Bosna i Hercegovina će ostati jedina zemlja Zapadnog Balkana bez ijedne osvojene medalje na Olimpijskim igrama barem do Pariza 2024. Gledajući ostale zemlje kako se kite zlatima, srebrima i bronzama, pohod BiH i postignuti rezultati u Tokiju moraju se smatrati neuspjehom.
Sportaši prepušteni sami sebi
“I dalje smo bez medalje, broj od sedam takmičara na Olimpijskim igrama dovoljno govori kako smo se pripremili za Igre, kakve rezultate postižu naši takmičari i koliko država ulaže u naš sport, i u naše sportiste”, rekao je Dino Kurbegović, sportski novinar.
Trener Amela Tuke za N1: Utrka je bila bez favorita, povreda je sve pokvarila
Tuka: Potajno sam se nadao da mogu usrećiti sve, ali se to nažalost nije desilo
S time se slažu i bivši sportisti koji su svojevremeno imali sistem koji je pratio njihov razvoj. Današnji sportaši su skoro prepušteni sami sebi, a ignorisanje, nemar i potcjenjivanje sporta ne mogu proizvesti vrhunski rezultat.
“Oni koji vode sport su podobni, stranački ljudi, koji nemaju blage veze o sportu. I šta mi možemo očekivati od takvih ljudi da naprave neki pomak i da naprave nešto značajno za sport”, rekao je Zlatko Saračević.
A ono što je sportu neophodno je reforma zakona na državnom nivou. Irfan Čengić je vezano uz sport u proceduru uputio dva zakona na nivou FBiH, jedan za Olimpijske sportove, drugi za ostale sportske kolektive, ali državni zakon ne služi svrsi.
“Mi imamo zakon o sportu na državnom nivou koji nije dovoljno dobar i koji je delegirao mnogo stvari na entitete i kantone, a onda imamo politike koje zaista i ne vole naše reprezentacije i trude se na nižim nivoima da na sve načine stopiraju svaki uspjeh bh sporta bez obzira na nacionalnost sportiste, što je porazno”, naveo je Čengić.
Nemar i ignorisanje
Jedan od popratnih problema bh. sporta je što država, Olimpijski komitet BiH, te sportski savezi nedovoljno motivišu i nagrađuju sportaše za velike rezultate.
“Da je Amel Tuka osvojio medalju, dobio bi 2.300 eura, dok npr. medalja na Kosovu stoji 100 hiljada eura. I šta dalje da pričamo? Novac pokreće sve. Mora se više ulagati u naše sportiste”, istaknuo je Dino Kurbegović.
Ipak, pojedinačno gledano, bh. sportisti u Tokiju napravili su i relativne uspjehe. Šesto mjesto Amela Tuke, peto Nedžada Husića i 11. Mesuda Pezera nije lako postići. Ti uspjesi, međutim, nisu uspjesi države Bosne i Hercegovine.
“Ovo što su naši reprezentativci postigli, to je njihov lični uspjeh. Ja bih ga tako kvalifikovala i nemojmo ni jednog momenta da ove Olimpijske igre smatramo neuspjehom”, navela je Nađa Vukadinović.
Bosna i Hercegovina nema manje talentovane sportiste od kolega iz regiona, ali za razliku od Slovenije, Hrvatske, Srbije i Kosova, umjesto podrške imaju nemar i ignorisanje.