Nova teorija zavjere i stari negatorski narativ o masakru na Markalama

Foto: Stu.dio, Shutterstock

Uoči obilježavanja 30. godišnjice prvog masakra na sarajevskoj pijaci Markale, na portalu javne novinske agencije Srna 3. februara 2024. godine objavljen je članak pod naslovom:

PROJEKAT "MARKALE" RAZRAĐIVAN U AMERICI, NAPRAVLjENA I MAKETA PIJACE

U članku se navodi:

Bivši obavještajac Vojske Srbije general u penziji Jovan Milanović izjavio je Srni da je operacija za eksploziju na pijaci Markale u Sarajevu projektovana i da su na tome radile američke tajne službe i muslimanske snage iz BiH.

Milanović je rekao da je iz dva izvora međunarodnih snaga u BiH dobio informaciju da je nedaleko od Vašingtona u mjestu Aleksandrija na rijeci Potomak napravljena maketa pijace Markale, te da su projekat radile američke tajne službe, a u svemu učestvovale i muslimanske snage iz BiH.
(...)
Cijela informacija i podaci koji su tada prikupljeni o tome, naveo je on, sakriveni su dva do tri dana u Unproforu i snagama koje su bile na tom prostoru, a Savjetu bezbjednosti UN su to poslali kada je već bilo kasno i kada je Republika Srpska bila optužena da je akter operacije "Markale" i da predstoji napad na nju.

"Cilj je bio izvršiti odmazdu nad Republikom Srpskom, a u vojnoj terminologiji to podrazumeva rušenje svega postojećeg, odnosno onesposobljavanje jedne teritorije, kako u infrastrukturi, tako i u borbenoj tehnici i ljudstvu. Prema tome, bilo je vrlo radikalno", rekao je Milanović.

Milanović navodi da je jedan od izvora iz kojih je dobio ove informacije francuski oficir Pierre-Henri Bunel, a identitet drugog nije otkrio iz bezbjednosnih razloga. Kao “dokaz” za svoje tvrdnje navodi i memoare nekadašnjeg posrednika Davida Ovena, u kojima je “na neki način opisana operacija Markale” i u kojima za masakr nisu “eksplicitno optuženi Srbi”.

Tvrdnje o “operaciji Markale” prenijelo je još desetak medija iz BiH i regiona, uključujući i javnog emitera Radio-televiziju Republike Srpske, kao i regionalnu redakciju ruskog državnog medija RT.

Nešto drugačiji članci, u kojima se također tvrdi da je masakr na Markalama insceniran, odnosno da su za njega odgovorne tadašnje vlasti u Sarajevu, objavljeni su uoči i na dan godišnjice ovog masakra na mnogobrojnim portalima iz regije (1, 2, 3).

Šta su činjenice?

Narativ prema kojem je 1994. insceniran masakr na Markalama, odnosno prema kojem je odgovornost za masakr neutemeljeno pripisana Vojsci Republike Srpske (VRS), prisutan je u javnom prostoru već decenijama. Iznošenje takvih tvrdnji intenzivira se uglavnom pred obilježavanje godišnjice prvog masakra na Markalama 5. februara i drugog masakra 28. augusta. Raskrinkavanje se ovom temom bavilo već nekoliko puta u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.

Negiranje se i ove godine, kao i prethodnih, uglavnom temelji na ignorisanju ili osporavanju sudski utvrđenih činjenica. 

Naime, za masakr na Markalama 5. februara 1994. godine u Haškom tribunalu na doživotne kazne zatvora osuđeni su bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Stanislav Galić. U analizi Raskrinkavanja objašnjeno je da je još 2003. u sudu utvrđeno odakle je došla granata ispaljena na Markale.

Sud je u utvrđivanju činjenica razmotrio nalaze “lokalnog istražnog tima koji je na dan eksplozije izišao na pijacu u 13:20 sati” i čija je “istraga trajala približno nedjelju dana”: sudsko vijeće je razmotrilo “zasebne izvještaje stručnih članova, između ostalih, balističara Mirze Sabljice, Hamdije Čavčića i Berka Zečevića”. Sud je potom uzeo u razmatranje i izvještaje “vojnih posmatrača UN-a i članova tima 4. Francuskog bataljona UN-a”, te nalaze još jednog tima UN-a koji je nastavio “ranije istrage (UN)”, te bio ograničen “na analizu kratera i tehničke aspekte eksplozije”.

U prvostepenoj presudi Galiću, izrečenoj 5. decembra 2003. godine, a koja je potvrđena odlukom Žalbenog vijeća u ovom predmetu 2006. godine, navodi se i da su istražitelji UN-a “razmotrili priče žrtava, predstavnika UN-a koji su na dan eksplozije bili u Sarajevu, te informacije o vojnoj opremi i položajima jedinica koje su dobili od ABiH i SRK-a”. Izvještaj koji je podnesen 15. februara 1994. utvrdio je da je “do eksplozije došlo 5. februara 1994, između 12:10 i 12:15 sati, na prepunoj pijaci u Sarajevu”, da je “eksploziju prouzrokovala konvencionalna, fabrički proizvedena, minobacačka granata od 120 mm”, te je ustanovio pravac iz kojeg je doletjela minobacačka granata.

Sudsko vijeće razmotrilo je i nalaze vještaka odbrane kojim se odbacuju “zaključci Sabljičinog balističkog izvještaja, Zečevićevog balističkog izvještaja i Izvještaja UN-a da je naprava koja je na pijaci eksplodirala minobacačka granata od 120 mm”. Sudsko vijeće je potom razmotrilo izjave svjedoka koji su živjeli u blizini linije razdvajanja oko Sarajeva:

“Svjedok AF, stanovnik Sarajeva, posvjedočio je da se 5. februara 1994. oko 12:00-12:30 sati nalazio u bašti kuće svoje majke koja se nalazi približno 200 metara ispod Špicaste stijene, položaja SRK-a sjeveroistočno od Sarajeva, i da je čuo kad je ispaljen projektil iz teškog oruđa poput minobacača s područja Mrkovića, iza Špicaste stijene, a zatim i eksploziju u gradu. U vrijeme tog događaja, svjedokinja AK-1 je bila u svojoj kući na Sedreniku, koja se nalazi približno 500 metara južno od linija sukoba, i čula je pucnjavu iz pravca Mrkovića.”

Sudsko vijeće je, nakon toga, većinom utvrdilo da je “minobacačka granata od 120 mm koja je 5. februara 1994. ispaljena na pijacu Markale i koja je ubila više od 60, a ranila više od 140 ljudi van razumne sumnje namjerno ispaljena s teritorije pod kontrolom SRK-a“, odnosno Vojske Republike Srpske.

Dakle, odgovornost SRK-a, odnosno Vojske Republike Srpske, za masakr na pijaci Markale 1994. utvrđena je u sudu na osnovu niza materijalnih dokaza i svjedočenja. 

Jovan Milanović je bivši general Vojske Jugoslavije kojem je francuski major Pierre-Henri Bunel 1998. godine dao informacije o planu NATO-a da izvede zračne napade na području tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.

Pierre-Henri Bunel je francuski vojni zvaničnik koji je špijunirao za vladu SRJ i predao strogo povjerljive informacije o planu NATO-ove zračne operacije, zbog čega je 2001. godine osuđen na nekoliko godina zatvora. Bunel je imao kontradiktorne izjave o motivima dijeljena ovih informacija, jednom tvrdeći da je to radio iz ličnih razloga, uglavnom “mržnje prema SAD-u”, a u drugim prilikama da je pratio naredbe nadređenih. Nakon što je izašao iz zatvora, kako je izvijestio francuski Le Figaro 2007. godine, povukao se iz vojske i počeo širiti teorije zavjere o napadu na Svjetski trgovinski centar u New Yorku 2001. godine. 

Bunel je 2002. godine objavio knjigu pod nazivom “Ratni zločini NATO-a” u kojoj navodi da su masakri na Markalama inscenirani, ali bez ikakvih konkretnih dokaza. 

Na koncu, Milanović nije prezentovao nikakve dokaze za navodni projekat “Markale”, razrađen u Aleksandriji u SAD-u. Njegove tvrdnje baziraju se na navodnoj Bunelovoj izjavi, bivšeg špijuna za srbijansku vladu, i navodnoj izjavi još jedne neimenovane osobe. Osim njegovih navoda, ne postoje nikakvi dokazi da je “kopija” pijace Markale napravljena u Aleksandriji.

Shodno činjenicama, tvrdnju da je projekat “Markale” razrađen u Americi, odnosno da je masakr na pijaci bio insceniran događaj za koji je neutemeljeno okrivljen VRS, ocjenjujemo kao teoriju zavjere.

Napomena

8.2.2024. Nakon objave ove analize, portal Novosti ispravio je svoje članke, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.

9.2.2024. Nakon objave ove analize, portal RT Balkan ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.

(Raskrinkavanje.ba)