta 2025. godine, putem svojih društvenih mreža (Facebook, Instagram, X, TikTok i YouTube), objavio je 10-minutni videosnimak naziva “Tramp podržava raspad BiH?” U snimku analizira aktuelnu političku krizu u BiH izazvanu djelovanjem rukovodstva Republike Srpske nakon što je predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik prvostepeno osuđen u Sudu BiH zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika.
Foto: Screenshot/Facebook
Malagurski zastupa tezu da je međunarodna zajednica, na čelu sa SAD-om, “napustila” ideju o cjelovitoj Bosni i Hercegovini te insinuira da je kriza namjerno izazvana kako bi dovela do raspada države. Glavnog krivca za trenutnu situaciju vidi u “Bošnjacima” koji “nisu željeli da grade zajedničku i suverenu državu”.
Malagurski u svojoj analizi, pak, iznosi nekoliko činjenično neutemeljenih tvrdnji. Tvrdi da visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt nema legitimitet, da su čelni ljudi Trumpove administracije stali uz Dodika i da Milorada Dodika nema ko da uhapsi ili mu zabrani obavljanje funkcije. Također navodi da je visoki predstavnik Carlos Westendorp svojevremeno odvojio Brčko od Republike Srpske u korist Federacije BiH i da je Paddy Ashdown sproveo vojnu reformu u BiH, da je do 1999. godine milijardu dolara strane pomoći Bosni i Hercegovini “zvanično nestalo” te da je USAID finasirao i na taj način održavao u životu državne institucije BiH.
Video je na društvenim mrežama imao preko milion pregleda u vrijeme pisanja analize, a tvrdnje objavljene u njemu prenijeli su i pojedini portali u svojim člancima (1, 2, 3, 4).
“Nelegalni” visoki predstavnik
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 26. februara 2025. godine u Sudu BiH prvostepeno osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika entiteta zbog nepoštovanja i neprimjenjivanja odluka visokog predstavnika. Nakon izricanja presude, Dodik je inicirao uvođenje zakona koji se tumače kao podrivanje ustavnopravnog poretka države. Narodna skupština Republike Srpske (NSRS) je 27. februara usvojila zakone kojima se na teritoriji RS zabranjuje rad Tužilaštva BiH, Suda BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Dodik je 5. marta 2025. godine potpisao ukaze o zakonima i oni su istog dana objavljeni u Službenom glasniku RS (link).
Ustavni sud BiH je zakone privremeno stavio van snage, a Sud BiH je 17. marta 2025. godine zbog ovih postupaka raspisao potjernicu za Dodikom, kao i premijerom RS Radovanom Viškovićem i predsjednikom NSRS Nenadom Stevandićem.
U pokušaju da opravda njihove postupke, Malagurski u svom videu ponavlja već odavno opovrgnute tvrdnje zvaničnika/ca iz RS o “nelegitimnom” visokom predstavniku:
Dakle, Dodik je osuđen zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika, koji bi po Dejtonskom mirovnom sporazumu, kojim je 1995. godine okončan rat u Bosni i Hercegovini, trebalo da nadzire sprovođenje tog sporazuma. Međutim, nije doneta rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija za imenovanje aktuelnog visokog predstavnika Kristijana Šmita, kao što je to bio slučaj sa prethodnim predstavnicima. Time bi se moglo reći i da je Šmit, u suštini, nemački državljanin sa nelegalnim boravištem u Bosni i Hercegovini koji se lažno predstavlja kao “visoki predstavnik”.
Ko je Boris Malagurski?
Boris Malagurski je režiser porijeklom iz Subotice u Srbiji, koji je najpoznatiji po svojim dokumentarnim filmovima “Crna Gora: Podijeljena zemlja”, “Kosovo: Momenat u civilizaciji” i “Republika Srpska: Borba za slobodu”. Malagurski je i ranije širio nacionalističke narative i teorije zavjere, kao i narative kojima se negira genocid u Srebrenici i glorifikuju presuđeni ratni zločinci (1, 2, 3, 4).
Kako je objašnjeno u analizi našeg partnerskog portala Istinomjer objavljenoj 7. juna 2021. godine, tačno je da imenovanje Christiana Schmidta nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a. Ipak, ta potvrda nije uslov za preuzimanje ove funkcije:
Ipak, da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika izabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Štaviše, definisana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a čak ni prvog vršioca ove funkcije Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a.
(...)
Dakle, iako je u prošlosti bilo slučajeva kada se o odabiru visokog predstavnika izjašnjavalo i Vijeće sigurnosti, pravno utemeljenje za ovakvu praksu ne postoji, te je samim tim sporna i osnovanost izjava visokih zvaničnika o manjku legitimiteta Christiana Schmidta.
Christian Schmidt je poziciju visokog predstavnika preuzeo 1. augusta 2021. godine, nakon što ga je imenovao Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, što ga čini legitimnim visokim predstavnikom.
Osim Schmidta, Malagurski u videu govori i o bivšim visokim predstavnicima Carlosu Westendorpu i Paddyju Ashdownu:
Drugi po redu vršilac ove funkcije [visoki predstavnik], Karlos Vestendorp, razrešio je predsednika Republike Srpske Nikolu Poplašena, a onda je i grad Brčko i okolinu odvojio od Republike Srpske u korist Federacije BiH. Tek godinu dana kasnije je uspostavljen Brčko distrikt kao zasebna jurisdikcija, odnosno kondominijum.
(...)
[Paddy Ashdown] sproveo je reformu vojske, uz ukidanje Vrhovnog saveta odbrane Republike Srpske i izmenu entitetskih ustavnih zakona.
Carlos Westendorp obnašao je funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH od juna 1997. do jula 1999. godine. Tačno je da je 1999. godine razriješio dužnosti tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena zbog procjene da je Poplašen zloupotrijebio ovlasti i narušio mir. U središtu ove situacije tada se našao Milorad Dodik, kojeg je Poplašen odbijao da imenuje za mandatara Vlade RS. Dodik je tada pozdravio odluku visokog predstavnika (link). Ipak, u arhivi odluka visokog predstavnika iz 1998. i 1999. godine nismo pronašli onu u kojoj Westendorp “odvaja” Brčko od RS u korist Federacije BiH.
Naime, zbog nemogućnosti da se dogovore oko međuentitetske linije u Brčkom, potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma obvezali su se u Aneksu 2 na arbitražu o ovom pitanju koja bi bila konačna i obavezujuća za sve strane (link). Prije nego što je Westendorp uopšte preuzeo funkciju visokog predstavnika, arbitražni tribunal donio je 1997. godine odluku o prelaznom međunarodnom nadzoru nad implementacijom Dejtonskog sporazuma u oblasti Brčkog prema kojoj Ured visokog predstavnika treba otvoriti kancelariju za osoblje u Brčkom, kako bi se osigurala implementacija Dejtonskog sporazuma u ovom gradu, koji je dijelom bio pod kontrolom vlasti u Republici Srpskoj. Odluku je tribunal obrazložio na sljedeći način:
Uzimajući u obzir i dalje nepridržavanje odredbi Dejtonskog sporazuma u dijelu opštine Brčko koji se nalazi pod kontrolom RS (posebno u odnosu na slobodu kretanja i povratak bivših stanovnika Brčkog u njihove domove u Brčkom), kao i visoki nivo napetosti koji proizlazi iz toga, postoji očigledna potreba da se uvede program za implementaciju Dejtonskog sporazuma u ovom području, kao što je izloženo niže.
Međunarodni nadzor produžen je 1998. godine (kada je Westendorp bio visoki predstavnik), a naposljetku, 1999. godine arbitražni sud donio je konačnu odluku kojom je uspostavljen Brčko distrikt kao kondominijum dva entiteta.
Paddy Ashdown bio je visoki predstavnik od 2002. do 2006. godine. On nije nametnuo reformu vojske, kako to sugeriše Malagurski. Provedena je 2004. godine uz dogovor entiteta, koji su potpisali sporazum o prenosu nadležnosti u oblasti odbrane s entitetskog na državni nivo. Ukidanje entitetskih ministarstava i vojski podržano je glasovima u oba entitetska parlamenta. Kao rezultat te reforme, 2006. godine formirane su Oružane snage Bosne i Hercegovine, što se smatra najboljim primjerom saradnje svih nivoa vlasti u poslijeratnom periodu zbog ujedinjena prethodno zaraćenih vojnih snaga u jednu profesionalnu i multietničku vojsku (1, 2, 3, 4). Ashdown jeste za vrijeme svog mandata srčano podržavao ove reforme i 2003. formirao Komisiju za reformu odbrane. Ipak, reforma je provedena dogovorom između entiteta, a ne nametanjem odluke visokog predstavnika.
Tačno je da je Ashdown 2003. godine ukinuo Vrhovni savjet odbrane Republike Srpske, ali taj potez napravljen je zbog afere “Orao” u okviru koje je otkriveno da je Vojska RS ilegalno prodavala oružje Iraku i špijunirala u Bosni i Hercegovini i susjednim državama. Cilj ukidanja ovog tijela bilo je da se izbjegne uvođenje sankcija čitavoj BiH, a komanda nad Vojskom RS prebačena je na tadašnjeg entitetskog predsjednika Dragana Čavića. Izmjene entitetskih ustava i zakona odnosile su se na odrednice gdje je Republika Srpska definisana kao “država”, što nije u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom (link).
Podrška Trumpove administracije Dodiku
Centralna tema videa Borisa Malagurskog jeste navodna podrška Zapada, na čelu sa SAD-om, Dodikovoj politici i disoluciji Bosne i Hercegovine. On navodi sljedeće:
Imajuću u vidu da je Vašington u sukobu sa politikom Evropske unije, koja je do sada čvrsto podržavala Sarajevo, da Dodik uspešno lobira kod administracije Donalda Trumpa, što je jasno iz posete Trampovog bliskog saradnika Rudija Đulijanija Banjaluci, i da su Kristijanu Šmitu relativno bliski interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji su poput Srba veoma nezadovoljni aktuelnim poretkom, da li zapad uopšte ima više interes za unitarnu Bosnu?
(...)
Bošnjački mediji su brzo preneli objavu portparola američkog Stejt Departmenta povodom presude.
[Snimak na kojem televizijska novinarka navodi da je američki State Department podržao presudu Dodiku.]
Osim što nisu nigde rekli da su podržali, već su koristili reč “acknowledge”, što znači “priznati postojanje nečega”. Nisu pozdravili, nisu podržali, nisu ni osudili, nego su bukvalno rekli “da, primljeno k znanju”. U prevodu: boli nas uvo. Ali neko koga nije bolelo uvo jeste Rudi Đulijani, bivši gradonačelnik Njujorka, bivši Trampov advokat i njegov, kako je to hrvatski predsednik Zoran Milanović rekao, “intimus”. Đulijani je došao u Banjaluku da intervjuiše Dodika i direktno ga podrži na mitingu.
Ako čelni ljudi Trampove administracije stoje uz Dodika, a međunarodnu zajednicu ne zanima toliko sudbina Bosne i Hercegovine, koja je poenta ove presude? Ona svakako neće okončati Dodikovu političku karijeru, niti će on završiti u zatvoru.
Iako Malagurski tvrdi da iz SAD-a nisu osudili Dodikove poteze, izjave mnogobrojnih američkih zvaničnika/ca, uključujući i one iz Trumpove administracije, govore suprotno. Glasnogovornica američkog State Departmenta Tammy Bruce u svojoj objavi povodom presude Dodiku na društvenoj mreži X jeste upotrijebila riječ “acknowledge”, što znači “primiti k znanju”, ali je u nastavku kazala kako se SAD čvrsto protive bilo kakvim postupcima lokalnih lidera koji podrivaju sigurnost i stabilnost te da podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Američki državni sekretar Marco Rubio 8. marta 2025. godine, gotovo sedmicu prije nego što je Malagurski objavio svoj video, putem društvene mreže X kazao je kako Dodikovo djelovanje “podriva institucije Bosne i Hercegovine i ugrožava sigurnost”. Još oštrije komentare o Dodiku imalo je nekoliko američkih senatora kako iz Demokratske, tako i iz Republikanske stranke, a neki su pozvali i na uvođenje sankcija (1, 2). Dodikove postupke osudila je i Ambasada SAD-a u BiH. Suprotno tvrdnjama Malagurskog, ove osude teško da bi se mogle opisati kao podrška ili nezainteresovanost.
Tačno je da je Vlada RS koju čine članovi Dodikovog SNSD-a i njihovi koalicioni partneri u protekloj deceniji uložila značajan trud u lobiranje za svoje interese u Washingtonu, ali to lobiranje teško bi se moglo opisati kao uspješno, s obzirom na to da je gotovo čitavo rukovodstvo ovog entiteta pod američkim sankcijama, koje, kako se čini, neće biti ukinute u dogledno vrijeme.
Jedini “pokazatelj” navodne podrške Trumpove administracije Dodiku koji Malagurski prezentuje u videu jeste posjeta Rudyja Giulianija Banjaluci i iskazivanje podrške Dodiku u februaru ove godine. Malagurski Giulianija opisuje kao “bliskog Trumpovog saradnika” i jednog od “čelnih ljudi Trumpove administracije”. Takav opis bio bi tačan da je ovaj video objavljen prije otprilike četiri godine. Danas, pak, to nije slučaj.
Rudy Giuliani je bivši gradonačelnik New Yorka i bivši advokat Donalda Trumpa, koji mu je pomagao u pokušaju poništavanja rezultata predsjedničkih izbora 2020. godine. Bio je u centru nekoliko kontroverznih događaja za vrijeme prvog Trumpovog mandata, a stvari su eskalirale nakon dezinformativne kampanje o, kako je temeljito dokazano, izmišljenoj izbornoj prevari 2020. godine. Giuliani se suočio s nekoliko tužbi za klevetu zbog iznošenja neutemeljenih optužbi u javnost, ali i s disciplinskim postupcima i krivičnim istragama zbog davanja lažnih izjava na sudu i pokušaja da utječe na rezultate izbora (link). Na koncu je izgubio advokatsku licencu u Washington DC-u i New Yorku, odnosno zabranjeno mu je da se bavi advokatskim poslom. U decembru 2023. godine proglasio je bankrot, ali još uvijek duguje oko 148 miliona dolara odštete zbog klevetanja osoblja koje je radilo na izborima u američkoj saveznoj državi Georgia.
Detalji iz privatnog života su nepotvrđeni, ali ono što je sigurno jeste da Giuliani i Trump više nemaju poslovni odnos i da Giuliani nema nikakvu poziciju u Trumpovoj administraciji.
Iako su mu i politička i advokatska karijera, po svemu sudeći, završene, Giuliani se još uvijek nije penzionisao; moguće ga je unajmiti za javne nastupe za 35.000 do 50.000 američkih dolara.
Ko može uhapsiti Dodika?
Kako je Raskrinkavanje već objasnilo u jednoj od ranijih analiza, NSRS nema nadležnost da zabrani djelovanja državnih institucija na teritoriji RS, jer niži nivoi vlasti, kao što su entitetski parlamenti, nemaju pravnu mogućnost da odlučuju o zakonima koje su usvojili viši nivoi vlasti, poput državnog parlamenta. Tužilaštvo BiH, Sud BiH, SIPA i VSTV institucije su osnovane izglasavanjem zakona u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u čemu su učestvovali i zastupnici/e iz Republike Srpske (1, 2, 3).
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je Dodika, Viškovića i Stevandića pozvalo na saslušanje zbog sumnje da su počinili krivično djelo “Napad na ustavni poredak”. Nakon što su odbili da se odazovu, za njima je raspisana potjernica.
Malagurski tvrdi da Dodika nema ko i kako da uhapsi niti da mu zabrani vršenje političke dužnosti (u vezi s ranije donesenom presudom). To nije tačno. Sve policijske agencije u Bosni i Hercegovini imaju zakonsku obavezu uhapsiti osobu za kojom je Sud BiH raspisao potjernicu. Odbijanje predstavlja težu povredu radne obaveze i krivično djelo.
Uprkos tome, Dodik, Stevandić i Višković i dalje su na slobodi. Odugovlačenje hapšenja moglo bi se pripisati delikatnoj sigurnosnoj situaciji, s obzirom na to da je Dodik otvoreno prijetio sukobom između pripadnika MUP-a RS i SIPA-e u slučaju njegovog hapšenja. Takvo djelovanje MUP-a RS, pak, bilo bi nezakonito.
Dakle, Dodika mogu, i dužne su, uhapsiti policijske agencije u BiH, a Sud BiH ima nadležnost da mu zabrani političko djelovanje ukoliko bude pravosnažno osuđen.
Shodno navedenom, tvrdnju da se Christian Schmidt lažno predstavlja kao visoki predstavnik ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da Milorada Dodika nema ko i kako da uhapsi ili da mu zabrani obavljanje političke funkcije.
Tvrdnjama da je Carlos Westendorp odvojio Brčko od RS u korist Federacije BiH i da je Paddy Ashdown sproveo vojnu reformu u BiH dajemo ocjenu dezinformacija. Istu ocjenu dajemo i tvrdnjama da RS uspješno lobira u Washingtonu i da iz Trumpove administracije nisu osudili Dodikove poteze.
(Raskrinkavanje.ba)