Evo što konkretno piše u dokumentu:
UVOD
„Imunizacija je uspješna priča za globalno zdravlje i razvoj, spašavajući milijune života svake godine. Između 2010. i 2018. samo cjepivom protiv ospica izbjegnuto je 23 milijuna smrti (1). Broj cijepljene dojenčadi godišnje – više od 116 milijuna, ili 86% sve rođene dojenčadi – dosegnuo je najvišu razinu ikad zabilježenu. Više od 20 po život opasnih bolesti sada se može spriječiti imunizacijom (2). Od 2010. godine 116 zemalja uvelo je cjepiva koja prije nisu koristila (3), uključujući ona protiv glavnih ubojica poput pneumokokne upale pluća, proljeva, raka vrata maternice, tifusa, kolere i meningitisa.
Nadalje, bilo je mnogo inovacija u razvoju cjepiva. Sada postoje cjepiva za zaštitu od malarije, denge i virusne bolesti ebole, a obećavajuća cjepiva protiv respiratornog sincicijalnog virusa, tuberkuloze i svih sojeva virusa influence su u pripremi. Nova istraživanja o široko neutralizirajućim antitijelima i terapijskim cjepivima otvaraju nove horizonte. Cjepiva sve više štite zdravlje i nakon djetinjstva – u adolescenciji i odrasloj dobi, tijekom trudnoće i za starije osobe.
Pronalaze se inovativni načini za distribuciju i davanje cjepiva te za poboljšanje usluga imunizacije. Digitalni alati, nove tehnike primjene cjepiva bez igle i robusnije skladištenje cjepiva i lanci opskrbe obećavaju transformaciju programa imunizacije tijekom sljedećeg desetljeća. Pravovremeni pristup pouzdanim podacima pružit će nove mogućnosti nacionalnim programima za praćenje i kontinuirano poboljšanje njihove izvedbe, dosega i učinkovitosti.
Cjepiva su ključna za prevenciju i kontrolu mnogih zaraznih bolesti i stoga podupiru globalnu zdravstvenu sigurnost. Štoviše, naširoko ih se smatra ključnima za rješavanje novih zaraznih bolesti, na primjer suzbijanjem ili ograničavanjem izbijanja zaraznih bolesti ili borbom protiv širenja otpornosti na antimikrobne lijekove. Regionalna izbijanja (npr. virusne bolesti ebole), pandemija COVID-19 i prijetnja od budućih pandemija (kao što je novi soj gripe) opterećuju i nastavit će opterećivati čak i najotpornije zdravstvene sustave. Jasan rizik je smanjenje osnovnih usluga, a posebno cijepljenja i prevencije drugih zaraznih bolesti. Zemlje bi trebale identificirati osnovne usluge kojima će dati prioritet i održavati ih tijekom prijetnji zaraznim bolestima u nastajanju i što je prije moguće pokrenuti pružanje propuštenih cijepljenja. Dugoročno gledano, intenzivna suradnička ulaganja u istraživanje i razvoj te pravedna opskrba novim cjepivima vjerojatno će biti dio rješenja za sprječavanje ponavljanja.
Ipak, važni izazovi ostaju. Dobrobiti imunizacije neravnomjerno su raspoređene: pokrivenost uvelike varira među zemljama i unutar zemalja. Neke populacije – često najsiromašnije, najmarginaliziranije i najranjivije, u osjetljivim okruženjima razorenim sukobima – imaju slab pristup uslugama imunizacije. Svake godine 20 milijuna dojenčadi ne primi cijeli ciklus čak ni osnovnih cjepiva, a mnogo ih više propusti novija cjepiva. Od njih više od 13 milijuna ne prima cjepiva kroz programe imunizacije – djeca s “nultom dozom”.
U nekim je zemljama napredak zaustavljen ili čak preokrenut, a rizik da će samozadovoljstvo potkopati prošla postignuća je stvaran. Epidemije ospica i poliovirusa izvedenih iz cjepiva jasni su podsjetnici da su jaki programi imunizacije i učinkovito praćenje bolesti neophodni za održavanje visoke razine pokrivenosti te za eliminaciju i iskorijenjivanje bolesti. Budući da su ospice vrlo zarazne, njihova prisutnost služi kao tragač („kanarinac u rudniku ugljena“) neadekvatne pokrivenosti i nedostataka u zdravstvenom sustavu. Otkrivanje slučajeva ospica putem nadzora otkriva zajednice i dobne skupine koje nisu ili su nedovoljno cijepljene, a programi imunizacije i cjelokupni sustavi primarne zdravstvene zaštite neadekvatni, ukazujući na to gdje je potrebna posebna pažnja i intervencije. Visoki obuhvat cjepivom protiv ospica pokazatelj je snažnog programa cijepljenja, što može signalizirati čvrstu osnovu za usluge primarne zdravstvene zaštite. Druga doza cjepiva protiv ospica prilika je da se pojača fokus na jačanje programa cijepljenja kako bi se doprlo do djece nakon prve godine života i proširile usluge cijepljenja tijekom cijelog života.
Ako svi ljudi žele pristupiti uslugama imunizacije, cjepiva se moraju isporučiti u područja koja su izolirana zemljopisno, kulturno, društveno ili na neki drugi način te marginaliziranom stanovništvu kao što su raseljene osobe i migranti te oni pogođeni sukobima, političkom nestabilnošću i prirodnim katastrofama. Uzroci niske upotrebe cjepiva moraju se razumjeti i riješiti kako bi se povećala potražnja ljudi za uslugama imunizacije. Adekvatne, predvidljive zalihe odgovarajućih, pristupačnih cjepiva zajamčene kvalitete moraju biti dostupne na mjestima pružanja usluga, a nestašica zaliha mora se izbjeći. Prilagođene strategije potrebne su za razumijevanje i prevladavanje prepreka cijepljenju, posebice rodno uvjetovanih prepreka njegovatelja i zdravstvenih radnika u pristupu uslugama imunizacije.
Plan cijepljenja 2030. (IA2030) postavlja ambicioznu, sveobuhvatnu globalnu viziju i strategiju za cjepiva i imunizaciju za desetljeće 2021.-2030. Oslanja se na naučene lekcije, priznaje stalne i nove izazove koje postavljaju zarazne bolesti i kapitalizira nove prilike za suočavanje s tim izazovima. IA2030 pozicionira imunizaciju kao ključan doprinos temeljnom pravu ljudi na uživanje najvišeg mogućeg fizičkog i mentalnog zdravlja te kao ulaganje u budućnost, stvarajući zdraviji, sigurniji i napredniji svijet za sve. IA2030 ima za cilj osigurati da zadržimo teško stečene dobitke i također da postignemo više – ne ostavljajući nikoga po strani, u bilo kojoj situaciji ili u bilo kojoj fazi života.
IA2030 namijenjen je poticanju i usklađivanju aktivnosti društvenih, nacionalnih, regionalnih i globalnih dionika – nacionalnih vlada, regionalnih tijela, globalnih agencija, razvojnih partnera, zdravstvenih djelatnika, akademskih i istraživačkih institucija, razvojnih i proizvođača cjepiva, privatnog sektora i civilnog sektora. društvo. Njegov učinak bit će maksimiziran djelotvornijim i učinkovitijim korištenjem resursa, inovacijama za poboljšanje učinka i mjerama za postizanje financijske i programske održivosti. Uspjeh će ovisiti o izgradnji i jačanju partnerstava unutar i izvan zdravstvenog sektora kao dijela koordiniranih napora za poboljšanje pristupa visokokvalitetnoj, pristupačnoj primarnoj zdravstvenoj zaštiti, postizanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti i ubrzanje napretka prema ciljevima održivog razvoja (SDG) do 2030. godine.
IA2030 pruža dugoročni strateški okvir za vođenje dinamične operativne faze, odgovarajući na promjene u potrebama zemlje i globalnom kontekstu tijekom sljedećeg desetljeća. Ovaj dokument je stoga tek početak. Globalna vizija i strategija IA2030 bit će dopunjena prilozima koji će pružati detaljne tehničke informacije o strateškom okviru, zajedno s novim i postojećim strategijama i planovima imunizacije, uključujući one za specifične programe za kontrolu, eliminaciju ili iskorjenjivanje bolesti. IA2030 postat će operativan putem regionalnih i nacionalnih strategija, mehanizma za osiguranje vlasništva i odgovornosti te okvira za praćenje i evaluaciju koji će usmjeravati provedbu u zemlji.
Zajedničkim nastojanjem svih dionika, ostvarit ćemo viziju desetljeća: Svijet u kojem će svi, svugdje, u svakoj dobi, imati punu korist od cjepiva za dobro zdravlje i dobrobit.“