Nakon ovog uvoda mnogi će sigurno pomisliti da je riječ o Šuvarovom školstvu. Ali nema smisla samo kriviti Stipu...svi dosadašnji SMJEROVI našeg školskog obrazovanja bili su krivo usmjereni - programski i suštinski. U takvom društvu, gdje se glava puni beskorisnim informacijama, ljudi postaju obezglavljeni, agresivni, ratoborni, nervozni i podijeljeni. Zato danas više od pola nacionalnih blagdana slavimo uz podršku jakih snaga sigurnosti, jer uvijek treba nekoga držati na oku kako bi sve proteklo u redu i miru - pogotovo na dan Oluje. Jedni zvižde, drugi plješću, treći samo šute... pa se nikad ne zna tko će na koga, kada i sa koje strane.
Općenito gledajući, na svaki gore spomenuti praznik, podjele u narodu su velike, i razlike koje nas dijele na ovoj razini svijesti jednostavno su nepremostive. A sve uglavnom polazi od toga tko smo i što smo.
Ako je navedeni problem posljedica krivog obrazovnog smjera (a sigurno jest), logično je onda upitati se: Gdje smo skrenuli? U kojem predmetu smo promašili put?
Naravno da nije u pitanju likovni, glazbeni, ili tjelesni...nije ni biologija, ni kemija...Neki će odmah uprijet prstom na marksizam i vjeronauk (gdje su pogrešna skretanja, bila i jesu, očita)...dok će većina, dakako, okrivit povijest. Ali takve tvrdnje kategorički odbijam, jer zdrava logika je sasvim jasna: prije nego što smo skrenuli sa uma morali smo negdje skrenuti sa druma. Tražimo, dakle, onu bitnu ŠKOLSKU raskrsnicu znanja na kojoj je trebalo skrenuti VAMO, a ne TAMO.
A njeno je ime, vjerovali ili ne - FIZIKA.
Ne bih se ni ja sjetio iz prve, nego neki dan muvam se po fejsbuku i nabasam ponovo na jedan status moje drage kolegice, krčke poete Elfride Matuč Mahulje.
Svima koji prate njezin pjesnički suživot sa ovim našim morem, nebom i zemljom, još od ranih blogerskih dana, poznato je to da se Ida ponosi svojim bodulskim rodom i svojom krčkom domovinom. O tome često piše, a nekim svojim književnim djelima otvoreno je pokazala da joj nije strana niti metafizika, i to ona prava - duhovna. Zato nije čudo da ju se često može naći, negdje ranim jutrom, u otvorenom razgovoru sa Nikolom Teslom, gdje, naravno, ne pričaju o elektrotehnici, nego o smislu ovog, na prvi pogled, besmislenog života...koji, prema našem krivo usmjerenom obrazovanju, završava sa smrću.
- "SMRT NE POSTOJI" - kaže Tesla - "a samim tim saznanjem, nestaje i strah od iste! - I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice vrate u prvobitno stanje. Vraćanje u neku od prethodnih energija. Krist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova Svjetlost u Duši, ponekad ravna vrhunskom nebeskom svjetlu. Nisam tragao za tim radi sebe, već radi dobra svih. Vjerujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i snošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost. ."
- "E moj Nikola" - kaže Ida - "Umjesto da promišljaju tvoje riječi i uklapaju ih u svoja znanja i svoje živote, tvoji sunarodnjaci još biju bitku oko toga čiji si ti!? Kao da je to za tebe takvih širokih pogleda i svjetonazora bila bitna činjenica... Ti si iz Like, a pripadaš svijetu koji je toliko sitan da te nije zaslužio. Amen!" ( to kad Ida nakon zadnje točke napiše "amen", znači da joj je netko ili nešto opasno diglo tlak - op. D. S.)
BIG LAJK - kažem ja, i kliknem jednom pa dodam još dva plava palca u komentar. Hvala oboma, rekoh, taman mi se uklapa u ovu temu.
Zamislite samo kako bi izgledao svijet - i ova naša lijepa domovina - da se svi od reda nađemo na razini Svjetlosti, u dimenziji istih vibracija, gdje nestaju sve razlike po kojima se dijelimo do besvijesti.
Umjesto toga, naša ograničena ljudska svijest još uvijek tapka u mraku vlastitog ega - jer, što bi rekli drugovi komunisti: krivo smo usmjereni.
I bome jesmo, ali ne posredstvom neke krive ideologije, nego krivo usmjerenim gradivom iz FIZIKE. Umjesto barem pet minuta školske koncentracije na SVJETLOST vlastite duše, svi smo bili danima i satima skoncentrirani na svjetlo električne struje - raznih oluja, bljeskova, gromova i lomova... Zato i jesmo, svi od reda, toliko naelektrizirani.
Ne, ne radi se o metafori, nego živoj lekciji iz fizike koju je netko, s namjerom ili slučajno, zanemario, iako je Tesla mislio da je ovo otkriće unutarnje Svjetlosti važnije od svih njegovih pronalazaka.
Gdje bi nam danas bio kraj da smo ga poslušali...da je pažnja stotine generacija učenika i studenata, umjesto na polje magnetske indukcije, sa istom snagom koncentracije bila usmjerena na magnetsko polje intuicije - Teslinom otkriću prirodne ljudske Svjetlosti koje je trebalo učiniti ljudima život lakšim i snošljivijim, i usmjeriti ih na duhovnost i moralnost.
A mi se uhvatili samo struje...kablova, žarulja i štekera...Nije onda ni čudo da nas stalno nešto drma - i uvijek iznova baca u neki novi olujni mrak.
Vrijeme je da se konačno ištekamo iz tog zaostalog školskog programa i usmjerimo obrazovanje na neke više i daleko finije razine Svjetlosti.