KINA JE VODEĆA SILA U ISTRAŽIVANJU BOLESTI I LIJEKOVA: DA LI JE KORONAVIRUS IZAŠAO IZ LABORATORIJE?

Izvor/medij: Hayat
Ocjena: Greška Teorija zavjere
Raskrinkano u: Koronavirus nije povezan sa kineskim programom biološkog oružja

Dr. Lejla Pojskić, naučna savjetnica na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu i vanredni profesor na predmetu Biotehnologija i biosigurnost PMF-a UNSA, nema dilema oko velike vjerovatnoće povezanosti zaraze čiji je pretpostavljeni epicentar tržnica u Wuhanu, s četrdesetak kilometara udaljenim Virusološkim institutom.

  • U tom slučaju, kineske vlasti i nadležna regulatorna tijela koja su izdala odobrenje za rad ove laboratorije, a prema međunarodnim biosigurnosnim smjernicama i zakonima, dužna su provesti istragu o sličnosti virusnog soja koji je izazvao zarazu među ljudima u Wuhanu sa globalnim rizikom širenja i onog koji se čuva u laboratorijskim uslovima Biosigurnosne laboratorije tamošnjeg virusološkog instituta, te provesti mjere sanacije i prevencije svakog biosigurnosnog rizika i posljedica koje eventualno utvrđeni biosigurnosni događaj može imati na ljudsko društvo, ističe dr. Pojskić za Oslobođenje.

Izolovani sistemi

Iako se o koronavirusu, čini se, sve zna, institut je nekako ostao po strani. Radio Slobodna Azija je prekinuo šutnju izjavom izraelskog stručnjaka za biološko ratovanje da je “eksplozija smrtonosnog životinjskog virusa koja se širi globalno možda nastala u laboratoriji u Wuhanu, povezanoj s kineskim programom tajnog biološkog oružja”. Laboratorija je, tvrdi se, jedino proglašeno mjesto u Kini koje može raditi sa smrtonosnim virusima.

Prof. dr. Pojskić kaže da u svijetu postoji 50-ak laboratorija koje se bave izolacijom, uzgojem i proučavanjem za ljude visokorizičnih virusa (EBOLA, SARS, virusi pandemijske gripe, itd.), a sve s ciljem istraživanja adekvatnih lijekova za prevenciju i liječenje bolesti koje oni uzrokuju.

Anadolu Agency

  • Ove laboratorije su izgrađene i djeluju po strogo propisanim međunarodnim standardima i kontrolom, te prolaze detaljnu provjeru pouzdanosti kadra i opreme, te drugih uslova rada prije stavljanja u pogon. Takve laboratorije ili laboratorije IV, najvišeg biosigurnosnog nivoa (PBL-4), zatvoreni su i izolovani sistemi u kojima postoji visoka kontrola rizika od curenja infektivnog materijala. Sav otpad mora biti maksimalno neutraliziran, a osoblje izolovano od mogućnosti infekcije i daljeg širenja zaraze. Eksperimentalne životinje su, također, pod visokom kontrolom da ne bi došlo do interakcije sa osobljem i mogućim prenosom infekcije, objašnjava prof. dr. Pojskić.

Podsjeća da su kineske vlasti oformile na desetke prestižnih istraživačkih instituta.

  • Jedan od njih je i Virusološki institut u Wuhanu, lokacija jedine zvanične kineske laboratorije najvišeg biosigurnosnog nivoa (PBL-4). No, malo prije njenog puštanja u rad, svjetski autoriteti iz oblasti biosigurnosti upućivali su na rizike od biohazarda zbog neadekvatne kontrole, vrste eksperimentalnih životinja i socio-kulturološkog odnosa prema biosigurnosnim aspektima u laboratoriji koja je tada dobila atest i akreditaciju za rad sa virusima visokog rizika za ljudsko zdravlje, u skladu sa međunarodnim standardima, govori prof. Pojskić.

Rezervoari viroza

Opet, Dany Shoham, bivši izraelski vojni obavještajac koji je proučavao kinesko biološko ratovanje, smatra da je “institut povezan s tajnim programom biološkog oružja u Pekingu”.

Anadolu Agency

  • Određene laboratorije u institutu vjerovatno su u istraživanju i razvoju angažirane u kineskom (biološkom oružju), barem kolateralno, ali ne kao glavni objekt kineskog usklađivanja s BW, rekao je Shoham Washington za Times.

Prof. dr. Pojskić napominje da su “virusi zarazne čestice koje nisu sposobne da aktivno egzistiraju van ćelija domaćina, tj. da se dijele i multipliciraju”.

  • Te čestice sadrže genetički materijal obavijen proteinskim zaštitnim omotačem, a ovaj, opet, sadrži informaciju za sintezu virusnih proteina i to samo onda kada su unutar ćelije-domaćina i kada koriste njegove „resurse“ za biološku sintezu, kaže prof. dr. Pojskić, dodajući da “virusne čestice često zaraze vrlo specifičnu vrstu domaćina i tako razlikujemo bakterijske, biljne, animalne i humane viruse”.
  • Najpoznatiji prirodni rezervoari viroza opasnih za čovjeka su nedostupni šumski ekosistemi, koji se u incidentalnim događajima kontakta sa čovjekom „otpuštaju“ i prenose u daljoj međuljudskoj komunikaciji (najpoznatiji je primjer virus ebole), ističe dr. Pojskić.

 

Članak indeksiran 06. 03. 2020 Zadnji put osvježen prije 4 sedmicu
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me