Foto: Flickr
U barem dvije države na Zapadnom Balkanu su u proteklom periodu izgrađeni nacionalni data centri (centri za čuvanje podataka). Jedan je otvoren 2020. godine u Kragujevcu u Srbiji, a drugi je izgrađen 2019. godine u blizini Prilepa u Sjevernoj Makedoniji. Prema pisanju BBC-a na srpskom, data centri su objekti u kojima se nalaze serveri i druga IT infrastruktura, sa sistemima za napajanje, hlađenje i bezbjednost. U njima se skladište i obrađuju velike količine podataka, a najčešće ih koriste privatne informatičke i telekom kompanije.
Kako su države počele da uvode elektronske servise (op.a. digitalizacija javne uprave), često nisu imale dovoljno tehničkih kapaciteta za skladištenje elektroničkih podataka pa su se oslanjale na privatne kompanije koje su imale takvu infrastrukturu. Izgradnja državnih data centara predstavlja dugoročno, sistemsko rješenje za skladištenje podataka i korišćenje računarskih resursa državnih organa. Osim toga, oni mogu imati i komercijalnu svrhu, kroz omogućavanje “čuvanja podataka” ili smještanje opreme privatnih kompanija.
Međutim, sudeći po objavama na koje smo naišli u proteklom periodu, pristalice teorija zavjere vide u izgradnji data centara instrument za ukidanje ličnih sloboda, odnosno za kontrolu stanovništva. U Facebook objavi od 7.4.2024. godine, tvrdnje koje odgovaraju takvom narativu iznesene odnose se na centar za podatke u Sjevernoj Makedoniji.
Data centar za Makedoniju u Prilepu - zver, koji su finansirale belosvetske vlade a za koji ni potparolka vlade Makedonije ne zna radi li ili ne radi. Data centri su centri koji zele da nas pretvore u brojeve, cipovane robote. Ko ce da blokira ova mesta najveceg zla?
Sta kazu studenti? Link u komentaru.
Foto: Screenshot/Facebook
U drugoj objavi od 14.3.2025. godine, izgradnja Državnog data centra u Kragujevcu povezuje se s idejom tzv. “petnaestominutnih gradova“, koju autori vide kao dio šireg globalnog projekta kontrole stanovništva. Navodi se da će centar, zajedno s infrastrukturom poput nadzornih kamera i softvera, služiti za prikupljanje i obradu podataka o građanima radi ograničavanja njihove slobode kretanja i ponašanja.
U okviru tog narativa, posebno se ističe tvrdnja da će podaci prikupljeni u državnom data centru u Kragujevcu biti slani u Brisel, u tzv. “kompjuter Zver“, u sklopu globalne mreže za razmjenu informacija.
Foto: Screenshot/Facebook
Šta su činjenice?
Tvrdnje da su državni data centri dio infrastrukture globalne kontrole stanovništva iznesene su bez ikakvog dokaza. Kako je na početku navedeno, njihova izgradnja je uslovljena potrebom za centralizovanim i sigurnim mjestom za pohranu bitnih elektronskih podataka koji, između ostalog, omogućavaju usluge elektronske javne uprave.
Svrha centra za čuvanje podataka u Prilepu je, na primjer, i osiguranje najvažnijih državnih podataka Sjeverne Makedonije u slučaju prirodnih nepogoda i drugih katastrofa. S obzirom na to da se radi o tematici iz oblasti informatičkih tehnologija, ne čudi da objašnjenja koja su prostija i laše razumljivija postanu prihvaćenija u nedostatku razumijevanja, poput toga da je svrha data centara, recimo, pohrana podataka o praćenju stanovništva s ciljem njihovog kontrolisanja.
Tako je svrha ovih centara “objašnjena” kroz već postojeći narativ o planovima kontrole stanovništva, kao što je onaj onaj o 15-minutnim gradovima, koji su predmet teorija zavjere o kojima smo pisali ranije. U narativima tih teorija se ova urbanistička ideja nastoji predstaviti kao plan totalitarnih vlasti da ograniče kretanje i slobodu ljudi. Zvuči logično da bi za takav koncept kontrole bila potrebna infrastruktura u obliku centralizovanog data centra.
Međutim, 15-minutni gradovi su urbanistički koncept prema kojem su sve osnovne životne potrebe poput škola, prodavnica, kancelarija, zdravstvenih i rekreativnih ustanova, dostupne u krugu od 15 minuta hoda ili vožnje biciklom. Ovaj model gradova ima cilj smanjiti zavisnost od automobila i omogućiti održiviji, pristupačniji i ljudski orijentisan životni prostor.
Koncept je razvio profesor Carlos Moreno sa Univerziteta Sorbona 2016. godine, a prvo je implementiran u Parizu uz podršku gradonačelnice Anne Hidalgo. Iako su 15-minutni gradovi zamišljeni kao rješenje za klimatske i saobraćajne izazove, postali su predmet teorija zavjere koje tvrde da ovaj model predstavlja pokušaj kontrole kretanja stanovništva.
Osim toga, u objavama teorija zavjere koje se tiču data centara često se pojavljuje i pojam “Zvijer”, koji po svemu sudeći potiče iz priče o navodnom superkompjuteru istog naziva (eng. The Beast) iz 70-ih godina prošlog vijeka. Međutim, vjerovanje da je ovaj superkompjuter u Briselu i da prikuplja podatke o svim građanima je mit.
Kako je još 2003. godine pisao portal silicon.com (sada ZDNet), mit o "Zvijeri iz Brisela" (eng. Beast 666) odnosno o superkompjuteru koji skuplja podatke o građanima EU u Briselu, nastao je od priče iz romana kršćanske fikcije "Behold a Pale Horse" iz 1970. godine, autora Joea Mussera. Knjiga i kasniji film "The Rapture" prikazali su troetažni kompjuter nazvan "Zvijer", što je poslužilo kao osnova za urbanu legendu o ovom kompjuteru. Promotivni materijali za film doprinijeli su zabuni kada su neki mediji tu fikciju prenijeli kao činjenicu, pa se mit proširio, naročito u religijskim publikacijama.
Autor knjige Musser je priznao da je sve izmišljeno ali i da je priča “živjela svojim životom”. Iako je u sedamdesetima možda postojao centralizirani kompjuterski sistem, stručnjaci za ZDNet naglašavaju da tadašnja tehnologija nije mogla obavljati sofisticirano praćenje - i da je bila više zastrašujuća nego zaista tako moćna. Na kraju, kada su novinari kontaktirali institucije EU, službenica im se samo nasmijala na pitanje o postojanju takvog superkompjutera.
Shodno navedenom, tvrdnje o tome da su državni centri za pohranu podataka dio plana za ograničavanje ličnih sloboda i kontrolu stanovništva, da će omogućiti takvu kontrolu u 15-minutnim gradovima i da je riječ o verzijama kompjutera “Zvijer” ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)