Rječnik koji se koristi u opisivanju i karakterizaciji Šefika Džaferovića, SDA-ovog kandidata za Predsjedništvo BiH iz reda Bošnjaka je blago rečeno propagandistički. Ovo su samo neki od termina kojima “UrbanFeniks” koristi kada je o njemu riječ: „glavni imam Džaferović", „zavidovićski ruralac“, „neandertalac“.
Druga omiljena tema “UrbanFeniksa” je Bakir Izetbegović, kojeg redakcija naziva „nesposobnim babinim sinom“, u istom članku koji se bavi Džaferovićem. Pored ovakvih i sličnih epiteta, portal daje i arbitrarno zlonamjerne interpretacije njegovih aktivnosti, kao recimo u članku pod naslovom „Blamaža u Ramali“, gdje se, bez nekog jasnog osnova, zvanična posjeta Palestini i sastanak sa predsjednikom Mahmudom Abasom proglašava „blamažom“, zbog koje se „se jedino mogu podsmjehivati najviši svjetski zvaničnici i predstavnici međunarodnih organizacija čiji je mandat sprečavanje i zaustavljanje nasilja“. Nije naročito jasno na koga se ovdje misli, ali posjeta je bila zvanična, u delegaciji su bili izaslanici i druga dva člana Predsjedništva BiH i Izetbegović je u Palestini iznio stavove oko kojih se, očigledno, slažu sva tri člana Predsjedništva.
“Urban Feniks” se slično odnosi i prema drugim zvaničniciima SDA. Članak „Ode i Baja...“ bavi se naizgled smjenom direktora Bosanskog kulturnog centra Tuzla, izvjesnog Edisa Bajića. Međutim, prava meta je, čini se, bivši premijer Tuzlanskog kantona, Bego Gutić. Ponovo, u članku nema nikakve razlike između navoda koji pretenduju da budu činjenice i onih koji predstavljaju autorski komentar. Tako se Gutić u uvodnom pasusu označava kao političar „javnosti poznat po kabadahijskom ponašanju i po još uvijek neprocesuiranom kriminalu koji je odavno prevazišao kantonalne razmjere“. Da bi ovakvi navodi bili ozbiljno shvaćeni potrebno ih je potkrijepiti činjenicama. "Urban Feniks", međutim, prelazi preko toga i posvećuje se nominalnoj temi članka, Bajiću, kojeg naziva Gutićevim „potrčkom“, uz tvrdnji da „ni za jednim od njih ne bi ni rođena majka zaplakala“. Bajića se dalje u članku naziva „sitnim mišom mekinjašem“, dok se Gutiću prijeti suđenjem pred Kantonalnim sudom u Tuzli, iako nije navedeno zbog čega.
Članak dalje navodi, ne pozivajući se na bilo kakve vjerodostojne ili zvanične izvore, da je Bajićev stan pretresen, te da je uhvaćen dok uništava dokaze. Ono što slijedi je rijetko morbidno čak i za ovu vrstu „novinarstva“: „Baja je dakle gotov, ostalo je samo da mu se iskreno prouči Fatiha, kad je već on nije iskreno učio za vrijeme brojnih džematskih poltronisanja.“
U sljedećem pasusu u ovom članku „gostuje“ i Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle, iako iz samog teksta nije sasvim jasno zašto:
„Uzalud su Gutiću udruženi pokušaji sa Jasminom Imamovićem (čitaj Slađanom Ilićem) da navodno preko Izetbegovića instaliraju poslušnika Tomislava Ljubića za Glavnog državnog tužioca BiH. Na kraju će ipak krivično odgovarati i Gutić i Imamović (čitaj Ilić), svak za svoja djela, a ako ih pokušaju zaštititi, odgovarat će i Ljubić i njegov postupajući. Zato je uzalud Baji nada da će mu Guta pomoć preko Izetbegovića, baš kao i nada Jasminu Imamoviću da će mu Ljubić pomoći preko Orašja, tako što će zažmuriti nad propuštenim opštinskim nadzorom za nikad dovršenu zgradu 15 Maj i spakovat kompletnu krivicu Enveru Bijediću.“
Ovo, međutim, nije jedini članak koji se bavi stanjem u SDP-u, odnosno frakcijskim borbama unutar te stranke. U članku „Tajna Denisovog nezamjeranja“, “UrbanFeniks” bavi se kampanjom Denisa Bećirovića, kritikuje ga zbog kampanje „nezamjeranja“ i sve objašnjava u jednom pasusu.
„A znamo i mi u redakciji UrbanFeniksa, isto kao što to zna i njegov novi mentor, lažni tuzlanski književnik koji je krao tuđa književna djela, despot, lažni vizionar sa pokradenim idejama iz drugih gradova koji je iste predstavljao kao svoje i potomak osuđenika za pronevjeru u zemljoradničkoj zadruzi, tj. sin pravosnažno osuđenog Hanefije iz Islamovca kod Brčkog.“
Ako je bilo dilema o kome se radi, onda sljedeći pasus, pisan identičnim rječnikom to „otkriva“:
„Nije teško naravno pogoditi da se radi o aktuelnom tuzlanskog gradonačelniku Jasminu Imamoviću, koji je u Bećiroviću prepoznao šansu da u slučaju njegove pobjede, iskoristi to i zasjedne na čelo SDP-a. To i jeste glavni razlog zbog kojeg Jasmin Imamović u zadnje vrijeme Denisa Bećirovića voda po bh gradovima kao sluđenu pudlicu i lažno ga predstavlja kao nasljednika Nijaza Durakovića, dok je Nijazova rođena kćerka i srcem i dušom član SBB-a Fahrudina Radončića... Da je i Denis Bećirović nesretan sa ovim scenarijem, odnosno da je bukvalno natjeran u ovu unaprijed izgubljenu bitku, vidi se i po izrazu njegovog izgubljenog lica.“
Ali, ono što ovaj članak izdvaja od drugih, sličnih članaka posvećenih političkoj konkurenciji SBB-a na “Urban Feniksu” je njegov zaključni pasus, koji prenosimo u cjelosti:
„A povrh svega toga, Denis ima i jednu veliku mahanu, koja je ustvari njegova tajna trenutnog nezamjeranja sa ostalim protukandidatima. To je pravosnažna presuda za nasilje u porodici koju je potpisao sudija Enes Halilović, sadašnji predsjednik Općinskog suda u Lukavcu, a u to vrijeme sudija krivičnog odjeljenja Općinskog suda u Tuzli. Predmet nasilja je nažalost vlastiti otac, ali o tome i o samoj pisanoj presudi koja je u posjedu našeg portala, više ćemo u narednim tekstovima.“
Kao što smo već i ranije u sličnim navratima pisali, javne ličnosti imaju mnogo manje prava na privatnost od drugih građana. Međutim, ovaj pasus, bez dokaza kojima bi bio potkrijepljen predstavlja zakonski gledano, knjiški primjer klevete. Navođenje da se presuda tobože nalazi „u posjedu portala“ u ovom slučaju nije ništa drugo nego nepotvrđena tvrdnja koja nije ničim potkrijepljena.
Posljednja dva članka kojima se bavi ova analiza, posvećeni su medijima. U ovom slučaju medijima koje “Urban Feniks” smatra bliskim SDA, tačnije portalima “Faktor” i “Slobodna Bosna”. Članak se bavi cenzurisanjem komentara na objavljene članke na stranicama navedenih portala. Uz ovaj članak, “Urban Feniks” priložio je i komentare za koje tvrdi da su uklonjeni.
Posljedni članak kojim se bavimo je također posvećen medijima. Riječ je o vrlo kratkom članku koji druge medije naziva „medijskim čučavcima pod kontrolom SDA“, te nastavlja: „Svjesni da im Šefik ne stoji nikako na anketama među Bošnjacima, počeli su sa skrnavljenjem i Radončićevih predizbornih plakata. Infantilni uradak na prostački način pokazuje koliko su urednici Slobodne Bosne zatrovani mržnjom i koliko se fašizam duboko uvukao u redove pojedinih SDA zvaničnika koji se bave uređivanjem SB, faktora, FTV i još nekih portalčića.“
Da ne ostavi nimalo sumnje u to ko se „izborio za naklonost“ “Urban Feniksa”, članak zaključuje: „Poželimo Fahrudinu Radončiću i SBB mnogo sreće u budućem vođenju nacije u turbulentnim političkim vremenima.“
U zaključku, nedvojebeno je da je “UrbanFeniks” stranačka medijska platforma SBB-a.