Raskrinkavanje.ba

Novosti → ISTORIJSKI DODATAK - KO JE BIO JOSIP BROZ TITO: Priče o biografiji čoveka koji je godinama vladao Jugoslavijom

21.01.2022
Tekst članka

INTERESOVANjE za ličnost Josipa Broza Tita, njegov identitet, poreklo i biografiju, ko je bio i odakle je došao, nisu pokazivali samo naši istraživači i publicisti posle 4. maja 1980. godine, već su to činile i razne obaveštajne službe mnogo ranije.

U tome je, razumljivo, korak ispred uvek bila američka obaveštajna zajednica. Pre petnaestak godina se na sajtu Nacionalne obaveštajne agencije SAD, pojavio dokument "(b) (3) - P. L. 86-36" sa kojeg je skinuta oznaka o tajnosti, u kojem se konstatuje da predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito govori srpskohrvatski, koji mu je navodno maternji jezik, ali ga govori sa stranim akcentom. U posebnom delu ovog dokumenta se vidno ističe da jedan istorijski podatak - da je Draža Mihailović još 1941. godine, posle prvog susreta sa Titom, javio saveznicima da je on siguran da je vođa jugoslovenskih partizana - Rus.

Iz priloženog dokumenta očito je da su operativci ove agencije za ovu analizu angažovali vrhunske jezičke eksperte koji su proučavali Titov način govora i zaključili da on nije Jugosloven, da je možda Rus ili Poljak. Po njima identitet Josipa Broza se samo pretpostavlja. Zanimljivo je istaći da je "predmet" analize lingvista bio Titov govor na Desetom kongresu Saveza komunista Jugoslavije.

EDAN OD NAJVEĆIH američkih novinara Sajrus Sulcberger, vrhunski poznavalac svetskih geopolitičkih tokova, koji se s Titom sreo sedam puta i razgovarao sa svim značajnijim državnicima sveta, napisao je u "Njujork tajmsu" 5. decembra 1943. godine: "O Titovoj ličnosti ima mnogo teorija.

Po jednoj, koju mnogi smatraju tačnom, dosad su postojala tri Tita. Čim jedan pogine, drugi preuzme njegovu titulu, održavajući na taj način neku vrstu besmrtnosti, kao legendarne ptice Feniks."

Otkad je Sulcberger ovo napisao, o pravom poreklu i misiji Josipa Broza nagađali su i pisali mnogi, a legende i kuloarske priče vodile su do mnogih neverovatnih objašnjenja njegovog identiteta. Tako su jedni tvrdili da Tito uopšte nije Josip Broz iz Kumrovca, već njemu sličan ruski Jevrejin, koji ga je zamenio na ruskom frontu.

Pedesetih godina prošlog veka u dokumentima američkog FBI zabeležene su tvrdnje Maksimilijana Džona Markula, rodom iz Livna, koji je služio u Američkoj vojsci, da Broz nije bio "pravi Tito". "Čovjek koji se predstavlja kao Tito je u stvari ruski agent, koji je preuzeo ruski identitet, nakon što je pravi Josip Broz iz Kumrovca nestao u staljinističkim čistkama 1937..."

Markul se seća da je krajem dvadesetih godina 20. veka razgovarao sa pravim Brozom u Jugoslaviji, a zatim posle navodnog Titovog nestanka sreli su se u Parizu.

"Sledeći put smo se sreli, kaže Markul, 1953. u Zagrebu, gdje je Broz mene i moju suprugu Ingrid potpuno ingnorisao..." U FBI izveštaju zatim piše: "Pravi Tito je ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta, bio je blag i bolovao je od tuberkuloze". Uz sve ovo zna se da je Tito svirao klavir a Markul je tvrdio da "pravi Broz to nije imao gdje naučiti".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Moć za spajanje nespojivog

MAĐARSKA obaveštajna služba je u knjizi "Kako je Tito prodao Jugoslaviju američkim imperijalistima", tvrdila: "Tito je rojalistički špijun koji je 1933-1934. učestvovao u trockističkom antipartijskom bloku..."

Slično je mislio i Džems Klugman, u knjizi "Od Trockog do Tita", koji je opravdavao Staljinovu politiku prema Titu. Klugman je bio zamenik šefa engleske obaveštajne službe SOE za Jugoslaviju tokom rata, i ključna ličnost koja je iz Savezničkog centra iz Kaira sistematski diskreditovala pokret Draže Mihailovića, kako bi mu Britanci obustavili svaku pomoć...

U državnom Arhivu Austrije u Beču u smeđoj fascikli sa oznakom TITO, čuva se izveštaj Valtera Vokmilera, katoličkog sveštenika iz Švajcarske koji je tvrdio:

"Tito moj školski drug, nije rođen u Kumrovcu, već u Beču, nije se zvao Josip, već Franc i nije odrastao u Hrvatskoj... Njegov otac je Hrvat, koji je završio kadetsku školu u Zagrebu..."

Fred Kapeman, zapovednik dobrovoljaca u Španskom građanskom ratu, koji se iz Londona preselio u Australiju, u knjizi "Razlog u pobuni", objavio je fotografiju sa Titom (Šapajevim) u Španiji. Knjiga je štampana 1948. u Londonu i odmah spaljena. Kapeman je tvrdio, da se iza imena Šapajeva, komandanta internacionalnog Bataljona "Dimitrov", koji je pred kraj tog rata likvidiran, krio zapravo Broz.

"Tada je podmetnut kao on njegov polubrat Franc Ambroz", tvrdio je Kapeman.

BROZOVA POSLOVIČNA NAVIKA da u sebi spaja nespojivo, preplitanje aristokratskih manira sa seljačkim poreklom, bolje poznavanje nekih svetskih jezika od jezika Srba i Hrvata kojima je doživotno vladao, stvarali su misteriju o njegovom poreklu i bili su izazov za mnoge novinare, publiciste i istraživače.

Jedni su dokazivali da je Tito bio vanbračno dete, rođeno iz "velike ljubavi" ugledne poljske grofice Marije, koja je udajom dobila latifundiju blizu Segedina, i upravnika njenog imanja Franca Ambroza.

Čuvajući čast udovice, Marija je detetu obezbedila izuzetno školovanje i tretman. Otac će mladog, inteligentnog sina konačno priznati kada mladić doraste za vojsku. Po ovoj priči, zamena identiteta Josipa Ambroza odigrala se u martu 1913. godine, kada Josip Broz umire, a njegovu životnu biografiju preuzima vitalni Josip Ambroz, kolega iz vojnoobaveštajnog školskog sektora garnizona Austrougarske monarhije u Pečuju. Tako će Josip Broz na predlog načelnika škole Štancera ponovo "oživeti" u Josipu Ambrozu, alijas Titu.

DRUGI SU PAK TVRDILI da je Titov otac bio Jevrejin Josip Klajn, veterinar, koji je radio na imanju poljske grofice Marije, u koju se zaljubio i kojom se oženio. U braku su imali dva sina. Jedan od njih se zvao Jozef, i to je Tito, a drugi Henrih. Jozef je bio vrlo inteligentno i radoznalo dete. Sve mu je išlo od ruke. Rano je naučio jahanje, mačevanje, sviranje klavira i okretne igre. Klavir je bio njegova velika ljubav. Da je nastavio sa sistematskim vežbanjem, uz talenat koji je posedovao, smatra se da bi bio veliki pijanista. Ceo građanski Beograd brujao je i upola glasa se pitao ko je Tito, kada se pročula priča da je maršal pred Zdenkom Marasovićem, poznatim pijanistom, svirao Šuberta i Šopena, a ovaj bio ushićen njegovim izvođenjem.

I tu nije kraj. U priču je ušao i Vinston Čerčil, uz pretpostavku da je Tito njegov vanbračni sin. Postoji i verzija da je Titovo pravo ime Franc Fransoa Josef fon Habzburg und Loren, da je sin Franca Habzburga i sobarice Poljakinje. Međutim, nijedna od ovih verzija odgovora na "enigmu Tito" nema ozbiljnije istorijsko uporište.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

U Kumrovcu su govorili "nije to naš Joža"

POJEDINI TITOVI saradnici su posle njegove smrti tvrdili da je "pravi" Josip Broz iz Kumrovca u Velikom ratu poginuo u Rusiji, a da je "ovaj", potonji Josip Broz do kraja života u nekoj crnoj torbici, kao najveću relikviju, nosio umrlicu onoga Broza čije je ime i prezime prisvojio. Još za njegova života u ovoj priči je prednjačila supruga crnogorskog partijskog lidera Blaža Jovanovića, Lidija (Klimenti - Jovanović). "Pravi Tito je poginuo u Velikom ratu u Rusiji, a ovaj naš je u crnoj torbici nosio umrlicu onog prisvojenog, do kraja života..."

Činjenica je da Slavka Ranković, supruga Aleksandra Leke Rankovića, u intervjuima ("Politikin svet" 1990. i "Večernje novosti" 1998. godine), kao i u knjizi "Moj život sa Lekom", opisuje kako je neposredno posle rata bila s Titom u Kumrovcu. Bio je to njegov prvi posleratni odlazak u rodno mesto. I niko ga nije prepoznao. Samo su nepoverljivo vrteli glavom i govorili: "Nije to naš Joža".

Revolucionar Raif Dizdarević, jedan od poslednjih predsednika Predsedništva SFRJ tvrdio je:

"Tito je u radnoj sobi čuvao neke dokumente. Među njima se nalazila i kopija Brozove umrlice, koju je izdalo Austrougarsko ministarstvo vojske 1915. godine i uz nju se nalazio spisak vojnika koji su poginuli, ili nestali, uključujući i Broza."

AUSTRIJSKOG ŠTABSFELDVEBELA Josipa Broza, istina je, da su zarobili Rusi. Kako mesecima nije imala nikakve vesti o njemu, komanda Brozovog 25. domobranskog puka je krajem 1915. digla ruke od njega. Upisala je njegovo ime i na "popis gubitaka" i na "alfabetski popis" svojih ratnih žrtava.

Postoji i drugi dokument koji ne ostavlja nikakvu dilemu o tome o kome se radi: "Broz Josip, pešadijski izviđački podoficir 25. regimente (puka), Hrvat, Klanjec, (opština) Zagorska Sela, (rođen) 1892, ratni zarobljenik u Rusiji", koji je odbio ponudu ruske vlade da se prelaskom na stranu Srbije izbavi iz ratnog zarobljeništva. I jedan i drugi dokument su svojevremeno otkriveni u Vojnom muzeju u Beču i 1966. prosleđeni Titu.

Mnogobrojna svedočenja i istraživanja do sada su se pokazala kao sumnjiva i kontradiktorna. Kada je Broz 1945. posetio Sisak, među onima koji su ga pozdravili bio je i njegov nekadašnji drug, metalski radnik Niko Ivšić, koji je tvrdio da je Tito tada u Tvornici izgubio prst na mašini. Tom priliko Ivšić mu je prilikom pozdrava i rukovanja rekao: "Ti nisi Josip Broz"! Neposredno posle toga Ozna je Ivšića uhapsila i mučila ga. Na kraju su ga i likvidirali.

I poznata jugoslovenska operska pevačica Zinka Kunc je svedočila da je Broz na klaviru odlično pratio njene arije. Postavlja se pitanje kako i gde je metalski radnik iz Kumrovca naučio tako dobro da svira klavir, pošto je ta privilegija tada bila predodređena samo za odabrane.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Okretan pronicljiv "neznanac"

JOSIP BROZ U SVOJOJ "Autobiografiji", zapisao, da ga je prilikom zarobljavanja od strane Rusa na Istočnom frontu 1915. u desno rame kopljem ranio jedan Čerkez. Međutim, Titov dugogodišnji lekar pukovnik Aleksandar Matunović svedočio je:

"Na desnom Titovom ramenu, niti bilo gde, nije bilo nikakvog ožiljka".

Akademik Dejan Medaković:

"Znam vrlo dobro kajkavski... verujte 100%, dajem ruku u vatru da je on Zagorac... on je to što jeste i... to je biografija jednog velikog mahera i vrlo sposobnog čoveka."

"Srbi ne bi bili Srbi kad bi se pomirili s činjenicom da je Broz, njihov vođa, samo kumrovačko seljače, nego su morali da dodaju i grofovsko poreklo", prokomentarisaće pre neku godinu, sva ova nagađanja, na svoj osebujan način Matija Bećković.

O tome ko je stvarno bio Josip Broz Tito možda je najbolju ocenu dao njegov dugogodišnji najbliži saradnik a zatim otpadnik Milovan Đilas:

"Okretan, pronicljiv, 'neznanac', iskoristioje prilike i 'izradio', svakoga, pa i svoje najbliže drugove. Tito nije samo tvorac, nego i predstavnik određenih težnji, određenih grupa, određenog sistema. Nisu samo drugovi oko njega bili njegovi poslušnici, nego su i oni imali udeo u njegovoj vladavini..." (Vlast i pobuna, M. Đilas)

Herta Has, Titova treća supruga pričala je u 96 godini o identitetu Josipa Broza, pred samu smrt u Beogradu, 2009.:

"Sve su to gluposti koje pričaju i pišu razni špekulanti, vodeći se tračevima. To je deo legende o Titu, gde se prepliću istine i neistine.Znala sam najmanje 15 Titovih bliskih rođaka. U Mađarskoj živi Titov bratanac Ferenc, koji je radio dugo u našoj diplomatiji, a onda se preselio na granicu Austrije i Mađarske, gde mu je otac ostavio kuću. Isti je kao i Tito... Tito je govorio ruski i nemački, na robiji je učio engleski jezik. Inače Tito, koliko znam, nikada nije bio u Španiji. U ime KPJ tamo je išao Rodoljub Čolaković ", tvrdila je Herta Has.

I NA KRAJU TITOVA poslednja supruga Jovanka Broz:

"Ako neko zna ko je bio Tito, ja znam! Kada smo bili u Zagorju kod njegove sestre od tetke, on je o porodici sa majčine strane mnogo znao. O ocu i njegovoj porodici mnogo manje, čak se nije sećao ni dede sa očeve strane. Ja sam 1945. i 1946. dobila sve pasoše sa kojima se Tito služio, upoznala sam dobro njegove rođake i ne sumnjam daje Tito ono što jeste"... (Jovanka Broz: "Moj život, moja istina")

Njegove velike amplitude u ponašanju, odnosu, stavovima prema saradnicima, okolini i događajima bile su dosta česte. Valjda su i zbog toga mnogobrojna svedočanstva njegovih savremenika, ali i istraživača, često kontradiktorna. Sve to je počelo da krnji Titov apsolutni autoritet i odnos naroda prema nametnutoj slici o nepogrešivom vođi.

U spomenutoj jezičkoj analizi Nacionalne obaveštajne agencije SAD stoji zaključak: "Čak i ako sadašnji Tito nije originalni Josip Broz, to ne znači mnogo. Sva velika Titova ostvarenja, od uspešne borbe protiv Nemaca do njegovog uspona na svetskoj sceni kao istaknute ličnosti i vođe Pokreta nesvrstanih, odigrali su se posle 1941. godine. Dakle, opravdana je sumnja da bi bilo kakvo dalje istraživanje stvarnog i pravog Titovog identiteta služilo bilo čemu više do čisto u akademske svrhe, jer "svi su znaci da će on, kao što i sam namerava, ući u istoriju kao Jugosloven Josip Broz".

Boraveći poslednjih godina više puta u Moskvi, zadnji marta 2018. godine, gde su mi obećavali da vidim Titov dosije, uzaludno sam čekao. Nekadašnji visoki rukovodilac Ruske vojnoobaveštajne službe, inače general, na moje pitanje da li se iza agenta NKVD-a Valtera, krije ličnost Josipa Broza Tita i da li je on i kada zamenjen, rekao mi je:

"Da, to je ista ličnost. Nema nikakvog govora o bilo kakvoj zameni identiteta. To vam sa sigurnošću tvrdim, pošto sam imao prilike da u taj dosije zavirim. To je sve i to je cela istina."

Članak indeksiran 03.03.2023. Zadnji put osvježen 06.03.2023.

Ocijenjeno u analizi