Na žalost, o tom se znanstveniku i njegovu otkriću ne zna i ne piše puno, kao da farmaceutski establišment namjerno prešučuje ono što je već odavno poznato. Naime, njemački fiziolog i liječnik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) istraživao je metabolizam tumora i stanično disanje, posebno tumorskih stanica i 1931. godine dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za “otkriće prirode i načina rada respiratornih enzima stanice”. 1953. je još jedan od znanstvenika iz Warburgova laboratorija dobio Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu: Hans Adolf Krebs za potpunu identifikaciju ciklusa limunske kiseline (Krebsov ciklus). Godine 1924. Warburg je zaključio da je rast raka prouzročen time što tumorska stanica generira energiju (kao što je adenozin trifosfat – ATP) putem anaerobne fermentacije šećera (proces što se zove glikoliza), dok zdrava stanica pretvara šećer u energiju uz prisustvo kisika. On dalje zaključuje da je rak mitohondrijska disfunkcija. – Rak kao nijedna druga bolest ima nebrojene sekundarne uzroke – zaključuje Warburg, a njegov često navođeni citat za primarni uzrok raka je: “promjena normalne respiracije kisika u stanici sa anaerobnom fermentacijom šećera”.
Rak – obrambeni menanizam stanice
Što to znači? Pojednostavimo: dijeta na osnovi hrane koja zakiseljuje i fizička neaktivnost stvaraju kiselu sredinu u tijelu (u slučaju fizičke neaktivnosti stanice nisu dovoljno snabdijevene kisikom). Stanična zakiseljenost uzrokuje izbacivanje kisika. Pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. A pomanjkanje kisika i kiselost dvije su strane iste medalje: ako netko ima jedno ima i drugo. To znači da, ako netko ima pretjeranu kiselost, automatski ima pomankanje kisika. Ako vašim stanicama nedostaje kisik, imat ćete zakiseljen organizam. Warburg zakljućuje da kisele supstance odbijaju kisik, s obzirom na bazične, koje privlače kisik. Dakle, kisela sredina je sredina bez kisika, a ako lišite stanicu za 35% njezinog kisika, za 48 sati možete je pretvoriti u stanicu raka. Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, međutim tumoralne stanice mogu živjeti bez njega – ustvrdio je i zaključio kako su tumorska tkiva kisela, dok su zdrava tkiva alkalna. U svojem djelu “Metabolizam tumora”, ovaj je kemičar i medicinar, kojega je slavni Albert Einstein povukao s bojišnice u Drugome svjetskom ratu “kako ne bi bio izgubljen njegov talent i kako bi mu se pridružio na sveučilištu”, pokazao da su svi kancerogeni oblici okarakterizirani sa dva fundamentalna uvijeta: krvnom kiselosti i hipoksijom (pomankanjem kisika). Otkrio je, da su tumoralne stanice anaerobne (ne udišu kisik) i ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika, već samo putem glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam koji imaju neke tijelesne stanice kako bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Kako jedemo tako će nam biti
• DA ZAKLJUČIMO: Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava normalno funkcioniranje. Tumoralne stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
• VAŽNO: Prehrana je u prevenciji i liječenju raka najvažniji faktor! Naime, nakon što je završen probavni proces, hrana – ovisno o kvaliteti proteina, ugljikohidrata, masti, vitamina i minerala – osigurava i stvara uvijete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Kiselo ili alkalno stanje mijeri se pH skalom pri čemu je, ovisno čiji se izvor navodi, idealni pH raspon plazme krvi između 7,35 i 7,45 ili 7,7. Ako krv odstupa previše od svoje idealne pH vrijednosti u predugom vremenskom razdoblju, osoba postaje bolesnom, pa čak može i umrijeti.
Hrana koja zakiseljuje tijelo = hrana čiju konzumaciju trebamo što je moguće više izbjegavati!
• Rafinirani šećer i svi njegovi proizvodi. Od svih je namirnica najgora, jer nema bijelančevina, bez masti je, nema vitamina ni minerala, sastoji se samo od rafiniranih ugljikohidrata koji štete gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).
• Meso, sve vrste.
• Proizvodi životinjskog podrijetla: miljeko i sirevi, skuta jogurt itd.
• Rafinirana sol.
• Rafinirano brašno i svi njegovi proizvodi: tjestenine, torte, keksi…
• Kruh. Najveći dio sadrži oksidirane masti, margarin, sol, šećer i konzervanse.
• Margarin.
• Kofein: kava, crni čaj, čokolada.
• Alkohol.
• Cigarete.
• Antibiotici i generalno svi lijekovi.
• Bilo koja kuhana hrana. Kuhanje uništava kisik povećavajući kiselost hrane.
• Sva industrijski prerađena hrana, u konzervama, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.
Vezani članak: Prehrambena vlakna štite od infarkta i raka
Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost, kako bi garantirala dobru funkcionalnost i optimizirala stanični metabolizam. Tijelo mora imati temelje prehrambenih minerala za neutralizaciju krvne kiselosti u metabolizmu, ali sva spomenuta hrana (pogotovo rafinirana) zakiseljuje krv.
Hrana koja alkalizira = hrana koju je poželjno konzumirati!
• Svo sirovo povrće. Iako je neko kiselo po okusu, u tijelu reagira pa postaje alkalno. Neko je pomalo kiselkasto ali uza sve to stvara osnovu za pravilnu ravnotežu. Sirovo povrće proizvodi kisik, dok ga kuhano ne proizvodi!
• Voće, isto tako. Primjerice, limun ima pH faktor približno 2,2 a unutar tijela stvara vrlo visok stupanj alkalnosti, možda najjači od svih. Stoga nemojte da vas zavara njegov kiseli okus! I inače voće proizvodi dosta kisika.
• Orašasti plodovi, primjerice bademi, jako su alkalni.
• Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, uza sve to, kako idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti, naravno da neke treba konzumirati. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
• Med ima veoma visoku alkalnost.
• Klorofil: bilje je veoma alkalno (pogotovo aloa vera).
Voda je važna za proizvodnju kisika. Kronična dehidracija je najvažnija tjelesna napetost i korijen najvećeg dijela svih degenerativnih bolesti. Vježbanje daje kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život. Idealno je imati 60% alkalnu prehranu i izbjegavati proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana industrijski proizvedena pića, rafinirani šećeri, kao i svi zasladivači. Ne smijemo zloupotrebljavajti sol, već je koristiti što je manje moguće. Za bolesne osobe idealno je da prehrana bude 80% alkalna. Ako imate karcinom savjet je da alkalizirate tijelo što više.
Alkalizirati ili umrijeti
Dr. George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu, otvoreno izjavljuje: “Takozvane ‘prirodne’ smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka kisele zasićenosti tijela.” Kao što je ranije naglašeno, potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja oslobađa tijelo svih kiselosti jednom alkalnom prehranom, koja povećava pijenje čiste vode i koja izbjegava hranu koja proizvodi kiselost. Općenito, rak se ne ugovara, niti se naslijeđuje. Ono što se naslijeđuje su prehrambene navike i stil života. To može proizvesti rak. I nutricionist dr. Theodore A. Baroody svojim je opsežnim istraživačkim radom i kliničkim spoznajama pokazao da su bolesna stanja neposredno povezana sa zakiseljenošću organizma. On ističe kako starenje, pomanjkanje energije, stres, glavobolja, srčane bolesti, alergije, ekcemi, koprivnjaća, astma, bubrežni kamenci i arterioskleroza, između drugih bolesti, nisu ništa drugo nego akumuliranje kiselosti. U svojoj knjizi “Alkalizirati ili umrijeti” navodi: “U stvari, nisu važna bezbrojna imena bolesti, ono što je važno jest da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselih otpadaka u tijelu.” S njim se slaže i dr. Robert O. Young, koji kazuje: “Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i njegove otpatke u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se manifestiraju bolesti.”