Stari vrag: „Strahom.“
Mladi vrag: „Izvrsna strategija; pouzdana i uvijek aktualna. Čega su se bojali? Mučenja? Rata? Gladi?“
Stari vrag: „Ne. Bolesti!“
Mladi vrag: „Zar se u to vrijeme nitko nije razbolijevao?“
Stari vrag: „Da, jest!“
Mladi vrag: „Drugi nisu umirali?“
Stari vrag: „Jesu, umirali su i drugi.“
Mladi vrag: „Nije bilo lijeka?“
Stari vrag: „Pa bilo je.“
Mladi vrag: „Ne razumijem!?“
Stari vrag:.„Krivo su mislili da jedino što trebaju čuvati je životić kojeg imaju pod cijenu svega ostalog! Nisu se grlili, pozdravljali, odrekli su se svakog ljudskog kontakta, svega ljudskog! Novca im je ponestalo … izgubili su posao, potrošili ušteđevinu ali i dalje vjerovali da su sretni makar više nisu mogli raditi i zarađivati za kruh!
Pamet im je hlapjela … danas bi im mediji rekli jedno, sutradan drugo, a oni bi i dalje vjerovali što čuju!
Odrekli su se osobnih sloboda… iz kuća nisu izlazili, nisu šetali, nisu posjećivali rođake i rodbinu! Svijet se pretvorio u ogroman koncentracioni logor dragovoljnih zatvorenika! Prihvatili su sve! Sve, samo da bi osigurali svojim jadnim životićima dan više. Nisu imali pojma da je On, i samo On, taj koji daje život i završava ga.
Bilo je tako! Jednostavno kao i sada.”