Teško je utvrditi šta je neprofesionalnije i gore u člancima koje je “Urbanfeniks” posvetio Meddžidi Kreso i Aljoši Čampari: ono što je napisano ili to kako je napisano.. Tako je u članku od 19. aprila njegov neznani autor pogrdnim imenima nazivao bivšu predsjednicu Suda BiH, Meddžidu Kreso počevši od samog naslova:
BESPOSLENA BABETINA
Članak govori o navodnim posjetama penzionisane sutkinje uposlenicima Kantonalnog suda u Sarajevu. Nastavno na pogrdan naslov, “Urbanfeniks” u formi trača piše kako Meddžidi Kreso pojedni uposlenici Suda “kurtoazno plaćaju kafu”. Za tu tvrdnju nisu ponuđeni nikakvi dokazi niti izvori. Također, sama Kreso nije kontaktirana, odnosno u tekstu nije navedeno da li je autor/ica članka kontaktirao/la Kreso.
U kuloarima se može čuti da obilazi sudije i druge pravosudne radnike, te da svoj posrnuli autoritet pokušava održati bar u ovoj pravosudnoj instituciji.“
Poneki sudac ili sutkinja, kurtoazno joj plati kafu i sasluša je, ali njen presahli autoritet više nikad nikome neće biti interesantan, niti ga ona može ponovo povratiti.
Nadamo se da će Kreso ubrzo dosaditi i ovima koji joj još uvijek kurtoazno plaćaju kafu, te da će prestati smetati nosiocima pravosudnih funkcija koji imaju važnijeg posla od siktanja ishlapljele babetine.“
Dan kasnije sličan članak objavljen je i o ministru unutrašnjih poslova FBiH Aljoši Čampari.
SUMANUTI ALJOŠA OSTAO NA VJETROMETINI
“Urbanfeniks” ni ovdje ne odustaje od trača i vrijeđanja. Baš kao prethodni članak, i ovaj je napisan kroz prizmu ličnog animoziteta što se vidi i iz povoda za pisanje članka. Kao povod za pisanje ovog članka navedeno je sljedeće:
Zaista je bilo degutantno gledati ga na TV ekranima ovih dana, kako on kao poznati ratni dezerter, kukavica i pobjegulja, komentariše rezervni sastav RS-a. Da je bio pametan, kao što nije, šutio bi kao zaliven, jer ni on, a ni brat mu Dubravko, niti njihov bliži rođak Denis Zvizdić, nisu branili BiH već uživali u miru i rahatluku Austrije i Njemačke.
Nazivajući Čamparu pejorativnim imenima, “Urbanfeniks” u priču uvodi i premijera BiH, Denisa Zvizdića. Ni ovaj put, u tekstu se ne nude nikakvi argumenti niti izvori koji bi potkrijepili tvrdnje koje se iznose.
Da smo ostali složni kao onomad u periodu 1992-1995, svi bi smo danas pljuvali po dezerterima poput Čampara i Zvizdića, ali preovladali su nam neki čudni loši aršini, a koji su nas kao narod i doveli na ove grane na kojima trenutno jesmo. Zato kukavice i pobjegulje moramo staviti tamo gdje im je mjesto. U mišiju rupu.
I da se ne zaboravi, isti taj Aljoša Čampara, poslao je ne tako davno policiju na demobilisane borce, zajedno sa njegovom privatnom budaletinom Draganom Lukačom. Čisto da se ne zaboravi. Čampare, narodu se riga od Vas, vjerujte...
Urbanfeniks je već bio tema analiza “Raskrinkavanja” i to jednom zbog načina izvještavanja upravo o Meddžidi Kreso. U drugoj analizi nazvanoj “Urbanfeniks: SBB-ov portal za niske udarce” pisali smo o načinu izvještavanja tokom izborna kampanje. Na sličan način se tada pisalo o kandidatima za bošnjačkog člana predsjedništva BiH, dok je naklonost prema stranci SBB i predsjedniku iste, Fahrudinu Radončiću, bila više nego očita.
Na stranu odsustvo bilo kakvog novinarskog sadržaja u članku, rječnik koji se koristi jedino može služiti u svrhe kontaminiranja javnosti i javnog govora iako je “Urbanfeniks” u rubrici “O nama” za sebe rekao:
(...) Vaš i naš Urbanfeniks će nastaviti sa svojom misijom objelodanjivanja društvenih anomalija i borbu za vladavinu prava i razvoja kulture dijaloga i demokratije.
I dok je sloboda govora garantovana Ustavom, rječnik kojim “Urbanfeniks” piše o političkim protivnicima, prelazi granice medijske etike pa će iz tog razloga oba članka biti ocijenjena kao pristrasno izvještavanje.
(Raskrinkavanje.ba)