Foto: EyeEm, Freepik
Gotovo dvije godine stara objava videosnimka u kojem muškarac provodi testiranje više uzoraka flaširane vode, kao i vode s česme, podijeljena je ponovo na nekoliko Facebook profila u junu i julu 2024. godine (link, link, link, link). U snimku, originalno podijeljenom na Facebooku 7. septembra 2022. godine, muškarac pokazuje koja je voda navodno kvalitetna za piće.
🔴 Testiranje kupovnih flaširanih voda...
Lokas Delokas
U prvom testu muškarac ispituje šest uzoraka različitih flaširanih voda i tri uzorka vode s česme, koristeći se uređajem s natpisom “TDS-3”. Uređaj uranja u čaše s vodom i njime mjeri, kako tvrdi, kvalitet vode. Muškarac govori da je voda dobre kvalitete ukoliko uređaj pokaže vrijednosti koje su manje od 100, ne navodeći šta znače vrijednosti koje uređaj pokaže. Rezultati uranjanja uređaja u svaki od uzoraka pokazuju da samo dvije flaširane vode (brendovi Prolom i Rosa) imaju vrijednosti približno ili manje od 100, dok svi ostali uzorci imaju vrijednosti preko 200. U jednom momentu muškarac naglašava da viša vrijednost mjerenja ne mora nužno značiti da je voda nekvalitetna, nego da je dugo stajala na suncu u ambalaži.
Muškarac u drugom testu provodi ispitivanje uzoraka vode koristeći se uređajem za elektrolizu. U početku on navodi da kvalitetna voda tokom elektrolize požuti i ne zagrije se. Međutim, tokom provođenja testova kriterij o boji vode postao je manje relevantan budući da su svi uzorci u nekoj mjeri požutjeli ili pozelenjeli. Na kraju, ponovo je utvrđeno da su uzorci vode Prolom i Rosa najkvalitetniji budući da se voda nakon elektrolize nije zagrijala (iako voda Rosa nije požutjela u značajnoj mjeri).
Ukupne otopljene čvrste tvari u vodi
Videosnimak iz objava na Facebooku originalno je objavljen na TikToku 4. septembra 2022. godine. Uređaj koji muškarac na snimku koristi je TDS-3 Digital TDS Meter, koji mjeri količinu ukupne otopljene čvrste tvari (eng. Total Dissolved Solids – TDS). Mjerna jedinica u kojoj se iskazuju rezultati mjerenja ovog aparata je ppm (eng. part per million, dijelova na milion), što odgovara mjeri miligram na litar (mg/l).
Prema kanadskoj organizaciji Fondacija za sigurnu pitku vodu (Safe Drinking Water Foundation – SDWF), ukupne otopljene čvrste tvari u vodi su anorganske soli i male količine organske materije.
“Uobičajene anorganske soli koje se mogu naći u vodi uključuju kalcij, magnezij, kalij i natrij, koji su svi kationi, te karbonate, nitrate, bikarbonate, hloride i sulfate, koji su svi anioni”, navodi se na stranici organizacije.
Navedeni minerali u vodu dospijevaju iz više izvora – prirodnih i onih koji su rezultat ljudskih aktivnosti, navodi SDWF. Voda na mineralnim izvorima prirodno sadrži visok nivo otopljenih čvrstih tvari, dok je u nekim slučajevima visok nivo minerala u vodi rezultat poljoprivrednih aktivnosti ili čak korištenja soli za otapanje snijega i leda na putevima.
TDS predstavlja jedan od pokazatelja fizičko-hemijske kakvoće vode (pored elektrovodljivosti, saliniteta, tvrdoće i slično). Prema “Priručniku o temeljnoj kakvoći vode u Hrvatskoj” dr. sc. Željka Dadića, “otopljene tvari u vodi mogu utjecati njen okus”, a na temelju izmjerenih vrijednosti ocjenjuje se ukusnost vode za piće.
Slika: Ukus vode u zavisnosti od količine otopljenih čvrstih tvari/Izvor: Waterline.hr
To potvrđuje i SDWF, citirajući studiju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Ova fondacija dodaje i to da visoke koncentracije otopljenih čvrstih tvari obično ne predstavljaju opasnost za zdravlje budući da dosta ljudi namjerno kupuje mineralnu vodu koja prirodno ima povećanu koncentraciju takvih tvari.
Međutim, visoka koncentracija TDS-a pokazatelj je da štetni kontaminanti kao željezo, mangan, sulfat, bromid i arsen također mogu biti prisutni u vodi, navodi SDWF. Ovo je posebno akutno u slučajevima kada je izvor visokih nivoa otopljenih tvari ljudsko zagađenje koje u vodu dospije putem oticanja i ispuštanja otpadnih voda.
Međutim, prema mjerenjima TDS-a s videosnimka, ni u jednom uzorku on nije bio veći od 300 ppm (mg/l). Stoga se može zaključiti da se svi prikazani uzorci nalaze u zoni niske količine otopljenih čvrstih tvari, kao i u zoni “odličnog” ukusa vode. Dodatno, kriterij prema kojem je jedino voda s vrijednostima TDS-a manjim od 100 ppm (mg/l) kvalitetna voda, spomenut u snimku, čini se proizvoljnim.
Elektroliza kao mjera kvaliteta vode?
Prema definiciji Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža”, elektroliza je elektrohemijska reakcija razlaganja (razgradnje) elektrolita djelovanjem električne struje.
Eksperimentima u kojim je provođenjem elektrolize uzoraka vode dokazivano da je neka voda bolja za piće od druge bavili smo se u ranijoj analizi, koju možete pročitati na ovom linku. Objašnjenje zašto voda prilikom elektrolize u ovim eksperimentima dobije boju dao je Oliver Jones, profesor analitičke hemije na RMIT Univerzitetu u Melbourneu, u tekstu fact-checking portala Full Fact:
"Boja na videu nije od vode iz slavine, već od elektrolitičke korozije (elektrolize) metalnih elektroda uronjenih u nju.
Elektrode su obično izrađene od željeza, bakra i nikla, koji se svi raspadaju u obojene ionske otopine kada se kroz njih propušta struja u prisutnosti provodnog materijala (u ovom slučaju vode). Mješavina ovih... vjerojatno doprinosi boji koja se vidi u videu."
Dakle, razlog zbog kojeg se svi uzorci vode na videosnimku u određenoj mjeri zamute nije “nečistoća” koja tu vodu čini neupotrebljivom za piće, nego materijal od kojeg su napravljene elektrode uređaja za elektrolizu. Raspadanje tog materijala u kontaktu sa strujom zbog prisustva elektrolita u flaširanoj vodi i vodi s česme dovodi do zamućenja.
Modeli aparata za elektrolizu vode slični onom na snimku mogu se kupiti i na domaćem tržištu, na portalima za online kupovinu i prodaju stvari. Neoprezno korištenje ovakvih uređaja i uranjanje prstiju u uzorke vode dok traje elektroliza može dovesti do strujnog udara.
Međutim, elektroliza vode nije uopšte pouzdana metoda utvrđivanja kvaliteta vode. Ovo je za fact-checking portal AAP FactCheck potvrdio vanredni profesor W. Alexander Donald, hemijski analitičar na Univerzitetu NSW u Sydneyju, koji je kazao da jedan takav eksperiment ne pruža nikakve pouzdane informacije o vodi, kao što su njen pH nivo, prisutnost kontaminanata ili ukupna sigurnost za konzumaciju.
“(...) navodna sposobnost uređaja da procijeni kvalitetu vode je besmislica. Da bi se tačno procijenila kvaliteta vode, treba provesti sveobuhvatnu analizu koristeći odgovarajuće naučne metode i opremu. Takvi testovi uključuju mjerenje pH vrijednosti, nivoa otopljenog kisika, zamućenosti, hemijskog sastava i prisutnosti kontaminanata poput teških metala, bakterija ili toksina. Ove testove provode obučeni profesionalci u specijalizovanim laboratorijima, koristeći standardizovane i akreditovane procedure i opremu.”
Prema tome, testovi na videosnimku koji navodno pokazuju koja je vrsta vode najkvalitetnija za piće nisu adekvatni niti su provedeni uz pomoć uređaja i u uslovima da bi se takav sud mogao donijeti. Shodno navedenom, snimak ovog eksperimenta i izvedene zaključke o kvaliteti testirane vode ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i pseudonauku.
(Raskrinkavanje.ba)