I nije to bila samo vatra. Prethodili su joj, kroz duži vremenski period, mnogi nedobronamjerni zli gospodari. Potonji su bili piromani. Gotovo da je totalno uništen prirodni i ornitološki rezervat koji se prostire na površini od oko 7 hiljada hektara. Mnogo je pitanja koja čekaju odgovor. Pozvani su, da ne kažemo prozvani, prije svih i prije svega akteri aktuelne vlati od lokalnog preko kantonalnog do državnog nivova- da odgovore na pitanje kako su mogli dozvoliti da se na milost i nemilost prepusti ovaj dragulj prirode. Ključno je pitanje kako je moguće da osnivač Parka prirode Hutovo blato, a to je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, ostavi zaposlene u Hutovu blatu bez ličnih dohodaka – ne jedan mjesec, nego dvije godine? Zašto su vapaji odgovornih u Parku prirode ostajali bez odjeka?
Nije čudo, upravo zbog toga, da je u Hutovom blatu u petak 14. oktobra počeo da bjesni nezapamćen požar. Vatrenoj stihiji praktično, zbog nepristupaćnog terena, i nisu se mogli suprostaviti vatrogasci. Uništno je 80 odsto površine ovog rezervata. Ovdje je, u ovoj jedinstvenoj submediteranskoj močvari koja se smatra jednim od najvećih zimovališta ptica močvarica u Evropi, požar uništio ogroman dio biljnog i životinjskog svijeta. Podsjetimo registrovano je u granicama rezervata preko 600 biljnih vrsta. Neke od njih su endemske. Kakvu će sudbinu doživjeti poslije požara?
S obzirom da je nepristupačan teren, razumljiva je izjava starješine vatrogasne jedinice iz Čapljine Mate Jurkovića koji je za Radio-Slobdona Evropa izjavio da su vatrogasci mogli jedino da spriječe širenje vatre prema objektima na Karaotoku i prema naselju Gnjilišta.
Uzrok požara još uvijek nije utvrđen. Sasvim je izvjesno da je ljudski faktor u pitanju. Istraga bi morala dati odgovor na ovo pitanje. Ako se zna da je na nepristupačnim terenima Hutova blata, koliko juče, pronađeno čak 18 plantaža marihuane- uništavanje preostalih plantaža, podmetanjem požara, može biti jedan od motiva. Vrijedilo bi istražiti i podatak kako to da su plantaže otkrivene na nepristupačnom terenu u vrijeme berbe marihuane?
- Hutovo blato je pred potpunim uništenjem. Nakon svih problema koje smo imali protekle dvije godine, ovaj požar je zaista vrhunac, vrhunac nebrige nadležnih institucija, izjavio je direktor Parka prirode Nikola Zovko za Radio- Slobodne Evrope.
Devastacija Hutova blata započela je, u vrijeme socijalističke BiH, izgradnjom Pumpne revirzibilne hidroelekrane "Čapljina". Turbine ove hidroelekrane nalaze se u selu Svitava gdje je na prostoru Hutova blata, dakle unutar rezervata, izgrađen Dojnji kompenzacioni bazen (danas poznat kao Svitavsko jezero). Gornji bazen nalazi se kod sela Hutovo, na kraju betoniranog korita Trebišnjice. Sakupljene vode Trebišnjice, koja nije više ponornica, puštaju se sa nadmorske visine od oko 200 metara tunelom dugim osam kilometara na turbine. Kad se proizvede struja voda se ne gubi, nego se sačuva u Dojnjem kompenzacionom bazenu. Tada se turbine, koje su proizvele struju, pretvaraju u pumpe i istim kanalom kojim je voda došla vraćaju je (ako je nestašica vode) u Gornji bazen da bi ponovo proizvodila struju. Stvaranje vještačkog jezera u Hutovu blatu i ukroćivanje Trebišnjice bitno je poremetilo vjekovnu prirodnu ravnotežu. Inače Hutovo blato ima uz Svitavsko još pet jezera i oko stotinjak manjih i jačih vrela. Jezera su Deransko, Jelim, Drijen, Orah i Škrka.
Značajan doprinos u devastaciji Hutova blata, u novije vrijeme, dala je 2007. godine i Vlada Federacije BiH. Naime, u okviru priprema za XXVII svjetsko klupsko prvenstvo u sportskom ribolovu koje je održano od 2. do 6. juna na rijeci Krupi, izgrađen je prilazni put za manje od dva mjeseca. Put je izgrađen kroz zaštićeno područje rezervata- pored jezera Škrka. Kako nije bilo dovoljno sredstava da se izgradi put potpuno novom trasom, korišten je dobrim dijelom prilazni put do sela Prebilovaca a dio sredstava planiranih za rekonstrukciju raskršća na magistralnom putu M 17 u Tasovačkom polju prebačen je za put do Hutova blata. Raskršće, na kojem se često događaju saobraćajne nesreće, još uvijek nije uređeno a novoizgrađeni put do Karaotoka, uz ozbiljno narušavanje prirode Hutova blata, donio je niz problema stanovnicima iz Prebilovaca kojima je otežan prilaz imanjima.
Močvara od međunarodnog značaja
Jezero Škrka
Kako je dobar broj svjetskih agencija prenio vijest o požaru u Hutovu blatu, nadat se da će se oglasiti regionalne i svjetske organizacije za zaštitu čovjekove okoline koje ovu rijetku močvaru u kršu imaju na svojim listama. Naime, odavno je uočen značaj Hutova blata među ekolozima i ornitolozima u Evropi i svijetu čijom zaslugom je još odavno stvorena obaveza da se čuva i sačuva.
Tako je 1954. godine, Hutovo blato sa svojih 7 hiljada hektara proglašeno ornito-faunističkim rezervatom.
1971. godine uključuje se u registar močvarnih područja od međunarodnog značaja.
1980. godine usvaja se međunarodni projekat za zaštitu mediteranskih močvara. Hutovo blato se uključuje i u taj projekat.
1998. godine, Međunarodni savjet za zaštitu ptica (ISBP) uvrštava Hutovo balato na listu međunarodno važnih staništa ptica močvarica.
UNESKO, kancelarija u Parizu tri godine kasnije (2001.) uključuje Hutovo blato na svoju listu. Naime, Park prirode "Hrtovo blato" upisan je i u listu močvara od međunarodne važnosti po metodologij Ramsarske konvencije i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu i nalazi se na popisu 150 močvarnih staništa od važnosti za cijeli svijet.
1999. godine, lokalna vlast zabranla je u potpunosti lov u Hutovu blatu. Prethodno formirano je (1995.) Javno preduzeće Park prirode Hutovo Blato koje je dobilo zadatak da brine o njegovom čuvanju, zaštiti i unapređenju.
Rijeka koja teče u oba pravca
Stravično danas izgleda Hutovo blato. Vjerovatno prvi put nakon njegovog postanja čovjek može proći «uzduž i poprijeko». Ništa nije ostalo od nekadašnje ljepote i vrijednosti značajnih ne samo za lokalno stanovništvo, nego i za svijet. Trebaće proći godine i godine da se ovdje majka priroda vrati sebi. Valjda neće proći godine i godine da odgovorni pronađu način a prije toga i sredstva za revitalizaciju Hutova blata.
Krajnje je vrijeme da se Hutovo blato koristiti samo kao turistički resurs. U rukama vičnih turističkih radnika ono može biti ”zlatna koka nosilja”. Do izbijanja požara, moglo se reći da je bilo područja u Hutovu blatu, gdje ljudska noga nije kročila. Od vaskolike ljepote i zanimljivosti ostala je danas jedino rijeka Krupa koja je višestruko zanimljiva. Pojavljivanje ove rijeke koja je krivudavija od ”krive drine” legenda povezuje sa Svetim Petrom. Rijeka nema izvor a teče uzvodno i nizvodno. Izlazi iz Deranskog jezera i probijajući se ravičarskim prostorom Hutova blata spaja vode ovog močvarnog područja sa Neretvom kilometar-dva uzvodno od Metkovića (Hrvatska). Krupa teče, kako rekosmo, kao ni jedna rijeka na svijetu - u oba pravca. Nekada teče od izvorišta ka ušću a nekada od uvira ka izviru! Da čovjek ne povjeruje- rijeka bez izvora koja teče uzvodno i nizvodno. Nevelika je to rijeka, nepunih 9 kilometara. Međutim, od mjesta njenog postanja do uviranja u Neretvu, vazdušnom linijom razdaljina je, vjeruje se, dvostruko manja. Zar nije izazov upoznati ovu rijeku.
Legenda o rađanju rijeke
Sveti Petar, koji je u ovom kraju imao svoje boravište i koje i danas vjerujući narod posjećuje, prolazio je kroz Hutovo blato u ono vrijeme kada je čovjek mogao s kraja na kraj Hutova blata preći kroz krošnje hrastova a da ne dodiruje zemlju. K sebi je u selu kod Jelima (stariji su pričali i o gradu Jelim koji je nestao pod vodom danas istoimenog i najvećeg od šest jezera u Hutovu blatu) tražio od majke dijete. Majka se nije htjela odvojiti od djeteta i počela je bježati. Uzludno joj je bilo bježati jer je Sveti Petar, kaže se dalje u legendi, prorekao da će se za njom voda otvarati i tamo gdje je stigne uzeće je sebi a dijete će, potom, doći k njemu.
Dugo je nesretnica bježala od vode a kada joj je ponestalo snage voda je uzela sebi, a dijete je došlo svetitelju. Na tom mjestu, gdje je majci ponestalo snage, Krupa je danas najdublja i to mjesto je blizu uvira u Neretvu.
Kako je nadmorska visina Hutova blata svega 3 metra, a dno jezera ispod nivoa mora, za vrijeme velikog vodostaja Neretve i velikog protoka vode, Krupa teče uzvodno sve dotle dok se ne napuni Deransko jezero. Kada se to dogodi onda Krupa teče kao i sve rijeke na svijetu, nizvodno.
Kako oporaviti u požaru uništeno i kako koristiti priodu
Veliko je pitanje kako će se zaliječiti velika rana na licu majke prirode koje se zove Hutovo blato. I koliko će vremena trebati majci prirodi da izvida rane? Šta je bilo i šta će biti sa 163 vrsta ptica (nekad, dok čovjek nije ušao u Hutovo blato znalo ih je biti i blizu 400 vrsta) koje bitišu ovdje ili dolaze na zimovanje? Koliko će se od 630 biljnih vrsta među kojima je velik broj endemskih obnoviti? Mnogo je pitanja koja vape za odgovorom.
Odavno je neodgovoran ulazak čovjeka u ovaj prirodni park. Moglo bi se reći da ta neodgovornost potiče još iz vremena kada je seljacima iz sela koja se nalaze po obodu Hutova blata (Gnjilišta, Svitava, Bajovci, Drijen, Prebilovci…) oduzeto pravo vlasništva i korištenja Hutova blata. Tada je nestalo vodenih puteva koje su seljaci sami stvarali radi izlova ribe. Nestalo je livada koje su se kosile.
O vijekovnom prisustvu i korištenju Hutova blata od strane stanovnika iz sela koja se nalaze na njegovom obodu govore nazivi brojnih toponima u Hutovu blatu koji nose ime po prezimenima ljudi iz Gnjilišta, Klepaca, Prebilovaca, Čeljeva, Višića, Svitave i Drijena... Alagovac, Boškovića jaz, Čepin klad, Ćorlukina lokva, Gabeokino vrelo, Karimanova bašča, Karimanove vrbe, Krunuša jaruga, Loznička (Škrkna) jaruga, Markovića plesno, Marušića jaz, Merdžanov jaz, Merdžanove vrbe, Mešića jaz, Milikića bus, Nikića čair, Pašina bašča, Perišića plesno, Pudarevina (Pudareve trave), Šošino oko, Topina trava,
Ždrakanovića bašča, Zovkine ograde
Desilo, Hutovo blato
Još od vremena Turske pa preko Austro-ugarske ovdje su čovjek i priroda živjeli u saglasju. A moglo je sa malo više volje, razumjevanja i ljubavi prema Hutovu blatu biti tog saglasja i danas. S tim u vezi značajan dio odgovornosti leži na Ministarstvu trgovine, turizma i zaštite čovjekove okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona i ministru Samiru Sunagiću. Šta god da se planira oko Hutova blata, ornitolozi, svjetske organizacije koje imaju Hutovo blato na svojim listama, u mogućem dogovaranju, ne bi smjeli biti zaobiđeni. U Hutovo blato trebaju doći i arheolozi. Ovdje je ne tako davno na lokalitetu Desilo, ispod sela Bajovci, pronađeno na dubini od osam metara arheološko nalazište koje čini dva brodića dužine 14 i širine 7 metara, 70 amfora i rimsko koplje sa drškom. Starost pronađenih predmeta procjenjuje se na oko 2.200 godina.
Sasvim je sigurno da još ima tajni zapretanih u vodama Hutova blata. Mnoge od arheoloških dragocjenosti su nestale, posebno amfore.
U dubinama jezera Škrka postoje ostaci građevina koje su vidljive. Na mjestu jezera Jelim prema narodnom pamćenju bio nekad istoimeni grad. Neposredno pred posljednji rat, iskopavanjem treseta, iskopana su stoljetna stabla hrastova u blizini Škrke.
Hutovu blatu i pored ogromne i nenadoknadive štete koja je prouzrokovana požarom ima i može biti lijeka. Da li će taj lijek biti djelotvoran zavisi u prvom redu od aktivnosti kantonalne Vlade a posebno njenog nadležnog ministarstva. Zavisi i od toga da li će se oglasiti i koja od svetskih i evropskih organizacija a posebno UNESKO kojima imaju svoj dio odgovornosti u zaštiti dobara od interesa za svjet i koji Hutovo blato ima na svojim listama.
Aco Dragićević