Navršava se 23 godine od zločinačkog NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije, poznato pod nazivom „Milosrdni anđeo“. Bombardovanje SRJ trajalo je 78 dana od 24. marta do 10 juna. U intervenciji NATO, teško je uništena infrastruktura zemlje, a žrtve nikada nisu pobrojane.
Krvavi epilog zločinačkog NATO bombardovanja SRJ bio je oko 2 500 ugašenih života civila, a prva bomba u Crnoj Gori pala je na Crni rt iznad Sutomora.
Među prvim NATO bombama koje su 24. marta 1999. godine bacili avioni iz italijanske vojne baze Avijano, bile su i one koje su pale na vojni aerodrom Golubovci kod Podgorice. Prva žrtva NATO bombardovanja iste večeri bio je mladi vojnik iz Beograda Saša Stajić. Poginuo je u kasarni u Danilovgradu.
Tokom bombardovanja SRJ izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona.
U vrijeme bombardovanja Jugoslavije njen predsjednik je bio Slobodan Milošević, dok je premijer bio Momir Bulatović. Ministar odbrane tada je bio Pavle Bulatović. Premijer Crne Gore u to vrijeme bio je Filip Vujanović, dok je predsjednik bio Milo Đukanović.
Početak bombardovanja
Generalni sekretar NATO-a Havijer Solana je 24. marta 1999. godine u oko 19:30 časova, samo desetak minuta posle poletanja većeg broja aviona iz baze NATO-a u italijanskom gradu Avijanu, objavio da su započeli vazdušni napadi protiv vojnih ciljeva u SRJ. Prve večeri su većinom gađani vojni ciljevi, mahom krstarećim raketama „Tomahavk“. Drugog dana su, prema pojedinim medijima, prvi put upotrebljeni „stelt“ bombarderi F-117A i B-2.
Dana 27. marta u 20.42 došlo je do senzacionalnog obaranja jednog aviona tipa F-117A, koji je pao u ataru sela Buđanovci. Srpski radarski položaji su često mijenjali svoje položaje i vrlo često pravili lažne ciljeve. U uslovima potpune vazdušne nadmoćnosti NATO-a Vojska Jugoslavije je pokušavala da se odbrani uz potencijal na zaštiti ljudstva i borbene tehnike.
U aprilskim danima, pogođeno je i uništeno dosta značajnih civilnih ciljeva: sva tri mosta, rafinerija nafte i zgrada televizije u Novom Sadu, toplana na Novom Beogradu, rafinerija nafte u Pančevu itd.
Lokacije na Kosovu i jugu centralne Srbije na kojima je NATO avijacija koristila zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom tokom bombardovanja 1999. godine.
U bombardovanju učestovalo 16 zemalja
Udruženu agresiju na SR Jugoslaviju izvršile su sledeće države, članice NATO: Belgija, Holandija, Danska, Češka, Francuska, Njemačka, Mađarska, Italija, Španija, Turska, Kanada, Velika Britanija, Norveška, Poljska, Portugal i Sjedinjene Američke Države.
Najveću ulogu u bombardovanju imale su SAD. Za brojne ratne zločine, koji su počinili američki piloti, niko nije odgovarao, čak se NATO trudio da prikriva te zločine.
Od NATO bombi u Crnoj Gori stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece
Od NATO bombi u Crnoj Gori je stradalo 10 osoba, među kojima i troje djece.
Prvog dana napada pala je i prva žrtva devetnaestogodišnji Saša Stajić iz Beograda, poginuo je na ratnoj straži u krugu kasarne „Milovan Šaranović” u Danilovgradu.
U napadima koji su uslijedili 6. aprila 1999. godine NATO je bacio bombe na aerodrom u Golubovcima. Dan kasnije bombardovana je farma u Podgorici, kada su stradala tri radnika zaposlena na njoj. Tokom 16. aprila više projektila i bombi pogodilo je područje Podgorice i Danilovgrada, a 30. april ostaće upamćen kao jedan od najkrvavijih datuma u novijoj istoriji Crne Gore.
Tada je bombardovano Murino, kada je stradalo najviše civila tokom te agresije. Stradalo je šest nevinih građana.
Živote su izgubila djeca: četrnaestogodišnji Miroslav Knežević (1985), trinaestogodišnja Olivera Maksimović (1986) i desetogodišnja Julija Brudar (1989).
U napadu su stradali i Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
NATO agresija na SRJ, cinično nazvana „Milosrdni anđeo” trajala je 78 dana tokom koje je bilo 30000 vazdušnih naleta, 50000 ispaljenih razornih projektila.
Ranjeno je 12500 stanovnika, a ogromna materijalna šteta načinjena je na brojnim vojnim i civilnim objektima, školama, zdravstvenim centrima, spomenicima kulture, medijskim kućama i slično.
Akcija NATO, koju su Vlada SRJ, ali i brojni pravni stručnjaci nazvali agresijom, uslijedila je poslije neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu i Metohiji u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.
O materijalnoj šteti koja je nanijeta Jugoslaviji tokom bombardovanja iznijeti su različiti podaci. Tadašnje vlasti u Beogradu procijenile su štetu na oko stotinu milijardi dolara i zatražile nadoknadu od članica NATO.
Bombardovanje okončano potpisivanjem Kumanovskog sporazuma
Bombardovanje je okončano 9. juna 1999. potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, koji je predviđao povlačenje jugoslovenskih snaga bezbjednosti sa Kosova, razmještanje NATO i uspostavljanje UNMIK, civilne misije UN.
Crna Gora zvanično ne obilježava godišnjicu
Ipak, za razliku od Srbije, Crna Gora već godinama zvanično ne obilježava godišnjicu bombardovanja, čiji je tada bila dio, a pogotovo od kada je 2017. postala članica NATO, kao prva zemlja čiju je teritoriju taj savez nekada bombardovao.
U međuvremenu je bivša vlast Crne Gore priznala i Kosovo kao nezavisnu državu, čime je još jednom „ponizila“ žrtve i građane koji preživljeli bombardovanje, ali i bili protiv priznavanja Kosova i ulaska u NATO.
„Kada se Crna Gora opredjeljivala da prizna Kosovo, u Crnoj Gori je bila uzavrela politička klima. Preko 85 odsto građana je bilo protiv odluke Vlade da prizna Kosovo. Ali mi smo ipak priznali Kosovo. Rekao bih, zbog takve odluke i takve vizije koju je crnogorsko rukovodstvo tada imalo, Kosovo uživa dio današnjih benefita kao zemlja koja ima evropsku i evroatlantsku perspektivu i stabilnost kao ključnu potrebu regiona“, rekao je jednom prilikom bivši premijer Duško Marković.
Crnogorske vlasti poslednjih godina onemogućuju obilježavanje NATO bombardovanja SRJ u kasarnama Masline i Danilovgrad, u kojima se nalaze spomen obilježja podignuta žrtvama u čast.
Ipak pojedinci i Crkva svake godine obilježe godišnjicu i omogućava da se ne zaboravi kako je 16 država besomučno bombardovala jednu malu državu.
Po blagoslovu Episkopa budimljansko-nikšićkog i administratora Mitropolije crnogorsko-primorske Joanikija danas će u svim hramovima Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke poslije Lutirgije pređeosvećenih darova biti služen pomen za postradale od NATO bombardovanja 1999. godine.