Foto: vadimsadovski, Freepik
Na Facebooku je 21. jula 2025. godine objavljen videosnimak kojim se tvrdi da svemir ne postoji, uz pokušaj dokazivanja da je putovanje svemirom nemoguće. U opisu objave, između ostalog, tvrdi se sljedeće:
Svemir ne postoji, Zemlja je ravna i nepomična, svi političari su korumpirani i ucjenjeni i to je činjenica.
Foto: Screenshot/Facebook
Iako videosnimak započinje objašnjenjem zašto je putovanje svemirom moguće, to jest objašnjava se kako raketni motor može da radi u vakuumu svemira, u videosnimku su nakon toga nanizani isječci u kojima se tvrdi da takvo nešto ipak nije moguće. U snimku su prikazana dva primjera rotacionih uređaja u vakuum-komori, koji se postepeno zaustavljaju kako vakuum-pumpa iz nje uklanja sve više zraka. Ta bi demonstracija trebala dokazati da je rad motora u vakuumu svemira nemoguć.
Nakon tog niza “dokaza”, u snimku se zaključuje da je svemirsko putovanje opovrgnuto budući da je za kretanje rakete neophodno da se ona odguruje od nešto - nešto čega u svemiru nema:
Jedini način da se raketa pokrene u vakuumu bio bi odgurnuti se od stijenki vakuumske komore ili uvesti plin u taj vakuum kako bi se stvorio nevakuum za odgurivanje dakle, svemirsko putovanje je OPOVRGNUTO.
Videosnimak je objavljen i na platformi YouTube.
Šta su činjenice?
Tvrdnje da raketni motori ne funkcionišu u vakuumu svemira šire zagovornici teorije zavjere o ravnoj Zemlji, o čemu je pisao portal USA Today. Raskrinkavanje se analizom takvih navoda bavilo u tekstu koji možete pročitati na ovom linku.
Videosnimak koji analiziramo u ovom tekstu započinje isječkom u kojem se objašnjava zašto je pogon raketa u vakuumu svemira moguć:
Ako bi svemirska letjelica upalila svoje rakete u svemirskom vakuumu bi li one radile? I najvažnije, bi li girale svemirsku letjelicu naprijed? Rakete nose vlasiti oksidans koji omogućuje izgaranje čak i bez atmosferskog kisika. Gorivo i oksidans reaguju stvarajući plin visokog tlaka koji se izbacuje stvarajući potisak prema naprijed. Svemirska letjelica se kreće u vakuumu zahvaljujući ovom izbacivanju plina slijedeći princip Newtonovog trećeg zakona gibanja.
Ovo objašnjenje, koje je objavio YouTube kanal Behind The Things, tačno je budući da raketama za rad nije potreban zrak niti bilo koji drugi medij “za odgurivanje”, što ih čini pogodnim za kretanje u svemiru.
Kako navodi specijalizovani astronomski portal Space, inženjeri su još prije razvoja letjelica koje se kreću unutar Zemljine atmosfere znali da uređaji koji se oslanjaju na potiskivanje zraka (kao što su krila i propeleri) ne mogu funkcionisati u vakuumu. Upravo je zato izum rakete bio ključno rješenje, s obzirom na to da se njen pogon zasniva na trećem Newtonovom zakonu akcije i reakcije, pa može raditi i u vakuumu.
Raketa stvara potisak tako što sagorijevanjem goriva proizvodi gasove koji se velikom brzinom izbacuju kroz mlaznicu. To kretanje gasova u jednom smjeru izaziva pomjeranje rakete u suprotnom pravcu, bez obzira na to da li se nalazi u atmosferi ili u svemiru, objašnjeno je na portalu Space.
NASA u objašnjenju ovog principa naglašava da je “akcija sila izbacivanja gasova i plamena iz motora, dok je reakcija sila koja gura raketu naprijed”. Pošto u svemiru nema kisika koji bi se koristio za sagorijevanje, rakete sa sobom nose oksidanse, hemijske supstance koje zamjenjuju kisik i omogućavaju funkcionisanje motora i u vakuumu.
Teorija zavjere po kojoj je Zemlja ravna ploča popularna je globalno dugi niz godina, iako naučni dokazi, fotografije iz svemira ili samo jednostavna opažanja čvrsto potvrđuju da je Zemlja sferična, da se nalazi u Sunčevom sistemu i da je pokretna.
Ionski pogon
Pored raketnog pogona, u svemiru se može koristiti i tzv. ionski pogon, čija je demonstracija u uslovima vakuuma prikazana u dva isječka u analiziranom videosnimku.
Ion je električki jednostruko ili višestruko nabijeni atom ili molekula. Nastaje kada neutralni atom ili molekula izgube ili prime jedan elektron ili više njih, pa može nastati pozitivno ili negativno nabijen ion, u zavisnosti od toga da li je primljen ili izgubljen elektron.
Princip demonstriran u isječcima zasniva se na ionizaciji zraka između pozitivne i negativne elektrode. Pod uticajem visokog napona iz molekula kisika ili dušika izdvaja se elektron, pa one postaju pozitivni joni. Ti se joni ubrzavaju prema negativnoj elektrodi i pritom se sudaraju s okolnim česticama, prenoseći impuls. Tako nastaje mali potisak (“vjetar”), koji u eksperimentu može pokrenuti žicu ili disk i dovesti do njihovog kružnog kretanja.
Foto: Screenshot: Objašnjenje rada ionskog pogona na primjeru ionizacije zraka između dviju elektroda/Izvor: YouTube
Jedan isječak, originalno objavljen 2017. godine na YouTube kanalu ElectroBOOM, prikazuje usporavanje rotacije žice na tzv. Teslinom transformatoru, transformatoru za proizvodnju visokoga napona izmjenične struje visokih frekvencija. Rotiranje žice na transformatoru postepeno se smanjuje, kako se iz vakuum-komore istiskuje zrak, da bi se ona na kraju zaustavila.
Foto: Screenshot/YouTube
Kako je objašnjeno na forumu za fiziku Physics Stack Exchange, do zaustavljanja rotacije došlo je jer su vakuumom sav zrak i molekule kisika istisnute, pa ne postoji medij koji bi se ionizirao i omogućio okretanje spajalice.
U drugom videu, koji je originalno objavljen na YouTube kanalu The Action Lab 2021. godine, prikazana je slična situacija, samo što je umjesto Teslinog transformatora i spajalice u vakuum-komori korišten tzv. Corona spinner, najjednostavniji ionski motor, koji je ugrađen na elektrostatički generator. I u ovom slučaju, rotacija uređaja postepeno se smanjuje kako vakuum-pumpa iz komore uklanja sve više zraka.
Foto: Screenshot/YouTube
Autor snimka James Orgill na osnovu toga je postavio pitanje: ako se uređaj prestaje okretati bez zraka, zašto NASA onda ozbiljno razmatra ionske sisteme za pogon u svemiru, u kojem zraka nema? Kao objašnjenje je naveo da demonstrirani uređaj ne nastavlja s radom u vakuumu zato što se oslanja na gas oko sebe. Ono što je potrebno da bi ionski pogon radio u svemiru jeste da letjelica “nosi” gas sa sobom.
Rad NASA-inih ionskih motora za svemirske letjelice zasniva se na istom principu ionizacije, no za potrebe pogona u svemiru ne koristi se ionizacija zraka. Umjesto ionizacije kisika ili dušika, ovi motori koriste posebno odabrani gas, najčešće ksenon, koji letjelica nosi sa sobom. Ionski pogon prvi je put uspješno testiran u NASA-inoj misiji “Deep Space 1”, započetoj 1998. godine.
Shodno činjenicama, najraniju objavu videosnimka kojim se tvrdi da je svemirsko putovanje opovrgnuto ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere. Kasnije objave dobijaju ocjene prenošenje lažnih vijesti i teorija zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)