Zabolje li Vas vapaj majki, sestara, đece i staraca koje su srpske četničke horde pobile i sahranile u nekoliko masovnih grobnica? Gospođo Suada znate li da genocid u Srebrenici nema ni amneziju, niti amnestiju?
Prijedlog Rezolucije o genocidu u Srebrenici najavila je Bošnjačka stranka, i trebao se naći na Skupštini. Međutim, zanimljivo je da su protiv rezolucije bili i članovi URE, Dritana Abazovića, među kojima je i Suada Zoronjić. Malo ko zna da se Suada djevojački preziva Rugovac, rodom je iz Plava i etnički je Albanka, udata za Bošnjaka. Pa je pravo pitanje za gospođu Zoronjić, da li i ona negira genocid i misli li da to nije pretjerano važna tema?!
Na nekin način, Suadi Zuronjić isto pitanje postavlja Ana Savova Pejović, magistar književnih nauka, članica UBNOR-a i antifašistkinja.
Ona u izrazitom potresnom tekstu “Pismo Suadi Zoronjić: Vaša podignuta ruka je za sve ponosne crnogorske potomke stravični simbol ”Crne ruke” postavlja niz pitanja, mi prenosimo dio pismo upućenog Suadi.
“Valjda ste i sami bili svjedok, gospođo Suada, da je tamjan Srpske pravoslavne crkve na svim mjestima, đe je ona u ime vjere i srpske nacije propagirala svoju navodnu ugroženost, uvijek mirisao na barut. Pade li vam na um srebrnički genocid iniciran od strane srpskih zločinaca Mladića, Karadžića i Miloševića, pomilovan pričešćem svetosavske klerofašističke bratije koja je pod plaštom mantije i krsta odobravala prolivanje nevine muslimanske, ljudske krvi po bosanskohercegovačkom ratištu? Zabolje li Vas vapaj majki, sestara, đece i staraca koje su srpske četničke horde pobile i sahranile u nekoliko masovnih grobnica? Gospođo Suada znate li da genocid u Srebernici nema ni amneziju, niti amnestiju? Ne smije. To se doživotno pamti. 8000 muškaraca i golobradih đetića opominje tu pomahnitalu zločinačku skupinu da utiša svoje velikosrpsko vojevanje. Morali ste ih i vi opomenuti gospođo Suada, ali nijeste.“
Zabrana fašističkih simbola ne dolazi u obzir-ne mogu sami sebe zabranitit….
Kada sve ovo posložimo, onda jednako tako ne bi trebalo biti iznenađenje što je prvi skupštinski saziv u ovom sastavu pod hitno usvojio izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti promijenivši sve članove koji su bili sporni za gore pomenutu Srpsku pravoslavnu crkvu, jer sva imovina ostaje u njihovom vlasništvu, računajući i onu spornu imovinu koja je pripadala državi Crnoj Gori, prije njene ankesije od strane Srbije 1918.
U tom tonu ili na toj ideološkoj crti, vladajuća većina odbila je da na dnevni red sjednice uvrsti i Prijedlog zakona o zabrani fašističkih i neofašističkih simbola. I ovo je posve logično ako znamo da se dobar dio ministara u novoj vladi, kao i njihovih stranačkih šefova kune u četnike i četničku ideologiju, pa ne biva da sami sebe zabranjuju.
Samo o ideološkom obrascu ponašanja ministrice kulture, nauke i obrazovana Vesne Bratić, mogle bi se ispisati čitave studije. Dovoljno je reći da je to žena koja sa hvali četništvom, koja bi izmiještala Njegošev “koministički“ mauzolej na Cetinju, koja kolumnistu Borisa Dežulovića naziva ustašom i na koncu to je žena koja istaknutoj istoričarki Latinki Perović kaže, ”kad će ovakva baba Bogu na istinu“.
Eto, to je samo jedno zrno u srpskom nacionalističkom arhipelagu, koji je došao na vlast u Crnoj Gori i koji u samo par mjeseci vrlo efikasno uništava crnogorski antifašistički duh, ali i njeno građansko, multikulturalno opredjeljenje, opredjeljenje zemlje koja je u NATO paktu i na vratima Evropske Unije.
Sve se to uklapa u vizije srpskog sveta na čijim krilma je nova vlast zajahala na leđa naroda i koja od Crne Gore pravi “jugozapadnu srpsku zemlju“.
Brže nego se bilo ko tome nadao.
E, pa onda je jasno zašto nema Zakona o zabrani neofašističkih simbola i još više, zašto nema, niti će biti u dogledno vrijeme – Rezolucije o genocidu u Srebrenici!