Ratni komandant Armije Republike BiH i predsjednik Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) Sefer Halilović je rođen 1952. godine u Taševu kod Prijepolja u Srbiji. 1975. godine je diplomirao na vojnoj akademiji, stekavši do 1991. u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) čin majora. Oženjen je s Eminom Kasumagić-Halilović. Ima kćerku Mirelu i sina Semira.
BPS je osnovao 1996. Njen predsjednik je bio do 2001. godine, a nakon pet godina ponovo je izabran na čelo Stranke.
Karijera
POVEZANO
Turci oduševljeni! Erdogan obećao besplatne kafe, čajeve i kolače
Ne želimo politički islam! Kurz zatvara sedam džamija, protjeruje imame
U službi Jugoslavenske narodne armije (JNA) je između 1975. i 1991. godine boravio u Zadru, Mostaru i Đakovu. U septembru 1991. godine napušta JNA i dolazi u Bosnu i Hercegovinu (BiH). Za generala Armije BiH imenovan je u maju 1992. godine. Smijenjen je u junu 1993. godine.
Na općim izborima 2000. godine osvojio je 1.614 glasova i izabran je u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH (FBiH). Iduće godine postaje ministar za socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice FBiH, prenosi CIN.
U septembru 2001. godine Haški tribunal ga je optužio za zločine koje su pripadnici Armije BiH počinili u Grabovici i Uzdolu, a u novembru 2005. godine je oslobođen svih optužbi.
Nakon povratka iz Haga vratio se politici, obnavljajući stranku koja je za opće izbore 2006. godine registrovana pod imenom BPS – Sefer Halilović. Na tim izborima je sa osvojenih 8.240 glasova izabran za poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Na općim izborima 2010. godine ponovo je bio kandidat za mjesto poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali 8.433 glasa nisu bila dovoljna za ovaj mandat.
Halilović se 2014. bezuspješno borio za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. I od tada za njega znamo samo kroz rijetke intervjue i povremena pojavljivanja u medijima. I to je sve. Premalo za čovjeka koji je dao vjerovatno i ključni pečat otporu agresoru i sačuvanju nezavisnosti BiH.
Za Sefera je u današnjoj Bosni i Hercegovini moralo biti mjesta. Sefer i seferi su namjerno sklonjeni u stranu jer su kao i u ratu, govorili istinu i nisu pristajali na kompromise. Da je više sefera u današnjoj bh. politici, niko ne može tvrditi da bi bilo bolje, ali bi se više spominjala Bosna i bosanstvo. A to jedini put opstanka Bosne i Hercegovine. Jedini, koliko god neki mislili da za one druge nema mjesta u ovoj zemlji. Njihova je kao i naša, naša je kao što je njihova…