Izmišljeni identiteti Josipa Broza Tita: Od ruskog špijuna, do Hitlerovog školskog druga

Autor fotografije: Nino Pavišić (ShutterStock)

Na portalu Glas regije 8.11.2022. godine objavljen je članak o "lažnom" Josipu Brozu Titu pod bombastičnim naslovom o "najvećoj tajni" bivše Jugoslavije:

TETKU PROGUTAO MRAK NAKON POSETE TITU: Ju, Vrag Te Izeo, Moj Josip Nije Imao Prst, A Ti Imaš Celu Ruku! OVO JE NAJVEĆA TAJNA SFRJ

U članku se navodi da je dugogodišnja šefica posluge u Titovoj rezidenciji Beli dvor izrazila svoje sumnje u vezi sa stvarnim identitetom doživotnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. "Dokaz" za ovo je navodna posjeta tetke Josipa Broza Beogradu, za vrijeme koje je negirala da je Tito zapravo Josip Broz iz Kumrovca, navodeći da je pravom Josipu na jednoj ruci nedostajao prst. Nakon toga su je, prema tvrdnjama navodne šefice posluge, odveli i niko je više nikada nije vidio.

Izvor ovih tvrdnji je intervju s izvjesnom Savkom Čolić u emisiji "Goli Život", koja je emitovana 2013. godine na TV Happy. 

Ova priča samo je jedna u nizu teorija zavjere o "pravom" identitetu Josipa Broza Tita. Godinama se u javnost iznose različiti navodi o tome ko je zapravo bio čovjek koji je vladao bivšom Jugoslavijom decenijama. Tvrdilo se da je američki špijun, ruski špijun, austrijski plemić, španjolski vojnik, mason, kao i školski drug Adolfa Hitlera.

Kao "dokazi" za ove tvrdnje tokom godina navodile su se njegove vještine u sviranju klavira, igranju šaha i mačevanju, što su neki smatrali nespojivim s bravarom iz Kumrovca, kao i nepotkrijepljena svjedočanstva i decenijama stare špekulacije stranih obavještajnih službi.

Najstarije tvrdnje o tome da Tito nije zapravo bio Josip Broz iz Kumrovca na internetu smo pronašli u objavi na forumu Krstarica iz 2009. godine, ali ovakvi se navodi pojavljuju u javnom prostoru već decenijama. Teorija zavjere o "pravom identitetu" Josipa Broza popularizovana je nakon što je 1992. godine objavljena knjiga "Tajni dosje Josip Broz" autora Močila Jokića. Jokić je srbijanski novinar i neostaljnista koji je 1970-ih godina bio član grupe koja je pokušala osnovati antititoističku komunističku stranku u Jugoslaviji, inspirisanu komunističkom Kinom pod vladavinom Mao Cetunga. 

Ko je bio Tito?

Josip Broz Tito rođen je 1892. godine u Kumrovcu. Majka mu je bila Slovenka, a otac Hrvat. Godine 1910. završio je zanatsku obuku za bravara i pridružio se Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata mobilizovala ga je austrougarska vojska, te se borio na ratištu u Srbiji i kasnije u Rusiji, gdje je ranjen i zarobljen. Za vrijeme boravka u Rusiji upoznao se s boljševičkom ideologijom i postao član južnoslavenskog odjela Boljševičke partije. Godine 1920. vratio se u Hrvatsku i učlanio se u Komunističku partiju Jugoslavije, a 1939. godine je i zvanično postao njen generalni sekretar. Za vrijeme Drugog svjetskog rata predvodio je partizanske snage u borbi protiv okupatora u Jugoslaviji te formirao socijalističku Jugoslaviju. Tito je tako postao predsjednik Jugoslavije, a 1961. godine sudjelovao je u osnivanju Pokreta nesvrstanih, kojeg su činile države koje su željele ostati neutralne u hladnom ratu između SAD-a i SSSR-a. Preminuo je 4.5.1980. godine u Ljubljani.

Tito – američki/ruski špijun ili austrijski plemić?

Raznim tvrdnjama o Titovom "pravom" identitetu bavio se i naš partnerski fact-checking portal Faktograf u analizi iz januara 2021. godine. U njihovoj analizi naglašava se da niko od profesionalnih historičara/ki nije ozbiljno shvatao tvrdnje o Titovom tajnom identitetu, ali da se one iznova pojavljuju u javnom prostoru. Detaljnije su se osvrnuli na teoriju zavjere o tome da je Tito koji je vladao Jugoslavijom zapravo bio sin Jevreja Franca Ambroza i poljske grofice Marije Sobieski, koji je 1913. godine pohađao školu s Adolfom Hitlerom i Miroslavom Krležom, prvobitno iznesenu u knjizi "Tajni dosje Josip Broz" 1992. godine i njenim raznoraznim varijacijama. 

Nedostaci u ovom narativu su mnogobrojni, prvenstveno činjenica da je poljska plemićka porodica Sobieski prestala postojati još 1740. godine. U drugoj verziji ove priče Tita nije rodila poljska grofica, ali mu otac jeste bio Franc Ambroz. Nakon toga, sin ovog bečkog Jevreja (Joshua Ambroz) postaje komunista 1912. godine. Pravi Josip Broz iz Kumrovca gine na Kavkazu 1914. godine, a njegov identitet preuzima Kominterna (organizacija ujedinjenih komunističkih stranaka i grupa) i daje ga Joshui Ambrozu koji postaje "novi" Josip Broz i zasniva i vlada socijalističkom Jugoslavijom do 1980. godine. Osim činjenice da za ove tvrdnje ne postoje baš nikakvi konkretni dokazi, Faktograf ih u svojoj analizi osporava navodeći činjenice da snage Centralnih sila u Prvom svjetskom ratu nikada nisu stigle do Kavkaza te da je Kominterna osnovana tek 1919. godine, pet godina nakon navodne smrti "pravog" Josipa Broza i krađe njegovog identiteta.

Na koncu, sve upućuje na to da je Tito koji je vladao Jugoslavijom decenijama zapravo bio Josip Broz iz Kumrovca, a ne sin Poljakinje i bečkog Jevreja niti bilo ko drugi.

Na isti zaključak došao je i Predrag J. Marković, doktor historijskih nauka s Instituta za savremenu historiju u Beogradu, koji je za BBC na srpskom 2020. godine komentarisao razne "zavjerološke" navode u Titovom porijeklu. U članku se navodi:

„Smišljane su teorije o poljskom Jevrejinu, Rusu, Austrijancu, Italijanu, ruskom Nemcu, Čehu, Mađaru, vanbračnom sinu bečkog Jevrejina, sovjetskom diplomati Lebedevu", kaže Marković

„Za vreme rata se pominjao Kosta Nađ, Moša Pijade, pa čak i žena."
(...)

Marković ističe da ove maštovite hipoteze potiču od različitih izvora, između ostalog i od apokrifnih priča da Tita u više prilika nisu prepoznali ni najbliži rođaci i susedi.

„Prvo, te priče su uglavnom izmišljene. Drugo, njegova porodica se velikim delom rasula iz Kumrovca."

„Tito je sam u prvoj Dedijerovoj verziji Priloga ispričao kako nije poznao brata Martina, niti ovaj njega, kada su se sreli na stanici u Bečkom Novom Mestu 1912. godine. Pre toga je Martin poslednji put video Jožu u njegovoj desetoj godini."

Marković dodaje da je u svetu bez fotografija mnogo teže održati nečiji lik u uspomeni

„Seoski ljudi s početka 20. veka [kakav je bio i Tito], uglavnom nemaju fotografije pre vojske, venčanja ili odlaska na školovanje."

Marković je također naglasio da nijedna od ovih teorija zavjere prosto nema smisla. Postavio je pitanje zbog čega bi austrijski obavještajac želio pod lažnim identitetom da živi u Jugoslaviji kao običan radnik i proleter (uzimajući u obzir činjenicu da austrijska obavještajna služba nije imala mogućnost da predvidi nastanak SFRJ 20 godina unaprijed) ili zašto bi Sovjetski Savez prešutio da je Tito Rus, a ne Jugosloven nakon sukoba Tita i Staljina 1948. godine.

Da li su dokumenti stranih obavještajnih službi dokaz da je Jugoslavijom vladao "lažni Tito"?

U mnogobrojnim medijskim člancima govori se o navodnim dokumentima CIA-e koji su postali dostupni proteklih decenija, a koji dovode u pitanje Titovo porijeklo. 

Faktograf se u svojoj analizi 28.4.2019. godine osvrnuo i na ovakve tvrdnje. Zaista postoji dokument američkih tajnih službi s kojeg je skinuta oznaka tajnosti još 2013. godine, u kojem se, na osnovu lingvističke analize njegovog govora, preispituje da li je Tito zaista porijeklom iz Jugoslavije i tvrdi da srpskohrvatski govori sa stranim akcentom, koji nalikuje na ruski, poljski ili bugarski. U samom se dokumentu, pak, navodi da je dalja analiza tog pitanja nebitna jer je očigledno da on planira u historiji ostati upamćen kao Jugoslaven, navodi se u analizi Faktografa.

Tvrdnje iz ovog decenijama starog dokumenta američkih tajnih službi, pak, osporili su jezički stručnjaci s naših prostora.

U augustu 2013. godine u članku RTS-a navode se mišljenja historičara Milana Koljanina i profesora dijalektologije na Filološkom fakultetu u Beogradu Mihaila Šćepanovića. Obojica su podsjetila da je Titov akcenat vjerovatno rezultat činjenice da mu je maternji jezik bio kajkavski dijalekt hrvatskog te da je moguće da je u svom boravku u svijetu poprimio i neke osobine drugih slavenskih jezika, poput ruskog. U istom članku historičar dr. Vojislav Pavlović također navodi i da je Josip Broz do svoje sedme godine živio s dedom u Sloveniji i da je ponavljao prvi razred osnovne škole zbog svog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika.

Tačno je i da je CIA 2007. godine skinula oznaku tajnosti s dokumenta koji bilježi tvrdnje izvjesnog Marijana Johna Markula porijeklom iz Livna iz 1955. godine, koji je tvrdio da je poznavao Tita kao mladića i da ga je vidio opet 1953. godine te zaključio da je riječ o dvije potpuno različite osobe. Moguće je i da je upravo Markul tvorac tvrdnje da "pravi Tito" nije imao sve prste na jednoj ruci, koju navodi kao jedan od "dokaza" za svoje navode. Ipak, i u samom se dokumentu dovodi u pitanje pouzdanost Markulovih tvrdnji.

U suštini, ne postoje dokazi koji bi potkrijepili tvrdnju da je Markul ikada poznavao Josipa Broza niti da je "pravi" Broz zamijenjen "lažnim" Brozom.

Na koncu, ne postoje nikakvi relevantni dokazi da se Tito lažno predstavljao, a mnoge tvrdnje o njegovom "pravom" identitetu prosto su besmislene, nelogične i pune nedosljednosti.

Shodno tome, tvrdnje da je Josipa Broza iz Kumrovca zamijenio neko drugi ko se lažno predstavljao kao Tito ocjenjujemo kao teoriju zavjere.

(Raskrinkavanje.ba)