Agencijska vijest glasi da je novoformirana Skupština Crne Gore odbila većinskim brojem glasova da na dnevni red uvrsti Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici, koji je predložila opoziciona Bošnjačka stranka Crne Gore.
I ovo može biti iznenađenje samo potpunom laiku i čovjeku koji nepoznaje prilike u Crnoj Gori, u kojoj se ustoličila kleronacionalistička vlast izrazitio srpske provinijencije a kojoj je osnovni ( i jedini) cilj ispunjavanje želja Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Ni uncu manje! Zapravo SPC je prvo konstruisala opoziciju po svojoj mjeri, pa ju je dovela na vlast. Važno je bilo samo da nekoliko korisnih političkih idiota u satelitskim partijama aminuju dolazak neočetnika na vlast. I tako je i bilo.
No, šta je sa Prijedlogom rezolucije o genocidu u Srebrenici?
Od bio je genocid, do genocid se nije desio!
Prvo je ovaj prijedlog najavila Bošnjačka stranka i trebao se naći na Skupštini. Za one koji ne znaju, prijedlog Rezolucije o genocidu u Srebrenici, sadržao je tekst u kojem se osuđuje i priznaje da je u Srebrenici jula 1995. godine počinjen genocid i da je ubijeno preko 8.000 Bošnjaka. Takođe, tekst rezolucije predvidio je i da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na žrtve Srebrenice.
Da podsjetim, još je u julu 2009. Skupština Crne Gore osudila “masovni zločin“ u Srebrenici počinjen 1995. godine i prva u regionu prihvatila rezoluciju Evropskog parlamenta. Naravski, bio je to dobar početak i osnova, ali posve nedovoljno na duže staze, jer kao što čitate, u Rezoluciji se nominalno nije pomenuo genocid.
Istini za volju crnogorski predsjednik Milo Đuknović je dolaskom u Potočare i eksplicitnom potvrdom itekako priznao genocid u Srebrenici i to je bio logičan put za usvajanje i same Rezolucije o genocidu. Đukanović je, podsjećam, u velikom intervjuu u februaru ove godine za crnogorsku televiziju bio još eksplicitniji kada je u pitanju genocid.
Na direktno pitanje novinarke da li je za njega u Srebrenici bio masakr ili genocid. On je odgovorio:
- Genocid, naravno! Ja sam samo upotrijebio vjerovatno neodgovarajući supstitut. Pravno je to kvalifikovano.
I eto, od tada su namjesto Đukanovićevih proveropskih snaga na vlast došli sprski nacionalisti sa svojim satelitima u Skupštini, a priznanje genocida i Rezolucija, čine se kao daleki, neostvarivi san.
Dovoljno je podsjetiti samo šta je govorio Jovan Vučurović iz članice vladajuće koalicije, Demokratskog fronta dok je otvoreno negirao genocid:
- Vi plamtite kad se govori o Srebrenici i još nekim zločinima, koji nisu genocid. Ovdje će se govoriti i o srpskim žrtvama iako to do sada nije bio slučaj i naviknite se i na ovu Crnu Goru.
Izgleda se svi “moramo“ navići na “ovu Crnu Goru“, kojoj će negiranje genocida biti manir, piše za Al Jazeera Dragan Bursać.
Međutim, zanimljivo je da su protiv rezolucije bili i članovi URE, Dritana Abazovića, među kojima je i Bošnjakninja Suada Zoronjić. Pa je pravo pitanje za gospođu Zoronjić, da li i ona negira genocid i misli li da to nije pretjerano važna tema?! (Sic!)
Na nekin način, Suadi Zuronjić isto pitanje postavlja Ana Savova Pejović, magistar književnih nauka, članica UBNOR-a i antifašistkinja.
Ona u izrazitom potresnom tekstu “Pismo Suadi Zoronjić: Vaša podignuta ruka je za sve ponosne crnogorske potomke stravični simbol ”Crne ruke” postavlja niz pitanja.
- Valjda ste i sami bili svjedok, gospođo Suada, da je tamjan Srpske pravoslavne crkve na svim mjestima, đe je ona u ime vjere i srpske nacije propagirala svoju navodnu ugroženost, uvijek mirisao na barut. Pade li vam na um srebrnički genocid iniciran od strane srpskih zločinaca Mladića, Karadžića i Miloševića, pomilovan pričešćem svetosavske klerofašističke bratije koja je pod plaštom mantije i krsta odobravala prolivanje nevine muslimanske, ljudske krvi po bosanskohercegovačkom ratištu? Zabolje li Vas vapaj majki, sestara, đece i staraca koje su srpske četničke horde pobile i sahranile u nekoliko masovnih grobnica? Gospođo Suada znate li da genocid u Srebernici nema ni amneziju, niti amnestiju? Ne smije. To se doživotno pamti. 8000 muškaraca i golobradih đetića opominje tu pomahnitalu zločinačku skupinu da utiša svoje velikosrpsko vojevanje. Morali ste ih i vi opomenuti gospođo Suada, ali nijeste.
Kada sve ovo posložimo, onda jednako tako ne bi trebalo biti iznenađenje što je prvi skupštinski saziv u ovom sastavu pod hitno usvojio izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti promijenivši sve članove koji su bili sporni za gore pomenutu Srpsku pravoslavnu crkvu, jer sva imovina ostaje u njihovom vlasništvu, računajući i onu spornu imovinu koja je pripadala državi Crnoj Gori, prije njene ankesije od strane Srbije 1918.
U tom tonu ili na toj ideološkoj crti, vladajuća većina odbila je da na dnevni red sjednice uvrsti i Prijedlog zakona o zabrani fašističkih i neofašističkih simbola. I ovo je posve logično ako znamo da se dobar dio ministara u novoj vladi, kao i njihovih stranačkih šefova kune u četnike i četničku ideologiju, pa ne biva da sami sebe zabranjuju.
Samo o ideološkom obrascu ponašanja ministrice kulture, nauke i obrazovana Vesne Bratić, mogle bi se ispisati čitave studije. Dovoljno je reći da je to žena koja sa hvali četništvom, koja bi izmiještala Njegošev “koministički“ mauzolej na Cetinju, koja kolumnistu Borisa Dežulovića naziva ustašom i na koncu to je žena koja istaknutoj istoričarki Latinki Perović kaže, ”kad će ovakva baba Bogu na istinu“.
Eto, to je samo jedno zrno u srpskom nacionalističkom arhipelagu, koji je došao na vlast u Crnoj Gori i koji u samo par mjeseci vrlo efikasno uništava crnogorski antifašistički duh, ali i njeno građansko, multikulturalno opredjeljenje, opredjeljenje zemlje koja je u NATO paktu i na vratima Evropske Unije.
Sve se to uklapa u vizije srpskog sveta na čijim krilma je nova vlast zajahala na leđa naroda i koja od Crne Gore pravi “jugozapadnu srpsku zemlju“.
Brže nego se bilo ko tome nadao.
E, pa onda je jasno zašto nema Zakona o zabrani neofašističkih simbola i još više, zašto nema, niti će biti u dogledno vrijeme – Rezolucije o genocidu u Srebrenici!