Raskrinkavanje.ba

Mondo.rs → Baranin, bugarski sveštenik a preveo Kur'an Ukrajincima

07.01.2019
Tekst članka

Pedesetjednogodišnji pravoslavni sveštenik Milan Radulović, ima nesvakidašnju biografiju. Iz Bara je, radi u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi u Kanadi, predaje muslimanima na fakultetu, a preveo je i Kur'an - Ukrajincima.

 

Pravoslavni fakultet završio je u Čikagu, magistrirao u Solunu, okončao Islamske studije u Bejrutu, doktorirao u Rimu. Već duže živi u Torontu, u Kanadi. Tu je sveštenik u Bugarskoj pravoslavnoj crkvi i profesor istorije filozofije na tamošnjem Islamskom fakultetu, kao jedini pravoslavni sveštenik na svetu.

Osim arapskog i ukrajinskog, tečno govori još nekoliko jezika, među kojima su i albanski, italijanski, ruski, grčki, francuski, engleski kao i, kako sam voli reći, srpsko-hrvatski, navodi pregršt neobičnog kod oca Radulovića Radio slobodna Evropa.

U intervjuu RSE za sebe kaže da je napre čovjek, pa tek onda sveštenik. Da voli sve ljude koji su dobronamerni, ma koje vere bili, kao i one koji u Boga ne vjeruju.

A može li hodža na Bogosloviju?

Kao istinski prihvaćenog profesora na Islamologiji u Torontu RSE je Radulovića pitao "da li bi nekom hodži bilo dozvoljeno da predaje na nekoj bogosloviji?" "Nažalost ne. Do sada nijesam čuo za takav slučaj, mada sam i ja prvi slučaj da kao pravoslavni sveštenik predajem na Islamskom fakultetu. Možda bi se to dogodilo u Kanadi, ali teško na našem podneblju."

"Rodivši se u gradu Baru, cio život živio sam za to da gradim mostove između ljudi. Nikako berlinske zidove. Za mene je čovek bio i ostao najveća kategorija. Poznavajući ukrajinski došao sam do dva prevoda Kur'ana koja su izuzetno kvalitetna, međutim samo kao književna dela. A zaista im fali ono ajetsko slovo, ona ajetska reč, fali im onaj napev koji se daleko čuje, jer Kur'an se peva, on se ne recituje".

Kaže, ideja mu je bila da muslimanima približi arapski tekst, pa da oni koji ne znaju arapski razumeju svaku izgovorenu reč. A nemuslimanima da vide da su muslimani vernici, da oni poštuju Knjigu (Stari zavet).

"E sada, u jednoj suri piše - ono što ne znate pitajte sledbenike Knjige, odnosno Jevreje i hrišćane. Znači da je jedan suživot, jedan zajednički život postojao za vreme ranog islama, da treba da postoji i danas. Da hrišćani i muslimani, Jevreji, svi ljudi treba prvenstveno da budu ljudi, da žive lepo i zajedno, jer vera nije bauk, vera je samo put prema Bogu", kaže Radulović.

Radulović za sebe, kaže, ne bi rekao da je ekumenista, već samo da je čovek.

"Ne bih sebe svrstao ni u jednu grupu. Ja sam pravoslavni hrišćanin, sveštenik sam, ali zaista volim sve ljude. I da li neko veruje, da li neko manje veruje, da li neko pripada hrišćanstvu, pravoslavlju ili zapadnom hrišćanstvu, da li neko pripada monoteizmu, van hrišćanstva, kao judaizmu ili islamu, to je zaista njegova stvar. On mi može biti prijatelj, bez obzira kako i na koji način veruje, i da li veruje uopšte."

Pita se kako neko može mešati nacionalizam s patriotizmom i reći da je nacionalizam isticanje svoga.

"Živeći u Baru ja nisam mogao biti nacionalista. Zato što se u Baru vrednovao samo čovek... Moji drugovi su bili Anto rimokatolik, Duško pravoslavac i Sabrija musliman. Sad ne mogu reći da je jedan bolji od drugoga. Zaista mogu reći da je nacionalizam veliko zlo, bolest. Nipodaštavanje se neko za to što je on druge vere. Kada neko može mešati nacionalizam sa patriotizmom i reći da je nacionalizam isticanje svoga. Da, isticanje svoga da bi se nipodaštavalo tuđe. Posle toga ide šovinizam, ksenofobija itd. i to zlo dovodi zločina. Jer svako zlo je izvor od koga potiče zločin. Jer, zaista u mom gradu Baru nije bilo mržnje ni za vreme Prvog svetskog rata i Drugog svetskog rata i ovih novijih ratova. Bar je održao, ne samo mir i toleranciju, nego baš ljubav. Ljudi su se solidarisali."

Na konstataciju da živimo u vremenima religijske isključivosti, gde se neretko zaborave izvorni postulati i hrišćanstva i islama i judaizma... i da iako Alah kaže Muhamedu da propoveda da je svaki čovek božije delo, da je život svetinja, da je nasilje zabranjeno, moderan svet prolazi kroz iskušenja terorizma, gde su oni koji su nominalno pripadnici islamske vere spremni na samožrtvovanje da bi ubijali druge, Radulović kaže:

"Fanatizam je prisutan svuda. Počeću od pravoslavlja. U našoj veri imamo grupu zilota, koji zaista nemaju ljubavi i tolerancije prema drugima. Imaju floskulu - pravoslavlje ili smrt! U islamu je slična stvar. Znači imate određene devijantne pokrete, koji nemaju osnovu u islamu, oni nemaju tolerancije, nemaju ljubavi, površno poznaju islam i predstavljaju ga u lošem kontekstu. Verujem i nadam se da je Bog zaista bog ljubavi za sve ljude i da neće ići za ovim trenutnim negativnim tokovima, koji su prisutni ne samo u hrišćanstvu i islamu, najviše se govori o islamu, ali su prisutni i u budizmu i u hihduizmu. Zlo pripada zlu, zlo ne pripada islamu, niti pravoslavlju, katolicizmu ili budizmu, zlo pripada zlu i ono će da se nađe u svim religijama i sada mi ne treba da na isključivost reagujemo isključivim."

Ali, otac Radulović nije pesimista.

Verujem i znam da je mlađa generacija mnogo bolja od starijih. Zato što mladi ljudi nisu nacionalisti, vidite da su oni zaista spremni na promenu i da oni žele da se druže, oni žele da upoznaju drugu kulturu... Vidite Mostar, gde je episkop Grigorije baš zaorao jednu lepu brazdu ljubavi i prijateljstva. Takođe, rimokatolički sveštenici i imami su tome doprineli. Mostar je bio razoren od strane svih vojnih i paravojnih grupa, stradali su civili najviše, ali se on obnavlja duhovno. Znači, ljudi su ljudi i zaista kada vidite obnovljen manastir Žitomislić, obnovljeni Saborni hram u Mostaru, da se pevaju rimokatoličke misne pesme, pravoslavno liturgijsko pesmopevnije i islamske ilahije, od istih ljudi, od iste omladine, vama je zaista srce puno divljenja, a njima je srce ispunjeno ljubavlju jer oni popravljaju greške njihovih roditelja i njihovih dedova.

Članak indeksiran 14.09.2020. Zadnji put osvježen 14.09.2020.

Ocijenjeno u analizi