Ipak, nije odgovarao za zločine na području Hrvatske.
Žalbenim vijećem, koje je potvrdilo kaznu Mladiću, predsjedala je sutkinja Prisca Matimba Nyambe iz Zambije. Ona je i jedina imala suprotno mišljenje od ostalih članova Vijeća koje je potvrdilo Mladiću doživotni zatvor.
U svom izdvojenom mišljenju navela je da bi se Mladiću trebalo ponoviti suđenje pred drugim sudskim vijećem.
“Imajući u vidu prirodu i težinu pravnih grešaka u ovom predmetu, za razliku od drugih članova Žalbenog vijeća, ja bih naredila da se Mladiću ponovi suđenje pred drugim prvostupanjskim vijećem po svim točkama optužnice izuzev točke 6, uzimanje taoca u udruženom zločinačkom pothvatu”, navela je sutkinja u izdvojenom mišljenju na 60 strana.
Prognanici su sami htjeli otići?
Dodala je kako je Mladić u žalbi zadovoljio visoke standarde i ukazao na glavne greške Pretresnog vijeća i dodala da bi mu usvojila sve žalbe. U obrani ratnog zločinca pozivala se na navodnu ograničenost vremena, a s obzirom da radi na daljinu, u svom izdvojenom mišljenju bavila se samo najgrubljim greškama Pretresnog vijeća.
Možda najsporniji dio izdvojenog mišljenja je onaj u kojem se ne slaže se sa stavom da je među pojedincima u snagama Srba i rukovodstvom RS-a postojao udruženi zločinački pothvat prisilnog uklanjanja stanovništva. Tvrdila je da je stanovništvo samo htjelo otići.
Zanemarila je okolnosti genocida i navela da je stanovništvo enklava željelo otići i da je uz pomoć Armije RBiH i RS dogovoren sporazum o evakuaciji ljudi iz ratnog razloga nužde.
“Isto tako ne mogu zaključiti na osnovu ukupnih dokaza da su muslimanske civile u srebreničkoj i žepskoj enklavi progonile snage Srba s traženom posebnom namjerom”, napisala je Matiba Niambe.
Sve je krenulo nakon oslobođenja Šešelja?
Prisca Matimba Nyambe rodila se 31. prosinca 1951. u Zambiji. Od 2006. godine je sutkinja Visokog suda u Zambiji, a od 2011. radi na Međunarodnom sudu, pišu 24sata.
U životopisu joj piše da tečno govori engleski, što je bilo teško zaključiti iz njezinog čitanja optužnica.
Na predsjedavajuće mjesto petočlanog Žalbenog vijeća došla je zahvaljujući francuskom sucu Jeanu Claudeu Antonettiju, poznatom po oslobađajućoj presudi Vojislavu Šešelju koji je prihvatio zahtjev Mladićeve obrane da se iz žalbenog postupka isključi troje sudaca zbog pristranosti.
Antonetti se i jedini složio s mišljenjem sutkinje Nyambe u prvostupanjskoj presudi ratnom zločincu Zdravku Tolimiru, Mladićevom pomoćniku. Nyambe smatrala je da ratni zločinac Tolimir treba biti oslobođen svih točaka optužnice za genocid u Srebrenici. Upravo ju je sudac Antonetti postavio za predsjedavajuću Žalbenog vijeća u slučaju ratnog zločinca Mladića.
Iz njezinog izdvojenog mišljenja u slučajevima ratnih zločinaca Tolimira i Mladića može se zaključiti kako negira genocid, zločine i istrebljenje, prisilno premještanje civila te ostale ratne zločine.
Nakon presude sutkinju je pohvalio i sin ratnog zločinca Ratka Mladića, Darko Mladić za koju je rekao da je jedina imala hrabrosti reći “sve ste radili pogrešno i ovo nisu te činjenice”.
“Ta je osoba sporna iz poznatih razloga”
Izdvojeno mišljenje sutkinje Nyambe komentirala je za RTL i poznata odvjetnica Jadranka Sloković koja vidi jednu spornu stvar.
“Čudno je to da ju je ona čitala ako je ona imala izdvojeno mišljenje. Ona je očito bila predsjednica tog Sudskog vijeća”, rekla je.
Tvrdi kako ju ne iznenađuje previše ta činjenica jer je “Haški sud imao jedan od ozbiljnih problema od svojih početaka, a to je da su suci koji su trebali biti profesionalni suci i koji su sudili u tim predmetima”.
“Velika većina njih nisu bili profesionalni suci, to su u najboljem slučaju bili profesori prava, ali bilo je ljudi koji s tim nisu imali nikakve veze. Tako da meni ova osoba djeluje vrlo sporno, dakle to su bili neki ljudi koji su bili volonteri ili članovi nekakvih organizacija UN-a. Mislim da je početak ono suđenja, pripremne radnje u predmetu Čermak – Markač – Gotovina vodio sudac koji je bio predsjednik neke Uprave nekog plinskog poduzeća. To je nešto nečuveno. To su trebali biti najkvalitetniji suci, a ne suci koji se bore i sa obilježjima djela i sa procedurom gdje se dođe i do ovakvih apsurdnih situacija gdje zapravo proglašava presudu nekog tko je protiv takve presude”, zaključila je Sloković.
Autor:J.A.