Nije prošlo par dana otkako sam s djecom bila na neobaveznom druženju s prijateljicom i njenim djevojčicama, kada je starija kći (5 godina) povikala: "Mama, eno Huggy Wuggy, kupi mi, molim te!" Moja je prijateljica objasnila kćeri da joj neće kupiti Huggyja Wuggyja, a onda odgovorila na gomilu upitnika na mom licu. Što je uopće Huggy Wuggy?
Naime, moja starija kćer ima malo manje od četiri godine pa u nekim trendovima (srećom) kaskamo. Djeca u dobi četiri do šest pravi su mali trendseteri i od njih ćete vrlo lako saznati što je u dječjem svijetu trenutačno popularno. Huggy Wuggy zapravo je igračka koju je kreirao Playtime CO., a također je njihova maskota i najprodavanija igračka. Iako se čini kao prijateljski raspoložena maskota koja je stvorena za grljenje, Huggy Wuggy opasno je i predatorsko nastrojeno čudovište koje je glavni antagonist horor videoigre Poppy Playtime. Njegova je uloga da konzumira meso ljudi. Ovaj lik iz videoigrice postao je plišanac i iako je ljepota u oku promatrača, nije baš estetski privlačan. Možete ga naći u nekoliko jarkih boja, ima velika crvena usta i oštre zube koji dolaze s upozorenjem da mogu uznemiriti ili pogubno utjecati na djecu.
Sad kad ste sve ovo pročitali, sigurno ste se zapitali, baš poput mene, zašto ga djeca toliko žele imati?
Huggy Wuggy dolazi sa zaraznom pjesmom Free Hugs
Tajna njegove popularnosti leži u pjesmi uz koju dolazi, a prijevod teksta donosimo u cijelosti:
"Moje ime je Huggy Wuggy,
tijelo čupavo i umiljato.
Zar nećeš doći i zagrliti me?
Drži me dan i noć,
zagrli me dan i noć.
Moje je ime Huggy Wuggy,
oštri zubi ostavljaju te krvavim.
Da me nikad nisi zvao ružnim!
Zagrli me dok ne umrem,
zagrli me dok ne umreš.
Znam gdje se skrivaš,
niz ventilaciju kliziš.
Zar ne znaš da ću te pronaći?
Gdje god da lutaš.
u mraku čekam.
Nema izlaza, nema bijega!
Zar ne znaš da sam odmah iza tebe?
Bliže nego što misliš...
Ovo je moja tvornica,
ovo je moja kuća,
ovo je moj dom.
Deset dugih godina hodao sam ovim hodnicima,
čekam sve sam.
Pa, hoćeš li se doći igrati sa mnom?
Pa zar se nećeš doći i igrati sa mnom?
Ostani još malo,
obećavam da neću ugristi ovako jako.
Samo vjeruj mom osmijehu!
Moje je ime Huggy Wuggy.
Drago mi je da si došao igrati se.
Ostani dok noć ne postane dan,
igrajte cijelu noć,
moje je ime Huggy Wuggy.
Iako nisam gladan,
još te uvijek te želim okusiti..."
Sam plišanac nije toliko kritičan koliko užasava cijela njegova priča i ova pjesma s uistinu skandaloznim stihovima za uzrast djece od tri do šest godina kojima su plišanci zapravo zanimljivi. Znajući da djeca često zalutaju na Youtubeu i unatoč svim roditeljskim zabranama i zaštitama, nemilosrdne reklame znaju iskočiti i šansa da Huggy sa svojom pjesmicom iz horor igrice promakne vašem djetetu, doista je minimalna.
Mišljenja mama podijeljena su – ja zastupam tim „protiv“
I u našoj je grupi u tijeku rasprava o Huggyju, a ja sam ipak ona grozna mama kojoj se ideja ovog plišanca i cijele priče koja dolazi oko njega nimalo ne sviđa. Naravno, mnogim je mamama simpatičan i ne brane ga svojoj djeci, bez potrebe da oko cijele priče dižu galamu ili ulaze u dubine. Ja se pak tješim da mi je dijete esteta pa joj se ovaj lik ne bi svidio sve i da ga dobije. Sve i da joj se sviđa (mom oku) „ružni plišanac“, ne mogu dozvoliti da u tako ranoj dobi sluša pjesme koje govore o gušenju, ljudožderstvu ili općenito da gleda horore.
Iako će mnoge mame reći da je to samo igračka, ako malo potražite po internetu, naići ćete na cijeli niz članaka koji se bavi fenomenom Huggyja koji objašnjava koliko je opasan i u kojoj mjeri.
Više od marketinškog trika
U potpunosti mi je jasno da su tvorci ideje Huggyja željeli od svog najpopularnijeg lika napraviti globalni fenomen pa je plišanac bio logičan potez jer je lako smjestiti ga u sve moguće trgovine i za male novce brzinski zaludjeti masu. No, ovdje se igralo na skliskom terenu. Djeca koja još uvijek kupuju plišance u osjetljivoj su dobi, a znatiželja će ih vući dovoljno da istraže o čemu se tu radi. To će sve dovesti do rasta popularnosti videoigre što je sigurno bio i cilj kreatora. U međuvremenu su nama, osjetljivijim mamama koje još uvijek žele zaštititi djecu od ovakvih stvari, ostavili pune ruke posla i objašnjavanje djeci što je ova igračka i zašto je/nije dobra za njih.
Zovite me staromodnom, no afinitet prema gledanju horor filmova (i čitanju knjiga što dodatno podržavam) po mojoj laičkoj procjeni dolazi u tinejdžerskim godinama, a ovakvim igračkama i pričama tu granicu opasno pomičemo niže. Je li to zaista nužno?
I, slobodnim rječnikom rečeno, „manite“ me one obrnute psihologije kako je ovakva ružna strašna igračka zapravo jako dobra da se dijete suoči sa strahovima i da ih se što prije oslobodi. Podsjetit ću, riječ je o nerealnim strahovima i izmišljenom svijetu koji služi za zabavu dovoljno zrele publike, usudim se reći adolescenata.
Sada vas možda nešto konzervativnija majka pozdravlja dok na djetetovom krevetu slaže mekane zečeve, medvjede i psiće koji ispunjavaju svoju svrhu – utjeha su za spavanje.