Raskrinkavanje.ba

Urban feniks → MARIONETA DŽAFEROVIĆ

16.08.2018
Tekst članka

2018. godina svijetu, možda, malo bitna, ali pred Bosnom i Hercegovinom ipak presudna za naredne četiri godine u kojima treba da se odviju najozibljniji politički poduhvati.

Vladajuća stranka, nakon višedecenijskog ugnjetavanja bh. prostora i naroda, sada već sve glasnije i drskije vrši medijski pritisak, koji bira kao najjače oružje prikrivanja dosadašnjeg nagomilanog prljavog veša. Predvidaju žestoku i, kako su naučili, esdeaovski prljavu borbu. Preozbiljno su, od početka, shvatili da cilj ne bira sredstva. Ne odustaju ni od vjersko-etičko-moralnog propovijedanja, javne tribine več odavno u duhu hutbe s mindera predvodi „glavni imam Džaferović". Džaferović, uistinu, i ima zahvaljujući Izetbegovićima. Taj zavidovićski ruralac da bi se urbanizirao nabavio je tri stana u Sarajevu, te kao brižni otac jedan stan poklanja i kćerki. Neandertalac je bahato uhljebio u budžetski novčanik i sestriće i bratiće, stoga da živi u Francuskoj debelo bi zaglavio iza rešetaka: za svako nepotističko zaposlenje po tri godine robije, čini se morali bismo pronaći besmtni lijek da odrobija sve. I kao mladoj, bošnjačkoj, ambicioznoj ali nezaposlenoj magistrici ne bi mi bilo mrsko pronači lijek, jer u ovoj hijerarhiji okoštale SDA hobotnice lakše je pronaći besmrtni lijek nego posao. Toliko nam omogućavaju!

Na školsko pitanje: kud plovi ovaj brod?, odgovor ipak najbolje zna Bakir Izetbegović, jer ruku na srce - Džaferović je tu samo marioneta koja igra kako Bakir ureduje. Sebične politikanske igre prepoznatIjive su postale za ovog nesposobnog babinog sina. Sina koji se nije našao ni najmanje uvrijeđenim kada ja Alija rekao da njegov sin nije za političke scene niti za ekrana. Medutim, kada je prepoznao put vlastitim interesnim ciljevima Bakir nije libio ni za što, gurao je naprijed, podvaljivao drugima i tako stigao do trona. PrIjavo ali sigurno Bakir ovog momenta posjeduje pola Bosne i Hercegovine, dok je supruga Sebija postavljena za uspješnu direktoricu kliničkog centra, koji sada funkcionira tako da ko uđe teško da izađe živ. Ni pravne države, ni uredenog sistema niti budućnosti i prava za nas, obične gradane, u ovoj babovini.

Članak indeksiran 11.09.2018. Zadnji put osvježen 11.09.2018.

Ocijenjeno u analizi