Razotkrivanje
„Neki su pojedinci na internetu objavili lažne tvrdnje da su nedavno otkriveni slučajevi majmunskih boginja zapravo slučajevi herpesa koji se javljaju kao nuspojava cijepljenja protiv COVID-19.
Herpes zoster nije ista bolest kao majmunske boginje, te dvije bolesti uzrokuju virusi iz različitih obitelji i malo je vjerojatno da će se zamijeniti jedna za drugu na temelju laboratorijskih testova ili fizičkih simptoma, unatoč tvrdnjama na internetu da su sumnjivi slučajevi majmunskih boginja prijavljeni širom svijeta u posljednjih tjedana su stvarno epizode herpes zostera.“
Gornji tekst prepisan je iz „provjere činjenica“ (fact check) kojeg je proveo Reuters na osnovu informacija koje su se proširile internetom o tome da su tzv. „majmunske boginje“ ustvari (teži slučajevi) manifestacija herpesa zostera koji je ubačen u „cjepiva“ protiv covida-19.
Da tu stvari nisu posve čiste, odnosno da ni sami medicinski znanstvenici nisu posve sigurni da se između ove navodne dvije različite bolesti (ali i nekih drugih) mogu povući jasne granice, dokazuje i znanstvena studija objavljena 2021. godine.
Naime, predmetnom studijom u kojoj je praćena pojava majmunskih boginja (MPX) u Demokratskoj Republici Kongo, otkriveno je više slučajeva koinfekcije, odnosno istovremene infekcije MPX-om i virusa varicella zoster (VZV).
Da stvar bude jasnija, kada se čovjek prvi put inficira virusom varicella zoster, tada nastaju vodene kozice ili varičele, što se uglavnom događa u djetinjstvu. Međutim, kada se dogodi ponovna aktivacija ovog virusa kod osoba koje su preboljele vodene kozice, tada se govori o pojavi herpes zostera.
Simptomi herpes zostera – „Infekcija tipično započinje općim osjećajem slabosti koje je praćeno blago povišenom temperaturom te peckanjem i bolovima na jednoj strani tijela. Za nekoliko dana, na istom dijelu tijela, uzduž zahvaćenog živca, pojavljuje se osip te izbijaju mali, tečnošću ispunjeni plikovi. Obično se javljaju na prsima, stomaku, leđima ili licu, ali može biti zahvaćen i vrat, udovi ili donji dio leđa. Zahvaćeno područje može biti veoma bolno, osjetljivo uz pojavu svraba. Poslije tjedna do dva, plikovi prolaze i stvaraju se kraste, ali bolovi i dalje mogu biti prisutni.“
E sad, ovo su simptomi majmunskih boginja (prepisano sa stranice HZJZ) – „bolest obično počinje prodromalnim stadijem karakteriziranim umorom, povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i leđima, a može biti prisutna i grlobolja. Nakon jedan do tri dana javlja se osip koji se širi centrifugalno, počevši na licu i spušta se na trup i ekstremitete, a može krenuti od mjesta unosa virusa u organizam. U slučaju diseminiranog osipa zahvaćeni su i dlanovi i tabani. Mogu biti prisutne i lezije na sluznici usta i očiju (enantem). Osip može jako svrbjeti ili boljeti, a otprilike s početkom osipa, javlja se i bolna limfadenopatija. Uobičajeno, osip, koji može jako svrbjeti ili boljeti, ima evoluciju od makule, preko papule, vezikule i pustule do kruste. Liječenje je simptomatsko i u većini slučajeva bolest prođe kroz dva do četiri tjedna.“
Priznat ćete, simptomi su gotovo identični, a u tome se slažu i znanstvenici koji su izradili gore spomenutu studiju. O tome najbolje govore i slijedeće slike (iz studije):
Posebno važne činjenice dane su u zaključku u kojem stoji opis kako uopće razlikovati majmunske boginje od cijelog niza “drugih” sličnih bolesti (pa i herpes zostera):
„… Karakterističan nalaz majmunskih boginja je vezikulo-pustularni osip; međutim, važno je razumjeti da se sekundarni sifilis, rikecijske boginje, šuga, molluscum contagiosum, varicella zoster i male boginje javljaju sa sličnim osipom. Kako se dijagnoza ovih bolesnih stanja uvelike oslanja na kliničke nalaze, fizikalni pregled i klinička povijest mogu biti od najveće važnosti za postavljanje točne dijagnoze.“
Dakle, znanstvenici potvrđuju da nemaju praktički nikakva čvrsta uporišta da dijagnosticiraju majmunske boginje sa 100%-tnom sigurnošću i sve što im preostaje je da zazivaju „dijagnostičke potvrdne testove“:
„Daljnje uklanjanje sumnji na drugačiju dijagnozu može omogućiti prikladniju upotrebu dijagnostičkih potvrdnih testova i pomoći u prikladnom liječenju.“
Zvuči li vam sve ovo poznato? Nije li se nedavno zbila još jedna „pandemija“, a koja se pokazala zapravo samo kao pandemija lažnih dijagnostičkih testova?
Znate li što je zanimljivo? I ova se bolest dokazuje onim našim starim “prijateljem” – PCR testom…
Treba li dalje? Ili vam je sve već dovoljno jasno…
A cjepivo? Ma, ne brinite, ono je već prepakirano, spremno…
Provjeri/mediji