Stari đavao: Strahom.
Mladi đavao: Izvrsna strategija; pouzdana i uvijek efikasna. Čega su se bojali? Mučenja? Rata? Gladi?
Stari đavao: Ne. Bolesti!
Mladi đavao: Zar se u to vrijeme nitko nije razbolijevao?
Stari đavao: Da, jest!
Mladi đavao: Drugi nisu umirali?
Stari đavao: Jesu, umirali su i drugi.
Mladi đavao: Nije bilo lijeka?
Stari đavao: Pa bilo je.
Mladi đavao: Ne razumijem!?
Stari đavao: Pogrešno su mislili da jedino što treba čuvati je životić koji imaju po cijenu svega ostalog! Nisu se grlili, pozdravljali, odrekli su se svakog ljudskog kontakta, svega ljudskog! Novca im je ponestalo… izgubili su posao, potrošili ušteđevinu, ali i dalje verovali da su sretni, makar više nisu mogli raditi i zarađivati za kruh! Pameti im je ponestalo … danas bi im mediji rekli jedno, sutra drugo, a oni bi i dalje vjerovali što čuju! Odrekli su se svoje slobode...iz kuća nisu izlazili, nisu šetali, nisu posjećivali rođake i rodbinu! Svijet se pretvorio u ogroman koncentracijski logor dobrovoljnih zatvorenika! Prihvatili su sve! Sve, samo da bi osigurali svojim jadnim životićima dan više. Bilo je tako jednostavno! Jednostavno kao i sada.
