Moore je napustio Greenpeace 1986., 15 godina nakon što je bio suosnivač organizacije.
“‘Ekološki’ pokret je postao više politički nego ekološki pokret”, rekao je. “Primarno su fokusirani na stvaranje narativa, priča, koje su osmišljene da usade strah i krivnju u javnost kako bi im javnost poslala novac.”
Rekao je da oni uglavnom djeluju iza zatvorenih vrata s drugim političkim operativcima u UN-u, Svjetskom gospodarskom forumu i tako dalje, a svi su prvenstveno političke prirode.
Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) “nije znanstvena organizacija”, rekao je. “To je politička organizacija sastavljena od Svjetske meteorološke organizacije i Programa Ujedinjenih naroda za okoliš. IPCC angažira znanstvenike da im pruže ‘informacije’ koje podupiru narativ o ‘ klimatskoj krizi ‘. Njihove kampanje protiv fosilnih goriva, nuklearne energije , CO2 , plastike itd. pogrešne su i osmišljene kako bi natjerale ljude da misle da će svijetu doći kraj ako ne osakatimo našu civilizaciju i uništimo svoje gospodarstvo. Sada imaju negativan utjecaj na budućnost okoliša i ljudske civilizacije.”
“Danas je ljevica usvojila mnoge politike koje bi bile vrlo destruktivne za civilizaciju jer nisu tehnički ostvarive. Pogledajte samo prijeteću energetsku krizu u Europi i Velikoj Britaniji, koju Putin iskorištava. Ali to su sami proizveli jer odbijaju razviti vlastite izvore prirodnog plina, protive se nuklearnoj energiji i općenito zauzimaju nemoguće stajalište o fosilnim gorivima”, napisao je Moore.
Ljevica je ‘otela’ Greenpeace
Rekao je da su “zeleno” za okoliš i “mir” za ljude temeljna načela organizacije, ali mir je uglavnom zaboravljen, a zeleno je postalo jedini dnevni red.
“Mnogi [takozvani] ‘ekološki’ vođe sada su govorili da su ‘ljudi neprijatelji Zemlje, neprijatelji Prirode.’ Nisam mogao prihvatiti da su ljudi jedina zla vrsta. Ovo previše liči na ‘iskonski grijeh’, da se ljudi rađaju zlima, ali sve druge vrste su dobre, čak i žohari, komarci i bolesti”, tvrdi Moore.
Rekao je da je nova dominantna filozofija da bi svijet bio bolji da postoji manje ljudi.
“Ali ljudi koji su to rekli nisu dobrovoljno prvi otišli. Ponašaju se kao da su nadređeni drugima. Ova vrsta ‘ponosa’ i ‘umišljenosti’ je najgori od kardinalnih grijeha,” rekao je Moore.
Aktivist za zaštitu okoliša
Kao istaknuti znanstvenik, ekolog i dugogodišnji vođa na međunarodnom polju zaštite okoliša, Patrick Moore se naširoko smatra jednim od najkvalificiranijih svjetskih stručnjaka za okoliš. Također je osnivač Greenpeacea, najveće svjetske ekološke aktivističke organizacije.
Moore je doktorirao ekologiju na Sveučilištu British Columbia 1974. i stekao počasni doktorat znanosti na Državnom sveučilištu North Carolina 2005.
Suosnivač je Greenpeacea 1971. i bio je predsjednik Greenpeace Kanade devet godina. Od 1979. do 1986. Moore je bio direktor Greenpeace Internationala, pokretačke snage koja je oblikovala politike i smjernice grupe. Tijekom njegovog 15-godišnjeg mandata, Greenpeace je postao najveća svjetska ekološka aktivistička organizacija.
Godine 1991. Moore je osnovao Greenspirit, konzultantsku tvrtku koja se fokusirala na politiku zaštite okoliša, energiju, klimatske promjene, biološku raznolikost, genetski modificiranu hranu, šume, ribarstvo, hranu i resurse.
Između 2006. i 2012. Moore je bio supredsjedavajući Koalicije za čistu i sigurnu energiju, grupe za zaštitu okoliša sa sjedištem u SAD-u.
Godine 2014. imenovan je predsjednikom Ekologije, energije i prosperiteta Frontier Center for Public Policy, nestranačkog kanadskog think tanka za javnu politiku.
Godine 2019. i 2020. Moore je bio predsjednik CO2 Coalitiona, neprofitne skupine za zaštitu okoliša sa sjedištem u SAD-u posvećene osporavanju lažnih tvrdnji o CO2 u vezi s klimatskim promjenama.
Lažna priča o kloru
“U vrijeme kada sam odlučio napustiti Greenpeace, bio sam jedan od 6 direktora Greenpeace Internationala. Bio sam jedini s formalnim znanstvenim obrazovanjem, BSc Honors in Science and Forestry i Ph.D. u ekologiji. Moji kolege direktori odlučili su da Greenpeace treba započeti kampanju ‘Zabrane klora u cijelom svijetu’.”
Moore je rekao da je istina da je elementarni plin klor vrlo toksičan i da je korišten kao oružje u Prvom svjetskom ratu. Međutim, klor je jedan od 94 [prirodna] elementa u periodnom sustavu i ima mnoge uloge u biologiji i ljudskom zdravlju. Na primjer, kuhinjska sol (NaCl ili natrijev klorid) neophodna je hranjiva tvar za sve životinje i mnoge biljke. NaCl je nemoguće “zabraniti”.
Istaknuo je da je dodavanje klora u vodu za piće, bazene i toplice jedan od najznačajnijih napredaka u povijesti javnog zdravstva u sprječavanju širenja zaraznih bolesti koje se prenose vodom, poput kolere. I oko 85 posto farmaceutskih lijekova napravljeno je kemijom povezanom s klorom, a oko 25 posto svih naših lijekova sadrži klor. Svi halogeni, uključujući klor, brom i jod, snažni su antibiotici; bez njih medicina ne bi bila ista.
“Greenpeace je klor nazvao ‘Vražjim elementom’, a PVC, polivinil-klorid ili jednostavno vinil naziva ‘otrovnom plastikom’. Sve je ovo lažno [i] da se zastraši javnost. Osim toga, ova pogrešna politika učvršćuje stav da ljudi nisu dostojna vrsta i da bi svijetu bilo bolje bez njih. Nisam mogao uvjeriti svoje kolege direktore Greenpeacea da napuste ovu pogrešnu politiku. Ovo je bila prekretnica za mene”, rekao je Moore.
Lažna priča o polarnim medvjedima
Na pitanje kako Greenpeace koristi svoje goleme donacije, Moore je rekao da su korištene za plaćanje “vrlo velikog broja osoblja” (vjerojatno preko 2000), opsežne reklame i programe prikupljanja sredstava. I gotovo svi oglasi organizacije za prikupljanje sredstava temelje se na lažnim pričama, koje je on u svojim knjigama temeljito opovrgao, a jedan primjer su polarni medvjedi.
“Međunarodni ugovor o polarnim medvjedima, potpisan od strane svih polarnih zemalja 1973. godine, kojim se zabranjuje neograničeni lov na polarne medvjede, nikada se ne spominje u medijima. Greenpeace i političari govore da će polarni medvjed izumrijeti zbog otapanja leda na Arktiku. Zapravo, populacija polarnih medvjeda povećala se sa 6 000 do 8 000 1973. na 30 000 do 50 000 danas. To nije sporno”, rekao je Moore.
“Ali sada kažu da će polarni medvjed izumrijeti 2100. kao da imaju čarobnu kristalnu kuglu koja može predvidjeti budućnost. Zapravo, prošle zime na Arktiku došlo je do širenja leda iz prethodnih godina, a Antarktika je tijekom prošle zime bila hladnija nego u proteklih 50 godina.”
Moore je rekao da se ne pretvara da zna sve i da pouzdano predviđa budućnost kao što mnogi u “klimatskim izvanrednim” poslovima tvrde da mogu.
Cilj teorije ‘ekološke apokalipse’
“Vjerujem da je ljudska populacija uvijek bila osjetljiva na ljude koji lažnim pričama predviđaju propast”, rekao je Moore.
“Azteci su bacali djevice u vulkane, a Europljani i Amerikanci su 200 godina spaljivali žene kao vještice tvrdeći da će to ‘spasiti svijet’ od zlih ljudi. To se [nazivalo] ‘mentalitetom krda’, ‘grupnim razmišljanjem’ i ‘kultnim ponašanjem’. Ljudi su društvene životinje s hijerarhijom, a visoku poziciju najlakše je steći pomoću straha i kontrole.”
Moore je rekao da se teorija ekološke apokalipse uglavnom odnosi na “političku moć i kontrolu”, dodajući da je posvećen pokazivanju ljudima da situacija nije tako negativna kao što im se govori.
“Danas, u najbogatijim zemljama, naši potomci donose odluke koje će naši unuci morati platiti”, rekao je. “Predviđanja da se svijet bliži kraju daju se tisućama godina. Ovo se niti jednom nije obistinilo. Zašto bismo sada u to vjerovali?”
“Ljudi se prirodno boje budućnosti jer je nepoznata i puna rizika i teških odluka. Vjerujem da postoji i element ‘samoprijezira’ u ovom pokretu apokalipse.”
Moore je rekao da se današnja mlada generacija uči da ljudi nisu dostojni i da uništavaju zemlju. Ta ih je indoktrinacija natjerala da se osjećaju krivima i sramom samih sebe, što je pogrešan način života.
Demonizacija ugljičnog dioksida
“Vrlo malo ljudi vjeruje da se svijet ne zagrijava. Podaci pokazuju da se svijet zagrijava od otprilike 1700. godine, 150 godina prije nego što smo počeli koristiti fosilna goriva. 1700. je bio vrhunac malog ledenog doba, koje je bilo vrlo hladno i uzrokovalo je pad usjeva i glad. Prije toga, oko 1000. godine naše ere bilo je srednjovjekovno toplo razdoblje kada su Vikinzi obrađivali Grenland. A prije toga, oko 500. godine naše ere bio je mračni srednji vijek, a prije toga, rimsko toplo razdoblje kada je bilo toplije nego danas, a razina mora bila je 1-2 metra viša nego danas”, rekao je Moore.
“Čak i do otprilike 1950. godine količina korištenog fosilnog goriva i ispušteni CO2 bili su vrlo mali u usporedbi s danas. Ne znamo uzrok ovih povremenih fluktuacija temperature, ali to sigurno nije bio CO2.” Moore je pojasnio da se “manjinsko mišljenje” ne odnosi na povijest Zemljine temperature, već je u središtu spora odnos između temperature i CO2.
“U tom smislu, slažem se da mnogi vjeruju da je CO2 glavni uzrok zatopljenja. CO2 je nevidljiv, tako da nitko zapravo ne može vidjeti što radi. A ta ‘većina’ uglavnom su znanstvenici koje plaćaju političari i birokrati, mediji koji izlaze na naslovnice ili aktivisti koji zarađuju novac. Ostali su javnost koja vjeruje u ovu priču, iako zapravo ne mogu vidjeti što CO2 radi,” rekao je Moore.
Moore je dao grafikon temperature kontinuirano mjerene tijekom 350 godina (od 1659. do 2009.) u središnjoj Engleskoj. “Ako je ugljični dioksid glavni uzrok zatopljenja, onda bi trebalo doći do porasta temperature duž krivulje ugljičnog dioksida, ali to se ne događa”, objasnio je.
Moore je opisao demonizaciju CO2 kao “potpuno smiješnu”. Dodao je kako je CO2 osnova cjelokupnog života na Zemlji i njegova je koncentracija u atmosferi danas, čak i uz povećanje, manja nego što je bila tijekom velike većine postojanja života.
Rast CO2 u korelaciji s povećanjem plantaža: studija
Studija iz 2013. pokazala je da su povećane razine ugljičnog dioksida (CO2) pomogle u povećanju zelenog lišća u sušnim područjima svijeta u posljednjih 30 godina.
Australska vladina agencija CSIRO provela je istraživanje u suradnji s Australskim nacionalnim sveučilištem (ANU). Podaci su se temeljili na satelitskim promatranjima od 1982. do 2010. u dijelovima sušnih područja u Australiji, Sjevernoj Americi, Bliskom istoku i Africi.
Utvrđeno je 11-postotno povećanje pokrivenosti lišćem u proučavanom području zbog onoga što se zove “gnojidba CO2”.
Studija kaže da se učinak gnojidbe događa kada povišene razine CO2 omogućuju lišću tijekom fotosinteze – procesa u kojem zelene biljke pretvaraju sunčevu svjetlost u šećer – da izvuče više ugljika iz zraka ili izgubi manje vode u zrak ili oboje.
„Ako povišeni CO2 uzrokuje smanjenje potrošnje vode pojedinačnih listova, biljke u sušnim okruženjima reagirat će povećanjem ukupnog broja lišća. Ove promjene u pokrovu lišća mogu se detektirati satelitom, osobito u pustinjama i savanama gdje je pokrov manje potpun nego na vlažnim lokacijama,” prema Randallu Donohueu, istraživaču CSIRO-a.
Razbijanje priče o globalnom zatopljenju
“Klimatski alarmisti radije raspravljaju o znanju o klimi tek od 1850. Vrijeme prije toga nazivali su predindustrijskim dobom. Ovo ‘predindustrijsko doba’ trajalo je više od 3 milijarde godina kada je život postojao na Zemlji. Mnoge klimatske promjene [dogodile su se tijekom tog razdoblja], uključujući ledena doba, doba staklenika, velika izumiranja zbog udara asteroida i drugih nepoznatih uzroka”, rekao je Moore.
“Danas se Zemlja nalazi u pleistocenskom ledenom dobu koje je počelo prije 2,6 milijuna godina. … Dakle, posljednja velika glacijacija, koja je dosegla vrhunac prije 20.000 godina, nije bila kraj ledenog doba. Još uvijek smo u pleistocenskom ledenom dobu, ma koliko klimatski alarmisti to željeli poreći.”
Rekao je da je velika ironija sadašnje panike oko klime to što je Zemlja danas hladnija nego što je bila 250 milijuna godina prije početka pleistocenskog ledenog doba. A CO2 je sada niži nego u više od 95 posto Zemljine povijesti.
“Ali to nikada ne biste saznali ako slušate sve ljude koji imaju koristi od laži da će Zemlja uskoro biti prevruća za život i da će CO2 postati veći nego u Zemljinoj povijesti”, rekao je Moore.
‘Više CO2 je korisno za okoliš i ljude’
Prema Mooreu, gotovo svi proizvođači komercijalnih staklenika diljem svijeta kupuju CO2 za ubrizgavanje u svoje staklenike kako bi ostvarili do 60 posto veće prinose usjeva.
“Bio sam impresioniran kad sam letio iznad Južne Koreje [i vidio] koliko staklenika ima u dolinama. Poput Britanske Kolumbije, Koreja ima mnogo planina, a ne toliko ravnog i plodnog poljoprivrednog zemljišta.
“Siguran sam da uzgajivači u staklenicima stavljaju više CO2 u svoje staklenike, dvostruko ili trostruko više nego što je danas u atmosferi. To je zato što gotovo sve biljke koje rastu vani u prirodnoj atmosferi gladuju za CO2, i to je ono što ih ograničava u bržem rastu,” dodao je Moore.
“Molim vas, pogledajte poglavlje pod naslovom ‘Klima straha i krivnje’ u mojoj knjizi, [ Lažne nevidljive katastrofe i prijetnje propašću ], ako želite steći potpuno razumijevanje ovih činjenica,” rekao je.
Moore je rekao da većina ekoloških aktivista, političara i takozvanih stručnjaka zna da ne možemo zaustaviti povećanje upotrebe fosilnih goriva ili smanjenje emisije CO2 unutar njihovog predloženog rasporeda.
“Godine 2015., dok sam sudjelovao na COP-u (Konferenciji stranaka) u Parizu, ponudio sam javnu okladu u iznosu od 100.000 dolara u priopćenju za medije koje je objavljeno na više od 200 medijskih izvora, da će do 2025. globalne emisije CO2 biti veće nego u 2015. Nisam dobio niti jednog primatelja, čak ni od ‘zelenih’”, rekao je Moore.
“Znam da je više CO2 potpuno korisno i za okoliš i za ljudsku civilizaciju. Ponosan sam što sam direktor CO2 koalicije.”
Ironija ‘ugljične neutralnosti’
Moore je rekao da je “ugljična neutralnost” politički izraz, a ne znanstveni.
“Jednostavno je pogrešno nazivati CO2 ‘ugljikom’. Ugljik je element od kojeg se sastoje dijamanti, grafit i čađa (čađa). A CO2 je molekula koja sadrži ugljik i kisik i nevidljivi je plin koji je primarna hrana za sav život. Isto tako, netočno je nazivati NaCl (kuhinjska sol) ‘klorom’, iako NaCl sadrži klor,” rekao je Moore.
“Rekao je da kada se elementi (atomi) međusobno kombiniraju u spojeve (molekule), oni uvijek imaju vrlo različita svojstva od elemenata od kojih su napravljeni.
“’Net-Zero’ je također politički izraz koji su izmislili aktivisti koji nisu znanstvenici. Na primjer, glavni vođe ovog križarskog rata su ljudi poput Al Gorea, Leonarda DiCaprija i Grete Thunberg, od kojih nitko nije znanstvenik.”
Prema Mooreu, Rusija, Kina i Indija čine 40 posto ljudske populacije i ne slažu se s ovom agendom protiv fosilnih goriva.
“Ako dodamo Brazil, Indoneziju i većinu afričkih zemalja, većina stanovništva nisu klimatski fanatici”, dodao je Moore.
“Još jedna velika ironija je da su mnoge zemlje s najhladnijom klimom, poput Kanade, Švedske, Njemačke i UK-a, najviše zabrinute zbog zagrijavanja. Na primjer, prosječna godišnja temperatura u Kanadi je -5,35 stupnjeva Celzija.”
Moore je također rekao da isparenja iz motora nisu CO2; to su druge tvari, budući da je CO2 nevidljiv i bez mirisa. Prašina također nije CO2; to je čađa i može se kontrolirati sadašnjom tehnologijom. A termoelektrane na ugljen izgrađene danas puno su čišće od onih izgrađenih prije 20 godina.
‘Energija vjetra i sunca paraziti su gospodarstva’
“Solarna energija i energija vjetra vrlo su skupe i vrlo nepouzdane. Gotovo je kao mentalna bolest to što je toliko ljudi ispranih mozgova da misle da se cijela zemlja može podržati ovim tehnologijama,” rekao je Moore.
“Vjerujem da su vjetar i solarna energija paraziti šireg gospodarstva. Drugim riječima, čine zemlju siromašnijom, nego da se koriste druge pouzdanije i jeftinije tehnologije.”
Moore je rekao da se dobavljači energije vjetra i sunca uvelike oslanjaju na državne subvencije, otpis poreza i mandate, gdje su građani prisiljeni kupovati energiju vjetra i sunca čak i ako je skuplja, pod izlikom da je “prijateljska za okoliš”.
„Milijuni ljudi plaćaju više za energiju vjetra i sunca, dok nekolicina ljudi zarađuje milijune dolara, maraka, funti itd. To je pomalo poput Ponzijeve sheme na burzama“, dodao je Moore.
„Zahtijevaju velika područja zemlje, nisu dostupni većinu vremena i zahtijevaju pouzdanu energiju kao što je nuklearna, hidroelektrična, [ugljen i prirodni] plin kako bi bili dostupni kada vjetar i sunce nisu dostupni.“
Prema Mooreu, izgradnja vjetroelektrana i solarnih farmi koristi goleme količine fosilnih goriva za rudarstvo, transport i gradnju. A na mnogim mjestima, oni ne proizvode ni približno dovoljno energije tijekom svog života koliko je potrebno za njihovu izgradnju i održavanje.
“Zašto ne koristiti pouzdanu energiju [kao što je nuklearna energija, hidroelektrana, prirodni plin itd.] kao primarni izvor?” upitao je Moore, dodajući da kada bi to bio slučaj, “tada bi vjetar i sunce bili nepotrebni.”
‘Plastika nije otrovna tvar’
“Plastika nije otrovna tvar. Zato hranu pakiramo i umotavamo u nju, kako se ne bi zarazila. Plastika ne postaje magično otrovna kada uđe u ocean”, rekao je Moore.
„Naravno, s jedne strane kažu da se plastika nikada neće razgraditi, a s druge strane, kažu da će se brzo raspasti u ‘mikroplastiku’ koja je, naravno, zgodno nevidljiva, pa nitko ne može promatrati ili provjeriti ovo za sebe. Kako pametno!”
Prema Mooreu, naš probavni sustav može razlikovati “hranu” od plastike ili sitnih čestica pijeska. Naše tijelo ne unosi pijesak u krvotok, koliko god mikroskopski pijesak bio.
Rekao je da je plastika koja pluta u oceanu poput malenog plutajućeg grebena, isto što i naplavljeno drvo. Osigurava površinu na koju morske vrste mogu položiti jaja, pričvrstiti se za nju i jesti stvari koje su pričvršćene za nju.
“Zagađenje je obično toksično ili uzrokuje štetu životu. Plastika je jednostavno ‘smeće’ uz cestu. Ništa ne boli. Jedna iznimka su odbačene ribarske mreže, ne zato što su plastične, već zato što su oblikovane za lov ribe. Zajednica za zaštitu okoliša trebala bi surađivati s ribarskom industrijom kako bi prestala bacati oštećene mreže u more i vratila ih na pristanište, gdje se mogu reciklirati, koristiti u postrojenju za proizvodnju energije iz otpada ili sigurno odbaciti,” dodao je Moore.
Ovaj intervju je kompilacija razmjene e-pošte između Moorea i južnokorejskog profesora Seok-soon Parka, profesora znanosti o okolišu i inženjerstva na Sveučilištu Ehwa Womans u Seulu, Južna Koreja, u studenom 2021. Epoch Timesu ga je dostavio Park uz dopuštenje Moorea 7. srpnja 2022.
I on i Moore su među 1.100 znanstvenika i stručnjaka koji su potpisali Svjetsku deklaraciju o klimi (WCD), izjavljujući da ne postoji hitna klimatska situacija.
Profesor Park je veleposlanik Svjetske deklaracije o klimi u CLINTEL -u i član CO2 Coalitiona . Preveo je “ Nezgodne činjenice: Znanost koju Al Gore ne želi da znate (Gregory Wrightstone)” i “ Lažne nevidljive katastrofe i prijetnje propašću (Patrick Moore)” na korejski. Duboko impresioniran ovim knjigama, utemeljio je “Korea Alliance of Freedom and Environmental Groups”, posvećen prosvjećivanju ljudi o istini o klimatskim promjenama, ekološkoj prihvatljivosti nuklearne energije, ekološkoj predanosti liberalnoj demokratskoj tržišnoj ekonomiji i razumnom okolišu.
Park je 1980. diplomirao zoologiju na Nacionalnom sveučilištu Seoul (Seul, Koreja) te magistrirao i doktorirao. Doktorirao je znanost o okolišu na Sveučilištu Rutgers (New Brunswick, New Jersey) 1983. i 1985. Prije nego što se pridružio kao jedan od profesora osnivača na Odjelu za znanost i inženjerstvo okoliša Ewha 1996., radio je kao postdoktorant na Sveučilištu Rutgers, kao gostujući profesor na Princetonu Sveučilište te kao redoviti profesor na Nacionalnom sveučilištu Kangwon (Chuncheon, Južna Koreja).
Bio je predsjednik Korejskog društva za obrazovanje o okolišu, predsjednik Nacionalnog instituta za istraživanje okoliša i član predsjedničkog savjetodavnog odbora za znanost i tehnologiju. Objavio je preko 150 znanstvenih radova u recenziranim časopisima i napisao više od 20 knjiga. Dobio je nagradu za najboljeg znanstvenika i inženjera od Korejske znanstvene zaklade 2007. i predsjedničku pohvalu 2013.