Liječenje petrolejom počelo je sa preradom nafte, mada se nekim frakcijama sirove nafte lečilo i u praistoriji. U drevnom Vavilonu naftni derivati su korišćeni za lječenje stomačnih problema, upale i čireva, a proces destilacije sirove nafte – naftnih ugljovodonika u frakcije, prvi put je opisan u 9. vjeku u Persiji.
„Upotreba petroleja najrasprostranjenija je u siromašnim zemljama, uključujući Rusiju, istočnu Evropu i Afriku. Jedna studija u Nigeriji potvrđuje da oko 70 odsto stanovništva koristi naftne derivate za liječenje, najčešće infekcija i infektivnih oboljenja, autoimunih oboljenja, raka, artritisa i reumatskih oboljenja uopšte.
Priča se da su Rokfelerovi počeli biznis prodajući petrolej kao lijek protiv raka prije nego što su utvrdili da je hemoterapija unosnija“, rekao je prof. dr Staniša Stojiljković, šef Katedre za ekološko inženjerstvo Tehnološkog fakulteta u Leskovcu, veliki poznavalac upotrebe gline u prevenciji i lečenju.
Oprezno i umjereno
Prednost petroleja su njegove termodinamičke karakteristike, ali pod usloviom da nije inficiran toksičnim aditivima i da se, bez obzira na to, koristi u malim količinama.
„Ako se neko opredeli da uzima prečišćeni petrolej, prvo treba da počne sa malim količinama od nekoliko kapi, da bi poslije dvije do tri nedelje počeo da koristi supenu kašiku. Istovremeno treba da koristi sredstva ili način ishrane koji će da podstakne i omogući čišenje tijela od teških metala i toksina koje je petrolej pokrenuo. Jer, on zaista pokreće toksične naslage iz tumorskih, limfnih i drugih deponija koje završavaju u tkivnim tečnostima“, objašnjava profesor.