Nova priča o Rusima koji su opasno pretukli migrante – 33 uhićena, 18 u bolnici

Izvor/medij: Max portal
Ocjena: Pristrasno izvještavanje Prenošenje lažnih vijesti

Premlaćivanje migranata u Murmansku, na sjeveru Rusije, nakon što su u noćnom klubu napali domaće djevojke, izazvalo je brojne i burne komentare.

O samom događaju već smo pisali, a sad kratko podsjećanje:  Grupa od 50-ak izbjeglica koje su deportirane iz Norveške u Rusiju, u noćnom klubu u Murmansku napali  su djevojke. Izbjeglice su se grupirale za napad na žene na isti način na koji su to učinili u Kölnu za Novu godinu.

Brzo su došli Rusi, zaštitili žene i pretukli izbjeglice. Izbjeglice su pokušale pobjeći ali su ih Rusi brzo pohvatali, izveli na ulicu i prebili da će to zauvijek zapamtiti. Policija je stigla da prekine masakr, a lokalni mediji navode da su dodali još par udaraca prije nego su njih trideset trojicu uhitili. Osamnaest ih je prevezeno u bolnicu.

Tim povodom  Alexander Maistrovoy, za Worldtribune  tribune napisao je esej Što se dogodilo Zapadu i njegovim ljudima? Hipnotički ples smrti.

“U mojoj prepisci koja se tiče događaja u Kölnu urednik jednih ruskih novina mi je poslao obeshrabrujući i zbunjujući upit: Gdje su bili njemački muškarci?

Doista, za nas koji smo odrasli u sovjetskoj Rusiji bilo je nezamislivo da neki pijani mladić na javnom mjestu može ismijavati i napasti djevojke na novogodišnjoj večeri i to u centru Moskve ili Sank Petersburga. Da se to samo usudio teško da bi doživio jutro a da ne postane „mučenik“ u jednom sasvim drugom svijetu…

Etički kod koji nam je urođen na genetskoj razini tražio bi od nas da se umješamo i pomognemo ženi pogotovo u prilici u kojoj su normalni odrasli muškarci bili brojniji od nasilnika a nasilnici nisu bili teroristi ili vanzemaljci nego obični ulični punkeri.

Prema onome što se dogodilo u Njemačkoj, Švedskoj, Austriji … ovaj kod je fatalno ugrožen. Veliki broj zdravih jakih muškaraca koji su čuli vrištanje i zvanje u pomoć i koji su gledali što se događa nisu pritekli u pomoć žrtvama. Malobrojni koji su pritekli u pomoć bili su i sami migranti iz istočne Europe ili zemalja Trećega svijeta.

Ali ovo je tek prvo pitanje u dugom nizu jednostavnih pitanja.

Očekivali bismo da će žene koje su saznale za nasilje nad djevojkama bijesno reagirati. Jer postoji i urođeni instinkt kod svake normalne žene da pritekne u pomoć djetetu da ga zaštiti, da zaštiti djevojku u opasnosti silovanja ili nasrtljivosti.

Opet zakazao genetski kod

Čuli smo i to da su žene krivile žrtve i branile silovatelje. Čuli smo Henrietteu Reker, gradonačelnicu Kölna kako izjavljuje:

“Uvijek postoji mogućnost da se drži određeni razmak veći od dužine ruke.“

Claudia Roth iz stranke Zelenih optužuje da organizirana rulja preko interneta poziva na lov na obojene. Saznali smo da je desetina novinarki sakrila istinu jer su silovatelji bili „izbjeglice.“

Feministice? Njihov glas nismo čuli. Nismo čuli njihov glas ni u Švedskoj, Norveškoj ni Engleskoj gdje su na tisuće djevojaka bile pretvorene u „bijelo meso.“

Umjesto protesta čuli smo nejasno ekspertno mrmljanje Irmgard Kopetzky koja izjavila “da je seksualno nasilje stvar koja se događa kod svih ljudi i svih rasa. Brojke pokazuju da najveći broj seksualnih napada u Njemačkoj nema imigrantsko obilježje.“

Andrea den Boer, sa sveučilišta u Kentu, vidi korijene problema u tome što je velika razlika u broju odraslih mladih muškaraca koji je nenormalan – 114 mladića dolazi na 100 djevojaka (Što reći na to?).“ Stvarno?

U Kini, Armeniji, Azerbejdžanu ima mnogo više mladića nego djevojaka. Je li ikad itko čuo da se nešto slično dogodilo u Pekingu, Erevanu ili Bakuu? Zašto se za revolucije u Rumuniji, Ukrajini, Gruziji ili Moldavi nije dogodio nijedan slučaj grupnog silovanja djevojaka kao što se dogodio na Trgu Tahriri u Kairu?

Pandorina kutija je otvorena i pitanja se množe. A što je s političarima? Je li ijedan od njih bilo lijevi ili desni izrekao što misli o tome? Nije.

„Seksualni napad se automatski povezuju s migrantima i s masovnom migracijom,“izjavio je švedski premijer Stefan Loefven u Davosu. Sigurno! Prema izvještaju Švedskog nacionalno savjeta za prevenciju zločina – National Council for Crime Prevention 20 godina ranije, u 1996 najveći broj osuda za silovanje bio je izrečen osobama iz sjeverne Afrike i Iraka. Oni su bili osuđenji zbog silovanje u postotku od 17.5% većem od Šveđana.

Govorimo o općim prilikama koje su tipične za patrijarhalni muslimanski svijet Iraka, Avganistana ili Somalije gdje je žena koja nije muslimanka samo seksualni objekt i lagan i prirodan plijen – kurva.

Koptske su žene u Egiptu neprekidno izložene napadima jer us kršćanke. Koliko su još više izložene muškom nasilju europske žene navikle na slobodno odjevanje a koje nisu zaštićene od svoje obitelji.

Da se ‘izbjeglice’ ikada usude učiniti isto kod kuće u Alžiru, Iraku, Avganistanu ili Somaliji s muslimanskim djevojkama bili bi živi zakopani.

Postoje izričiti i vrlo strogi zakoni klanske osvete tako da se nitko iz jednog klana ne usudi uznemirivati ženu iz drugog klana ili plemena a da nakon toga ne bi uslijedila neizbježna okrutna kazna.

Europske žene nemaju zaštite ni od obitelji ni od države. Država čak staje na stranu zločinca. Tako su one napuštene od svih.

Zašto su zapadni političari paralizirani strahom? Zašto se jedino političari iz istočne Europe usude govoriti istinu. Zašto samo Miloš Zeman i Bohuslav Sobotka, premijer Češke republike i slovački premijer Robert Fico, madžarski predsjednik Viktor Orban? Ne radi se samo o desnoj ili lijevoj ideologiji. Zeman, Sobotka, Fico su socijalisti. Radi se od zdravoj normalnoj percepciji svijeta utemeljenoj na istinskim europskim vrijednostima.

Kako se to dogodilo da su oni jedine političke vođe koji daju hrabre i odgovarajuće odgovore na realne situacije kao ove? Ove male zemlje, stisnute između mlinskih točkova velikih carstava preživjele su sovjetski despotizam i sad znaju koja je vrijednost slobode i dostojanstva. One su cijepljene protiv univerzalističkih ideologija. Interesantno je da su Češka i Slovačka jedine zemlje koje u svoju zemlju primaju istinske izbjeglice čija je sudbina strašna – kršćane i jazide iz Iraka i Sirije ali ne i zrele agresivne mlade ljude koji hrle u Europu radi lakog života i „bijelog mesa“.

Što se događa s našim svijetom u kojem su muškarci, žene, političari i elite izdajice svojih kčeri i svoje djece da bi se svidjeli onim novopridošlim s jačim instinktima i kultom muške snage?

Odgovor je tužan. Kultura postmodernizma postiže ono što čak nije uspio postći komunistički propagandni stroj. Degradirala je instinkt samoodržanja, prirodne reakcije urođene ljudima genetskim kodom. Ugasila im je sposobnost da osjete suosjećanje i zaštite žrtvu, ženu, djevojku ili djete. Apstraktna ideologija je ugušila i um i osjećaje.

Napustio sam SSSR kao mrzitelj sovjetskog totalitarizma. Sada shvaćam da su se kulturni totalitarizam i politička korektnost pokazali daleko pogubnijim.

Sovjetski režim je davao stroga pravila i utvrdio cenzuru. Međutim ljudi su ostali normalna ljudska bića. Oni su se ismijavali autoritetima, stvarali viceve o Brežnjevu, pravili satiričke filmove usprkos cenzuri. Naučili su čitati novine između redaka. To se najviše tiče inteligencije.

Kulturni totalitarizam je postigao mnogo više. Utvrdio je nemilosrdnu samocenzuru,pretvorio je ljude u sterilne zombije i iz njih isključio temeljni osječaj odgovornosti i dostojanstva. Izmijenio je istinsku narav čovjekovu. Doista to je bio jedinstven ekperiment nad vlastitim narodom.

Postoji mala životinjica mesožder u Sibiru, hermelin. On lovi zečeve i progoni životinje koje su teže, brže i jače od njega. Ne puzi, ne sjedi u zasjedi nego svoj plijen lovi u trku. Čini hipnotički akrobatski ples smrti ispred žrtve. Hermelin hipnotizira i omamljuje žrtve približavajući im se a onda ih zgrabi za vrat. Zec umire u šoku. Zašto plijen dopušta hermelinu da ga omami i ubije bez opiranja? Biolozi nisu uspjeli riješiti ovu zagonetku hermelinovog hipnotičkog plesa.

Zapadne elite su su osudile unaprijed svoje narode svojim trikovima i akrobatskim skokovima na istu sudbinu na koju je hermelin osudio nesretnog zeca.

Dolazi trenutak hipnotičkog plesa smrti.”

O AUTORU: 

Aleksandar Maistrovoy je autor “Agonija Herkula ili Zbogom demokracije (bilješke o strancu)”, koji je nedavno objavio Xlibris, dostupan u Amazonu i Barnes & Nobleu.

MP/Foto:Ilustracija AFP/Getty Images

Članak indeksiran 22. 02. 2018 Zadnji put osvježen prije 7 mjeseci
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com