Masakr na pijaci Markale, koji se dogodio 5. februara 1994, već 30 godina tumači se na dva načina: jedan kaže da su civili pobijeni od granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva, a drugo da su muslimanska vojska i vojni vrh sa Alijom Izetbegovićem isplanirali i izveli napad na pijaci sa rasprskavajućim minama postavljenim ispod tezgi. Vojne akcije gdje se izvode napadi na sopstveni narod i prikazuju kao neprijateljski poznati su u vojnim udžbenicima kao operacije „lažna zastava“, a da su muslimani bili spremni da ubijaju svoj narod i za to okrive Srbe, vidi se iz depeša kanadskih vojnika Unprofora koje je prošle godine objavio američki sajt „Siva zona“ u ekskluzivnom tekstu koji potpisuju dva novinara, Kit Klarenberg i Tom Seker. U januaru 1994, jedna kanadska depeša kaže:
– Muslimani nisu prezali od toga da pucaju na svoj narod ili područja UN, a zatim da tvrde da su Srbi krivi kako bi stekli dalje simpatije Zapada. Muslimani često postavljaju svoju artiljeriju izuzetno blizu zgrada UN i osjetljivih područja kao što su bolnice u nadi da će srpska protivvatra pogoditi ove lokacije pod pogledom međunarodnih medija. Istog mjeseca, u depešama Unprofora se spekulisalo da će muslimani napadom „lažnom zastavom“ gađati sarajevski aerodrom, odredište za humanitarnu pomoć Bošnjacima, kako bi okrivili Srbe. Muslimani bi, kaže se u depeši, od takve aktivnosti dobili veliku propagandnu vrijednost. Poslije masakra na Markalama depeše kanadskih vojnika Unprofora se odnose na „uznemirujuće aspekte“ događaja, uključujući novinare koji su „tako brzo upućeni na lice mesta“ i „veoma vidljivo prisustvo muslimanske vojske u toj oblasti“. U kasnijem memorandumu se primjećuje: „Muslimanske snage izvan Sarajeva su u prošlosti postavljale visoke eksplozive na svoje položaje, a zatim ih detonirale pred očima medija, tvrdeći da su ih Srbi bombardovali.
To je tada iskorišćeno kao izgovor za muslimansku ‘protivvatru’ i napade na Srbe“. Matrica zločina na pijaci Markale je primjenjana mnogo puta na ratištima u Avganistanu, Bliskom istoku ili nedavno u Ukrajini, a sve da se postigne alibi za vojna dejstva, kaže za „Novosti“ Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS:
– Budući da je VRS bila u to doba čvrsta i muslimani nisu mogli da probiju srpske linije prema Ilidži, Grbavici, Srpskom Sarajevu, desile su se Markale. Imam duboki pijatet prema svim žrtvama, ali do danas nisu demantovane činjenice da ta granata nije ispaljena sa srpskih položaja. To nikada nije razjašnjeno, a nikakve naručene presude srpskim političarima i generalima ne mogu potvrditi da su oni odgovorni za ovaj zločin. Dodaje da će istina o Markalama kad-tad isplivati i da će se dokazati da su Srbi bombardovani i ubijani bez ikakvog razloga.
– Ali, i kada se dokaže da su Markale bile namještaljka, to nažalost neće promijeniti sve ono što je Srbima učinjeno: od bombardovanja osiromašenim uranijumom, do ubijanja civila. Poruka Bošnjacima je da ne treba niko da nameće drugom istinu ili istoriju, Srpska to drugima ne radi, ali neće dopustiti da drugi pišu istoriju Srpske i da joj udaraju pečate zločina koje nije počinila – poručio je Stevandić.
Sudija Berd izdvojio mišljenje
I ČLAN Sudskog veća Haškog tribunala koje je prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića osudilo na 40 godina zatvora, Melvil Berd iz Trinidada i Tobaga, naveo je u izdvojenom mišljenju na dio presude koji se tiče Sarajeva, da postoji osnovana sumnja da je minobacačka granata na pijacu Markale ispaljena sa položaja pod kontrolom muslimana. – Pod tim okolnostima, mišljenja sam da optuženi mora biti oslobođen ove tačke optužnice – naveo je Berd.
Advokat Goran Petronijević, koji je u Hagu branio predsjednika RS Radovana Karadžića i generala Ratka Mladića, za naš list kaže da je pored Ulice Vase Miskina, masakr na Markalama jedan od najočitijih primera akcije „lažna zastava“ i propagande protiv Srba iz proteklog rata u BiH.
– Došlo je do planiranog ubijanja i povrijeđivanja ljudi da bi se prikazao teror srpske vojske. Istina o Markalama je poznata jer smo i u Haškom tribunalu izvodili svedoke u slučaju i predsjednika Karadžića i generala Mladića koji su javno iznosili insajderske informacije o masakru na pijaci. Svedok koji je prisustvovao dogovoru onih koji su planirali Markale imenovao je oficira Mustafu H. zvanog Talijan da je izveo taj napad. Na sastanku u podrumu jedne banke, uz prisustvo Izetbegovića, dogovorena je akcija koja je izvedena tek iz drugog puta jer se čekalo da se promijeni posmatračka ekipa pošto muslimani nisu imali saradnju sa svima. To nije bila samo jedna ispaljena granata, jer jedna ne može da napravi takvu štetu. Oni su postavljali na zemlju rasprskavajuće mine i to se može vidjeti na mestu zločina. Ispaljena je granata i prilikom njenog pada aktiviran je eksploziv na pijaci – priča Petronijević.
On kaže da Srbi moraju stalno da pričaju o Markalama da bi se čula prava istina iako Bošnjaci ne žele da je čuju i žive u laži koja im je plasirana prije tri decenije, da su njihovi najmiliji poginuli od srpske ruke.
– Bošnjaci bježe od istine o Markalama. Oni bi morali da se konačno pozabave naručiocima i izvršiocima ovog zločina. A Srbi moraju da skinu ljagu sa svog naroda – poručio je Petronijević.
Pukovnik Milivoje Spasojević, koji je u vrijeme ratova na Balkanu bio oficir JNA za saradnju sa stranim armijama i organizacijama, kaže da je decenije proveo u vojci i da je ubaciti granatu na Marakale jednostavno nemoguće:
– Moje mišljenje je da je to urađeno sa zemlje. Prema njegovim riječima, sve oko Markala je još uvijek obavijeno tajnom, ali neće još dugo moći da se skriva istina:
– Komisija Unprofora na čijem čelu je bio jedan Rus uradila je izvještaj u kojem su naveli da ta granata nije nikako mogla biti ispaljena sa srpskih položaja. Taj izveštaj je sklonjen. Nekada će, ipak, ugledati svetlost dana jer teško je sakriti činjenice oko Markala.
Muslimanska propagandna mašinerija protiv Srba u proteklom ratu radila je svakodnevno, pokazuju i podaci Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih:
– Muslimanska propaganda išla je i prema Zapadu i prema Istoku. Prema Zapadu su išli sa Markalama i Srebrenicom, sa pozicije žrtve. Prema Istoku su išli sa pozicije heroja kako bi dobili finasijsku i vojnu pomoć u mudžahedinima od islamskih zemalja, a koji su postali sastavni deo tzv. Armije BiH. Kod Markala, kako navode u Centru, zapadni mediji su odmah počeli da prenose fotografije, odnosno da rade „crnu“ propagandu i preuveličavaju situaciju na terenu. Kod propagande muslimana u ratu, kako navode, može se napraviti paralela sa Srebrenicom i 1993. godinom kada je 12. aprila sa položaja
Vojske RS ispaljena granata na centar grada koja je pogodila školsko igralište i stradalo je zvanično 14 ljudi.
– Školsko igralište je simbol za stradanje djece, a sam taj događaj je donedavno na Vikipediji bio obilježen kao masakr u Srebrenici, ali je uklonjen. A istina je da je ovdje bila baza u kojoj su se nalazili vojnici tzv. Armije BiH. Prema prvim izvještajima UN stradalo je 14 ljudi. Ali, u zapadnim medijima izlaze naslovi „krvavi srebrenički dan“ i navodi se da je stradalo prvo preko 50 ljudi, pa zatim preko 60. Izveštaji tzv. Armije BiH su prilagođeni navodima zapadnih medija. Danas nakon tri decenije imamo izjavu Nasera Orića u jednom dokumentarnom filmu gde kaže da je u tom granatiranju Srebrenice stradalo 150 ljudi! To vam je situacija kao sa Marakalama. Morala se po svaku cijenu napraviti satanizacija Srba – poručili su iz Centra.