Kako je samoća postala hendikep

Izvor/medij: Stanislavasakota.wordpress
Ocjena: Prenošenje lažnih vijesti
Raskrinkano u: Nije tačno da Svjetska zdravstvena organizacija nemogućnost pronalaska partnera smatra “invaliditetom”

Nedavno sam na internetu pročitala jednu rečenicu. Zvučala je ovako nekako „Samci su i zvanično invalidi”. Nije to bilo baš ovako napisano, ali u momentu ja sam je tako doživjela. Ne volim nedorečene stvari pa sam riješila da malo istražim ovu temu.

Svjetska zdravstvena organizacija od 2018 godine smatra nemogućnost pronalaska partnera invaliditetom. Ovaj invaliditet sigurno utiče na svakodnevni život, ali je daleko od problema koji imaju slijepi, gluvi, mentalno ugroženi ili bogalji.

Osobe koje nemaju normalan seksualni život, ili nisu u vezi u kojoj postoji mogućnost zasnivanja porodice smatraju se invalidima. Vode se kao neplodni. Ovim su heteroseksualni samci kao i homoseksualci dobili su priliku da se podvrgnu umjetnoj oplodnji. To je jedan od načina da riješe problem sa začećem. Zbog ove odluke mnogima se učinilo se da svjetska zdravstvena organizacija više brine za društvene već zdravstvene probleme ljudi. 

Tretmani liječenja neplodnosti osobama koje imaju „dokazanu neplodnost” finansiraju se jednim dijelom iz budžeta. Osobe koje su neplodne iz „neobjašnjivih razloga” kao što su homoseksualci i heteroseksualni samci mogle bi povući jedan dio tih sredstava.

Ovaj zakon još uvijek nije usvojen kod nas. Zbog načina na koji pratimo svjetske trendove moguće je da se usvoji preko noći. Tradicionalisti bi na to sigurno reagovali burno.

Ali da se vratimo na one samce!!

Nekada je to stvar izbora, a nekada splet čudnih okolnosti. Sigurno je da samci propuštaju jedno divno životno iskustvo, a to je roditeljstvo.

Šta je to što nas sprječava da pronađemo partnera?

Fizički izgled može da nas zavara. Nikada ne bi trebao biti presudan prilikom izbora partnera. Ponekad samo ljepota nije dovoljna. Ta osoba bi nam trebala biti slična. Trebala bi imati ista ili slična interesovanja, a to se nekada ne primjeti odmah.

Sigurno ste čuli „Nisam pronašao/la savršenu/og”. Zapitate li se možda „Koliko su realna vaša očekivanja? Je li to savršenstvo samo štit kojim se branite od neuspjeha?” Koliko je zaista realno očekivati da postoji neko identičan liku u vašim snovima, da je sam u vrijeme vaše potrage, i da vas doživi i poželi kao drugu polovinu.

 

ADVERTISEMENT

 

REPORT THIS AD

Strah, stid, depresija kao razlozi zbog kojih ste sami… Pojedinci se plaše prilaženja, upoznavanja, vezivanja, odbacivanja… Cijelog tog procesa evolucije jednog odnosa zbog kojeg ponekad osjete stid, i depresiju.

Nedavno sam gledala jedan engleski film. Glavni glumac je došao do zaključka da je on ustvari veoma poželjan samo živi na pogrešnom kontinentu. Preselio se u Ameriku i njegov ljubavni život je procvjetao. Hoću reći da bi usamljene osobe možda trebale promijeniti okruženje i pogledati malo dalje, ako vam već ne polazi za rukom pronaći nekoga u vašoj neposrednoj blizini.

Niz razočarenja i odbacivanja može vas isfrustrirati. To je normalno, nije nikakav problem, ali je neprijatno i nepoželjno. Svi smo iz nekog razloga ubijeđeni da je pronaći nekoga lako. Problem je što u stvarnom životu to i nije tako.

Mnogi će se složiti da samci imaju mnoge privilegije. Mogu uvijek sebe i svoje potrebe staviti na prvo mjesto. Neplanirano otputovati, napustiti posao bez griže savjesti. Mogu svu platu potrošiti samo na sebe. Mogu izlaziti i uživati kako god požele, ako to sebi mogu da priušte. 

Postoje i oni koji nisu birali da budu sami. Oni koje je život uvijek vodio u nekom drugom pravcu. Daleko od ljubavi i bilo kakve romantične prilike.

Odnedavno na instagramu pratim jednu psihološkinju. Njen nalog je Jovana Jovanović psiholog

Čitala sam njene statuse i preporuke. Čitajući ih shvatila sam da se uklapaju u ovu temu. Njeni statusi su odlični savjeti za svakoga. Prvo mi je privukao pažnju status:

Zakaži 30 sastanaka i planiraj da je 29 unaprijed propalo. Ako propadne svih trideset onda bih željela razgovarati sa vama. Htjela bih da vam postavim par pitanja.” 

Ako se ponekad osjećate usamljeno, odbačeno i neispunjeno to nije ništa nenormalno. Svaki čovjek na planeti se ponekad osjeća usamljeno iako je okružen milionima ljudi. Nije to fizička pojava, to je psihička usamljenost. To je samostalna borba koju svako od nas bije kroz život. To je borba sa samim sobom. U njoj niko drugi ne može pobijediti ni izgubiti umjesto vas. A za svaku borbu koliko se pripremaš tolike su šanse i da pobijediš.” 

Za kraj još jednom ću je citirati. „Ništa ne dolazi samo. Oko svega se treba potruditi, pa i oko pronalaženja partnera.”

 

Niko ne želi biti invalid, i živjeti sa hendikepom.

(Za ovaj tekst korišteno je nekoliko članaka sa interneta neke od njih možete pogledati ovdjeovdjeovdjeovdje)

Članak indeksiran 18. 11. 2020 Zadnji put osvježen prije 2 sedmicu
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me