Visoki predstavnik UN za vrijeme rata u BiH Karlo Bozola naveo je u pisanoj izjavi u vezi sa dešavanjima Srebrenici 1995. godine da je veliki broj sahranjenih u tom mjestu donesen iz drugih gradova i sela.
Bozola je istakao da ovom pisanom izjavom želi upoznati širu javnost sa pravim dešavanjima u slučaju tragedije u Srebrenici.
“U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1.100 civila muslimana, jer su bili naoružani, i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani stradali, njih još oko 250 oko Srebrenice za tri godine, a vojnika muslimana oko 2.500 do 2.800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni doneseni su iz drugih gradova i sela”, naveo je Bozola.
Pisanu izjavu Bozole dobio je predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević u kojoj pod zakletvom visoki predstavnik UN otkriva nove činjenice i detalje koje se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine.
Primjerak ove izjave, Knežević je uputio premijeru Vlade Crne Gore Milojku Spajiću, predsjednicima Republike Srpske Miloradu Dodiku, Srbije Aleksandru Vučiću i Crne Gore Jakovu Milatoviću, prenosi portal “Novosti”.
Više puta, ističe Bozola, bio je u Srebrenici, te je ukazao da je “mnogo srpskih civila oko Srebrenice ginulo od Nasera Orića u periodu od 1992. do 1994. godine, a oko Srebrenice se ginulo i u zasjedama iz privatnih kuća”.
“Srbi su bivali ogorčeni zbog toga što upravo general Ratko Mladić nije mogao to da kontroliše. U razgovoru sa njim, u prisustvu plavih šljemova (Holanđani), general Mladić mi je kazao da moram organizovati povlačenje civila muslimana autobusima prema Zenici. Tražio je da ja lično moram biti prisutan, jer nije bilo čovjeka sa te teritorije, a da nije izgubio nekog člana familije ili čitavu familiju”, ispričao je Bozola.
Ovaj visoki predstavnika UN ukazao je da je jasno kakav je pritisak Mladić vršio oko povlačenja civila muslimana, te se nada da je to svakom očigledno.
“Unproforci su mu tim povodom zahvalili i odgovorili da komandant Orić neće ni da nas primi, ni sasluša, i da se tu ništa ne može učiniti, pa se ja pitam zašto sada mnogi ćute i ne daju nikakve izjave, ili zašto ne predoče javnosti svoje tadašnje zabilješke? Moj zaključak je da ne smiju”, naveo je Bozola.
Bozola je podsjetio da je od 1992. godine, kao vanredni delegat UN i EU na nivou BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve vrijeme obilazio bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BiH za liečenje u bolnicama EU.
“Veliki broj djece zbrinjavan je uz saradnju i nadgledanje Instituta za majku i dete iz Beograda i Novog Sada, a isti primjer odnosi se i za BiH i Hrvatsku. U timu su bili čuveni doktori iz EU, sa po tri grupe u tri pravca”, piše Bozola.
Pošto je dobro govorio, kako kaže, “jugoslovenski” i poznaje dobro eks Jugoslaviju, imao je zadatak da otvori proces razmjene zarobljenih lica.
“Obavljanje tog zadatka nosilo je sa sobom i ogroman rizik, jer su sve strane, većinom, ubijale zarobljenike. Pune četiri godine u procesu obavljanja toga zadatka bivao sam više puta zarobljavan, ali sam pritom uspio da izvršim veliki broj razmjena zarobljenih lica, uz visoki stepen rizika”, napisao je Bozola.
Spasio je i uspio, kako kaže, da u njihove zemlje vrati, uputivši ih Širaku, i dva francuska pilota, koji su pali iznad Sarajeva, a takođe i jednog američkog pilota, koji je pao u blizini Gline kod Bihaća.
“Pošto sam se kretao u svim zonama gdje su trajale ofanzive od Sarajeva do Knina, mene su kontaktirali svi komandanti i generali. Više puta sam se čuo oko razmjena zarobljenika sa generalom (Atifom) Dudakovićem i generalom Ratkom Mladićem, kao i sa mnogim drugim komandantima i generalima koji su me poznavali”, piše Bozola, prenosi Srna.