Njene su nevolje, otkriva nam, započele na drugoj godini studija.
– Prve dvije godine prošle su fantastično. Ja učila – rezultati se nizali. Onda je sve zakočilo. Zbog magije o kojoj želim govoriti. No, sve sam uspjela nadoknaditi. Fakultet završavam vanredno, morala sam i kredit dići ali, šta je tu je. Neka sam ja zdravlje vratila – priča nam Emina i vraća se u studentske dane i klupe kada je upoznala svoju rivalku, djevojku koja joj je život pretvorila u pakao.
– Isprva se zezala sa svima nama, a onda se čvrsto uhvatila samo mene. Bila je energetski vampir, a ja njena žrtva. Odgovarala me od druženja sa drugima, bila posesivna. Odmah sam vidjela da nešto sa njom nije u redu. I moja me mati na nju upozorila.
Moći stare vještice
– Djeluje nekako izvještačeno, neiskreno i jezivo. Voljela bih da je ne dovodiš nama u stan – prigovorala mi je majka.
– Ja to nisam ni htjela ali, jednostavno se nisam mogla odvojiti od nje. Pokušavala sam na ljubazan način reći kako moram učiti ili ići ranije spavati ili…a ona bi se ljutila, durila, čak i svađala sa mnom. Ja sam uvijek popuštala, nadajući se da ću je se nekako riješiti. Nisam znala da se ona želi riješiti mene, zauzeti moj status, mjesto na fakultetu čak i mojoj porodici. A sve je vješto isplanirala – prepričava Emina.
Jadikujući kako nema novca za odlazak na more, uz suze je nagovorila Eminu da ljetnje ferije provedu makar nekoliko dana kod njenih na selu. Zamišljeno – realizovano.
– Zaputile smo se u neko selo u okolini Bratunca. U oronulom kućerku, dočekala nas je njena majka. Nepokretna, brkata žena, masne kose i prljave šamije na glavi. Jeza me obuzela. Ne znam kako sam tu noć zaspala, a sutradan, pod izlikom da želim razgledati okolinu, izvukla sam se iz kuće, obilazeći selo. Nekoliko žena odmah mi je pristupilo, raspitujući se ko sam, odakle sam i kod koga sam u posjeti. Odgovorivši im, zagluhnula me tišina.
Nevidljivi teret na leđima
– One se žene zatim krenuše sašaptavati. Umolih da mi otkriju šta ih je to prenerazilo, pa saznadoh da se čude otkud ja tu i tu. Kao, majka te moje drugarice je neomiljena u selu. Priča se za nju da je drugi seljani ne vole, da se bavi nečastivim radnjama. Navodno je nakon smrti muža, svojim gatkama obenđijala nekog mladića koji je skončao tako što se objesio. Čula sam još svašta i odlučila da bježim kući. Vrativši se po stvari, odlučna u svojoj namjeri, zatekla sam njih dvije kako se nešto sašaptavaju. Slagavši kako mi se mama razbolila i da hitno moram kući, krenula sam što brže i dalje od njih.
– Pazi da se ti ne razboliš! A i kad budeš izlazila, uhvati se dobro za vrata jer bih mogla da ti skočim na leđa pa da me do života nosaš – povikala je stara vještica za mnom.
– Kako sam došla kući, ni danas ne znam. Valjda mi je strah dao snagu, energiju. Bježala sam dok me noge nisu izdale, onda sam stopirala i…nisam ni stigla do svog doma, već su me stigle vještičje riječi. Cijelu noć sam se prevrtala ne mogavši da zaspim, osjećajući neki neobjašnjiv teret na leđima. Nije to bio umor, već, zaista kao da sam na leđima nosila tu staricu.
Kada spasiteljka
– Sutradan kao ni narednih dana nisam imala snage otići do fakulteta. Niko se nije raspitivao za mene. Kao da mi je trag zameten. Čak ni ta moja drugarica – prisjeća se Emina perioda kada je počela da gubi pamćenje.
– Sumnjalo se na Alzhajmerovu bolest i mnogo toga još. Bila je to agonija koju ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Svi ti pritisci, nevjerica, pogledi razočarenja…roditelji su, vidjelo se to, sumnjali u mene, moju priču. Sve im je djelovalo kao bajka, priče o staroj vještici i teretu kojeg osjećam na leđima kao i drugi simptomi. Viđala sam naime strašne stvari čim bih sklopila oči. Dodirivali bi me, grebali…Bilo je užasno, a tek na tretmanima kod moje spasiteljke Kade, saznala sam da je sve bilo tako i usmjereno, da budem mučena, da užasna bića viđam samo ja, da izludim i da mi niko ne vjeruje.
– Sve je to zakuhala ona. Bolesni psihopata sa uvrnutom majkom vješticom u spravljanju i bacanju čini! Bez ičije podrške i razumijevanja, sama sam tražila pomoć za sebe. Obišla mnoge, na mnoga vrata zakucala. Jadna i očajna. Pomogla mi je Kada Radetinac. Očistila me od zla, zaštitila, dala Životni pečat. Preporučila i kurban da zakoljem u svoje ime.
– Što se tiče one zavidnice, skončala je kako to i prirodni zakoni nalažu. Vratila se na svoje selo da zajedno sa svojom majkom propada. Ne bih više otkrivala o ovom slučaju, a nerado se i vraćam na njega. Želim samo da ukažem na to da nas ima raznih, svakakvih. Sad s oprezom pristupam novim ljudima, ne dam svakom da mi priđe…- otkrila je Emina samo mali dio svoje agonije koja je trajala godinama.
NARUČITE SVOJ ŽIVOTNI PEČAT
Samo kod Kade Radetinac, duhovne iscjeliteljke, možete naručiti svoj Životni pečat za kojeg Kadini klijenti tvrde da je zlata i života vrijedan.
– Došlo mi je da se ubijem, nisam vidio izlaza iz života, a onda me Kada spasila. Od Životnog pečata se sad ne odvajam.
– Imala sam problema s pronalaskom posla sve dok nisam upoznala Kadu. Njen Životni pečat mi je pomogao da se zaposlim.
– Ja i suprug smo životarili u kukavnom i nimalo vrijednom braku bez djece i sređenih finansija. Na kraju smo se odlučili razvesti. Neka ide svako svojim putem – odlučili so. Tada nas je Kada spasila. Uz Životni pečat, suprug je unaprijeđen na poslu, ja sam ostala trudna. Sve je kao na početku našeg braka – zabilježili smo neka od pozitivnih iskustava.