Trumpova administracija ponovno se uklopila na Balkan, rekao je, iz dva razloga, od kojih je jedan Rusija, a sada se na teritoriju vodi "špijunski rat". Rekao je balkanskim političarima, prije svega Srbiji, da se pokušaju boriti za ono što žele.
Meyer je započeo svoje podsjećanje podsjećajući da je Trumpova administracija odlučila da je vrijeme za ponovno povezivanje s Balkanom, kada je u kolovozu prošle godine Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara, također postao posebni izaslanik za zapadni Balkan.
Također, administracija je angažirala aktualnog američkog veleposlanika u Njemačkoj Richarda Grenela kao posebnog izaslanika za dijalog između Srbije i Kosova. Palmer ima iskustva s Balkanom, a Grebnel nije, tvrdi Meyer.
"Ali imaju li iskustva na Balkanu ili ne, obojica su povezana sa skrivenom politikom State Departmenta, koja se nije mijenjala 25 godina", ističe bivši šef CIA-e, pojašnjavajući da politiku američki čelnici mogu ukratko opisati godinama vjerujući da Bog je osobno angažirao Ameriku da "spasi" svijet širenjem demokracije širom svijeta, posebno među ljudima koji su, po vjerovanju tih vođa, nesposobni brinuti se o sebi.
"S takvim stavom, Sjedinjene Države su se uključile u ratove za balkansku ostavštinu 1993. Kada su ti ratovi okončani 1995., potpisivanjem Daytonskog sporazuma, Sjedinjene Države mislile su da su donijele mir, prosperitet i demokraciju Bosni i ostatku Balkana. manje zainteresirani za Balkan nakon Daytona, i tako je bilo sve do 1999. godine, kada je uprava smatrala potrebnim 'spasiti' Kosovo i priznati Kosovo kao neovisnu državu.U sljedećih dvadeset godina Washington je ponovno posvetio vrlo malo pažnje. u ovu regiju, pretpostavljajući da uspjeli su u 'plemenitom' poslu izgraditi demokratsku državu. No, postalo je jasno da su američki napori na Balkanu daleko od uspješnih i Washington sada vjeruje da ostaje još posla ", piše Meyer.
"Posljednjih godina bilo je različitih poziva Amerike da se ponovo uključi u balkanske poslove. Ti su pozivi potaknuti pogrešnom pretpostavkom da Washington ima odgovore na komplicirana pitanja u regiji. No, Washington ih nema i ne zanima ih Balkan sam po sebi. niti za ljude koji žive na Balkanu ", dalje ističe.
Zašto se Amerika zapravo vraća?
Trumpova administracija želi se vratiti na Balkan iz dva velika razloga. Prvo, jer regija nije igrala pod američkom diktaturom u posljednjih 25 godina, a Washington vjeruje da je jedini put kada Balkan napreduje, raditi ono što Amerika kaže. Drugo, Washington je zainteresiran za Balkan, jer su Rusi tamo.
Amerika i Rusija vratile su se u regiju i sada vode međusobno obavještajne, diplomatske, političke i sigurnosne aktivnosti. Obje zemlje koriste Balkan kao primarno utočište gdje se špijuniraju i proturječe jedna drugoj, uz razne druge skrivene aktivnosti.
U isto vrijeme provode otvorene propagandne i sigurnosne operacije. Pitanje Kosova važno je za Washington - i Moskvu - ne zato što su zainteresirani za dobrobit Kosova, već zato što žele nadmudriti jedni druge.
Stalno se čuje kako Beograd vapi „što Washington želi, što Bruxelles želi“. Umjesto toga, srpski lideri trebali bi se zapitati: "Što mi želimo?", Rekao je Meyer, dodajući da, iako je Srbija zaista mala zemlja, to ne znači da Beograd nije sposoban pronaći vlastiti put.
"Ovaj stav može biti psihološki odgovor na stoljetnu dominaciju stranih sila u ovoj regiji", istaknuo je, dodavši:
"Ako su predsjednik Vučić, potpredsjednik vlade Ivica Dačić i drugi stvarno zainteresirani za kompromis na Kosovu, dopustite mi da za početak predložim sljedeće. Prvo, beogradska vlada mora formalno odustati od Briselskog sporazuma. za nacionalne interese Srbije, to nije dovelo ni do kakvog razrešavanja kosovskog pitanja. Drugo, Beograd se mora obratiti Prištini direktno, tako da je razgovor jedan na jedan. za jer je njihovo miješanje u prošlost bilo previše kolapsa. Nema razloga da mislimo da će oni biti još uspješniji u vođenju Srbije i Kosova da riješe probleme koje imaju ".
"Ako se Beograd i Priština mogu dogovoriti o tet-a-tet sastanku, moglo bi se pronaći istinski kompromis koji je povoljan za obje strane. Oni mogu započeti shvaćanjem da se obje strane moraju odreći nečega vrijednog. i da će biti nezadovoljnih i u Srbiji i na Kosovu koji neće pristati na bilo koji predloženi kompromis. Takvi se moraju umanjiti i obuzdati ", piše Meyer.
Navodi da bi suština predloženog kompromisa "mogla biti nešto takvo":
"Međunarodna granica treba biti povučena na rijeci Ibar. Sve sjevernije pripada Srbiji, a sve južno pripada neovisnom Kosovu. Većina Srba na Kosovu živi južno od Ibra kako bi oni Srbi koji ne žele ostati pod kontrolom Kosova mogli premjestiti sjeverno od Ibra, što bi organizirali i platili Ujedinjeni narodi, OESS, EU ili neka kombinacija ova tri faktora, a svi Kosovari sa sjevera koji ne žele živjeti pod srpskom kontrolom mogli bi se preseliti na jug na isti način kao i Srba «.
Meyer piše da će UN, OESS, EU ili svi oni sporazumom uspostaviti mehanizam za periodično provjeravanje stanja u preostalim srpskim zajednicama na jugu i kosovskim zajednicama na sjeveru, kako bi se osiguralo da ih na bilo koji način ne diskriminiraju.