Daniel Serwer u BH javnosti je poznat kao snažan lobist Sarajeva. Do sada se isticao dosta militantnim pristupom kad je unitarizam u BIH u pitanju. Što se dogodilo nije najjasnije, no on je u zadnjoj analizi izjavio da su na Balkanu moguća dva američka pristupa. Jedan koji bi snažno usisao zemlje Balkana u EU, pri tome ih označavajući kao zemlje koje ne bi imale pravo glasa u EU parlamentu, ali bi tim činom bile sačuvane od raspadanja.
Drugi pristup Serwer označava kao američko ruski, a podrazumijevao bi mirno i trajno prekrajanje granica na Balkanu.
On je pri tome opisu bio jako određen.
Kazao je da bi se u tom slučaju Balkan organizirao kao područje država s jasnim nacionalnim granicama. Dio BIH pripojio bi se Hrvatskoj, dio Srbiji. U BIH bi ostala jedna ili dvije muslimankse države. Serwer pri tome ne vidi mogućnost spajanja Bihaća i Sarajeva, što je dosta čudan stav budući da ni hrvatskim ni srpskim političarima u BIH nije strano razmišljanje o povezivanju Sarajeva i Bihaća u slučaju da Sarajevo konačno pristane na trofederalnu BIH.
Serwer govori kako bi se takvoj muslinskoj bošnjačkoj državi pripojio Sandžak. Takva država prostirala bi se na površini sličnoj površini današnje FBIH.Bošnjaci teško da će pristati na ovu ideju iz razloga jer ih njihovi mediji godinama huškaju na 100% BIH.
Dodaje kako bi Skopje bio podijeljen grad a kako bi se Zapadni dio Makedonije pripojio Albaniji kao i južni i veći dio Kosova.
Srbija bi dobila veći dio RS-a i sjever Kosova. Makedonija bi bila najveći gubitnik i birala bi želi li ostati nezavisna država ili pokrajina u Bugarskoj.
Ovaj dramatičan plan nikada do sada niste mogli zamisliti da izlazi iz usta Daniela Serwera. No on ga je prije par dana iznio.
Analitičari ni danas ne znaju što se točno događa u SAD-u ako politolog lijeve provinijencije, kojem je ovo do sada bio SF govori o ovoj mogućnosti kao reaalnoj.
Bi li takav Balkan bio mirniji ili bi tek postao bure baruta? To je pitanje od milijun dolara. No ova inicijativa može se promatrati i kao novi zaokret u američkoj politici, u kojoj Rusija više ne bi bila neprijatelj SAD-u nego geopolitički partner.
Na neki način SAD bi ispravile grešku oko Kosova. Posljedica svega moglo bi biti i međunarodno pravdanje aneksije Krima, čime bi se na geopolitičkoj sceni svijeta vratila ravnoteža.
Danas naime imamo situaciju u kojoj SAD zamjere Rusiji aneksiju Krima dok su same abolirale otcijepljenje Kosova od Srbije.