Visoki predstavnik UN za vrijeme rata u BiH Karlo Bozola naveo je u pisanoj izjavi u vezi sa dešavanjima Srebrenici 1995. godine da je veliki broj sahranjenih u tom mjestu donesen iz drugih gradova i sela.
Bozola je istakao da ovom pisanom izjavom želi upoznati širu javnost sa pravim dešavanjima u slučaju tragedije u Srebrenici.
– U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1.100 civila muslimana, jer su bili naoružani, i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani stradali, njih još oko 250 oko Srebrenice za tri godine, a vojnika muslimana oko 2.500 do 2.800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni doneseni su iz drugih gradova i sela – naveo je Bozola.
Pisanu izjavu Bozole dobio je predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević u kojoj pod zakletvom visoki predstavnik UN otkriva nove činjenice i detalje koje se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine.
Primjerak ove izjave, Knežević je uputio premijeru Vlade Crne Gore Milojku Spajiću, predsjednicima Republike Srpske Miloradu Dodiku, Srbije Aleksandru Vučiću i Crne Gore Jakovu Milatoviću, prenosi portal “Novosti”.
Više puta, ističe Bozola, bio je u Srebrenici, te je ukazao da je “mnogo srpskih civila oko Srebrenice ginulo od Nasera Orića u periodu od 1992. do 1994. godine, a oko Srebrenice se ginulo i u zasjedama iz privatnih kuća”.
– Srbi su bivali ogorčeni zbog toga što upravo general Ratko Mladić nije mogao to da kontroliše. U razgovoru sa njim, u prisustvu plavih šljemova /Holanđani/, general Mladić mi je kazao da moram organizovati povlačenje civila muslimana autobusima prema Zenici. Tražio je da ja lično moram biti prisutan, jer nije bilo čoveka sa te teritorije, a da nije izgubio nekog člana familije ili čitavu familiju – ispričao je Bozola.
Ovaj visoki predstavnika UN ukazao je da je jasno kakav je pritisak Mladić vršio oko povlačenja civila muslimana, te se nada da je to svakom očigledno.
– Unproforci su mu tim povodom zahvalili i odgovorili da komandant Orić neće ni da nas primi, ni sasluša, i da se tu ništa ne može učiniti, pa se ja pitam zašto sada mnogi ćute i ne daju nikakve izjave, ili zašto ne predoče javnosti svoje tadašnje zabeleške?
Moj zaključak je da ne smiju! – naveo je Bozola.
Bozola je podsjetio da je od 1992. godine, kao vanredni delegat UN i EU na nivou BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve vrijeme obilazio bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BiH za liečenje u bolnicama EU.
– Veliki broj djece zbrinjavan je uz saradnju i nadgledanje Instituta za majku i dete iz Beograda i Novog Sada, a isti primjer odnosi se i za BiH i Hrvatsku. U timu su bili čuveni doktori iz EU, sa po tri grupe u tri pravca – piše Bozola.
Pošto je dobro govorio, kako kaže, “jugoslovenski” i poznaje dobro eks Jugoslaviju, imao je zadatak da otvori proces razmjene zarobljenih lica.
– Obavljanje tog zadatka nosilo je sa sobom i ogroman rizik, jer su sve strane, većinom, ubijale zarobljenike. Pune četiri godine u procesu obavljanja toga zadatka bivao sam više puta zarobljavan, ali sam pritom uspio da izvršim veliki broj razmjena zarobljenih lica, uz visoki stepen rizika – napisao je Bozola.
Spasio je i uspio, kako kaže, da u njihove zemlje vrati, uputivši ih Širaku, i dva francuska pilota, koji su pali iznad Sarajeva, a takođe i jednog američkog pilota, koji je pao u blizini Gline kod Bihaća.
– Pošto sam se kretao u svim zonama gdje su trajale ofanzive od Sarajeva do Knina, mene su kontaktirali svi komandanti i generali. Više puta sam se čuo oko razmjena zarobljenika sa generalom (Atifom) Dudakovićem i generalom Ratkom Mladićem, kao i sa mnogim drugim komandantima i generalima koji su me poznavali – piše Bozola.