Raskrinkavanje.ba

Espreso.co.rs → 23 GODINE OD POČETKA NATO AGRESIJE NAD JUGOSLAVIJOM: Da se nikad ne zaboravi!

24.03.2022
Tekst članka

Tačan broj civilnih žrtava nije poznat

Na današnji dan, pre 23 godine, 24. marta 1999. godine, počela je vojna akcija NATO-a koja je nosila zvanično ime "Saveznička snaga" i trajala 78 dana.

Tokom ova dva i po meseca, u Jugoslaviji su bombardovani vojni ciljevi, kasarne, postrojenja, ali i civilni objekti - bolnice, fabrike, mostovi, pruge, ostala infrastruktura, medijske kuće i predajnici, skladišta energenata. Naša zemlja pretrpela je velike gubitke, a razlog ove akcije bio je progon Albanaca na Kosovu koji su sprovodile bezbednosne snage Srbije.

 

Ubistvo paramilitarnih jedinica u Račku je uzet za povod ratu jer je "Međunarodna zajednica", kako NATO naziva sam sebe, "izgubio strpljenje" sa Miloševićevom agresivnom politikom i odlučila vojno intervenisati u korist albanskih nacionalista na Kosovu pod izgovorom "sprečavanja dalje eskalacije nasilja na Balkanu".

NATO je zapretio da će započeti vojnu intervenciju ako se Vojska Jugoslavije ne povuče sa Kosova i dopusti da se njihovim oružanim snagama da se rasporede tamo. Ričard Holbrok sastao se poslednji put sa Miloševićem u martu 1999. i ponudio mu da prihvati ugovor po kojem bi Kosovo dobilo svoju autonomiju, OVK se ne bi razoružavalo, a NATO snage su zahtevale da se rasporede na to područje što je Milošević odbio i zato je NATO, bez odluke UN-a napao i bombardovao SRJ.

Tačan broj civilnih žrtava nije poznat, a organizacija "Hjuman rajts voč" tvrdi da ih je bilo između 489 i 528.

Najviše poginulih bilo je u napadima na putnički voz kod Grdelice 12. aprila, njih 11, na kolonu albanskih izbeglica na Kosovu 14. aprila - 75, na zgradu RTS-a u Beogradu 23. aprila - 16, na Surdulicu 28. aprila - 16, na putnički autobus kod mesta Lužani 1. maja - 23, na Niš kasetnim bombama 7. maja - 20, i na kraju najteži napad na civile, 14. maja na drugu kolonu albanskih izbeglica kraj Prizrena, sa 87 mrtvih.

Napad koji je dobio najveću medijsku pažnju bio je napad 8. maja na ambasadu Narodne Republike Kine u Beogradu, koji je izazvao veliku diplomatsku napetost između vlada te države i SAD-a. U tom su napadu ubijena tri kineska službenika ambasade.

 

U Srbiji se do 1999. registrovalo između 15.000 i 20.000 novih slučajeva karcinom, da bi taj broj već 2004. dostigao cifru od 30.000 novih bolesnika.

NATO akcija okončana je 10. juna 1999. godine, nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma i usvajanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti UN-a, nakon čega je usledilo povlačenje svih jugoslovenskih vojnih snaga sa Kosova i dolazak 36.000 vojnika međunarodnih mirovnih snaga.

Milošević je naredne godine pobunom svrgnut sa vlasti, a 2002. godine je poslat u Haški tribunal kako bi mu se sudilo za zločine, uključujući i one počinjene na Kosovu. On je preminuo u pritvoru pre nego što mu je presuda izrečena.

 

 

Agresija NATO-a na Srbiju je izvedena pod nazivom "Milosrdni anđeo", a neposredna povod za to je bio navodni masakr civila u Račku i odbijanje jugoslovenske delegacije da potpiše Sporazum iz Rambujea.

Zvanični podaci Ministarstva odbrane Srbije

Prema podacima Ministarstva odbrane Srbije tokom vazdušne agresije Alijanse ubijeno je 2. 500 civila, među njima 89 dece i 1. 031 pripadnik Vojske i policije.

Prema istom izvoru teže i lakše je ranjeno oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba se i danas vodi kao nestalo.

Za 11 nedelja svakodnevnih vazdušnih napada, NATO je izvršio 2. 300 udara na tadašnju SR Jugoslaviju i bacio 22. 000 tona projektila, među kojima 37. 000 zabranjenih kasetnih bombi i bombi punjenih obogaćenim uranijumom.

Tokom intevencije, teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Procene štete koju je imala SRJ kreću se od 30 do 100 milijardi američkih dolara.

Članak indeksiran 25.03.2022. Zadnji put osvježen 29.03.2022.

Ocijenjeno u analizi