Pogibija poznatog pjevača potresla Srbiju: Supruga Ahmedovskog jedva smogla snage da se oglasi preko poruka!

Izvor/medij: Glamur Press
Ocjena: Klikbejt Prenošenje lažnih vijesti Ispravljeno
Raskrinkano u: Klikovi na račun porodične tragedije: Jašar Ahmedovski u središtu degutantnog viralnog sadržaja

-

Pjevač Jašar Ahmedovski od malih nogu je znao da će se baviti muzikom, a kasnije je i ostvario svoj najveći san. Kako i sam kaže, samo to je bila njegova želja odmalena, ali danas ima onu najveću, neostvarenu, da bude roditelj. Komponovao je mnoge pjesme, ali se i našao u nekima od njih, kao što je ona dobro poznata “Dok je mene Jašara”. Već sa deset godina počeo je da dobija neki novac, a pamti i čime se prvo počastio.

– Već sam neke parice dobijao kao klinac sa deset, jedanaest godina. Kad god je bilo neko veselje, tjerali su me da pjevam i bilo je bakšiša. Tako sam kupio prvi bicikl, “poni” je bio popularan. E, a od prvog velikog honorara kupio sam auto. Govorili su mi “čekaj, kupi prvo stan”, a ja – ne! Prvo auto! Kupio sam BMW, tad je to bio vrh. To je vrijeme kada je funkcionisao sistem u bivšoj Jugoslaviji, imao sam velike tantijeme, od prodatih ploča sam dobijao nekih 100.000 maraka. Taj BMW je koštao 55.000 i mogao sam da se baškarim. Onda sam snimio drugu ploču “Svako svome mora da se vraća” i prodao sam oko 600.000 malih ploča. Pa onda “Jednoj ženi za sjećanje dugo”, bila je najtiražnija. To je moja lična karta, ta pjesma. Inače, ta ploča ima dosta hitova. Ali imam mnogo ličnih karti “Isplači se, biće ti lakše”, “Vjenčajte me sa njenom ljepotom”, “Kad svijeća dogori” “Tamo si ti”… Zaista u karijeri imam dosta pjesama.”

Pogibija brata Ipčeta Ahmedovskog za njega je bilo nešto najgore u njegovom životu i, kako kaže, pamti svaki trenutak, ali o tome nerado priča.

“Bilo je to 1994. godine, sjećam se svakog trenutka. O tome slabo i pričam. Ne bih poželio ni najvećem neprijatelju da to doživi. Za sve nas je bio šok kada smo čuli, i dalje se teško nosimo sa tim, ne može da se prepriča. Vijest da je Ipče poginuo mi je javila njegova djevojka Zlata u pet ujutru. Bio sam u šoku, i dalje ne znam kako sam to preživio. Bilo mi je neshvatljivo, nisam mogao da vjerujem. To me je koštalo psihe, razmišljanja o budućnosti. I dan-danas mi je jako teško, nikada to neću zaboraviti, niti mogu izbrisati…”

“Nisam dugo godina mogao da pjevam njegove pjesme, ni da ih slušam. Onda sam jednom rekao: ‘Moram sada da živim sa tim’, i uzeo sam i pustio njegove pjesme, usput sam i plakao. Prvi put kada sam pjevao njegove pjesme je bilo jako teško, jedva sam otpjevao jednu pjesmu, drugi put malo lakše…”

“Mnoge kolege mi se nisu javile kada je Ipče poginuo, da izjave saučešće i kako to već ide… što je meni čudno. Rijetki su nazvali. Njih deset posto s kojima sam se poznavao, sjedio. Šaban mi je bio jako dobar prijatelj sve do 1994. godine. Nije mi se javio nakon tragedije. Šabana sam volio prije nego što sam ga upoznao, njegovu emociju, pjevanje, uvijek sam ga poštovao i uvijek ću ga poštovati. Pomogao mi je na početku karijere. Zašto se on meni nije javio… ne znam… Njegova supruga je poslala telegram, ali ja sam smatrao da je trebalo da se javi pored tolikog našeg prijateljstva. Mi smo putovali zajedno na sve turneje, spavali smo u istoj sobi, slobodno vrijeme smo provodili zajedno.”

“Prvo popijem kafu kada ustanem, zovem njega, gdje ćemo se naći. Šta se desilo da on mene nije pozvao da pita kako sam… Čuo sam poslije neke priče, kada je prošlo dva-tri mjeseca, da mu je bilo teško da me zove. To je tako ostalo. Naravno da sam mu zamjerio, jer prijatelj pravi i u dobrom i u lošem treba da se javi. Ali kada je on poginuo, što mi je jako teško palo, otišao sam na sahranu. Nisam mogao da ne odem, zamjerao bih sebi poslije. Zašto da moram da se nekome svetim, da ostane neka mrlja. Ako neko napravi grešku prema vama, ako vi njemu vratite istom mjerom, isti ste kao on. To sam uradio od srca.”

Njegova najveća ljubav je supruga Snežana, sa kojom je u braku već dvadeset godina.

“Moja najveća ljubav i podrška u životu je moja žena Snežana. Zajedno smo od 1982. godine, a u braku smo 20 godina. Na brak smo se odlučili, jer su mediji stalno prozivali “nevjenčana supruga”, ali, ako postoji ljubav, meni papir ništa ne znači. Bilo je neko slobodno vrijeme i rekao sam: ‘Hajde da se vjenčamo’. Nisam pravio svadbu, jer sam toliko svadbi otpjevao da mi je to dosadilo. Samo smo napravili ručak.”

“Snežanu sam upoznao spontano. Dok sam imao turneju sa Lepom Lukić, ona je svratila sa drugaricom, tako smo se upoznali. Ne da sam stidljiv, ali nikada u životu nisam prilazio djevojkama, slao im piće i to… Ali njoj sam prišao i rekao, ako ima vremena, da se vidimo. Ona je došla iz Valjeva u Beograd jer je tu išla u srednju školu, a meni je kao trebalo da mi neko pokaže grad, jer sam tek došao, to je bila fora. Snežana se nikada nije miješala u moj posao, niti je ikada ugovarala moje nastupe. Uvijek sam želio da je zaštitim od tog svijeta, jer ima raznih ljudi. Na početku zabavljanja je bila malo ljubomorna, ja sam bio popularan, voljele su me djevojke. Ali ona je sigurna u sebe i to ju je prošlo. Srećni smo zajedno, stalno putujemo, uživamo. Jedino što nam nedostaje su djeca. Pokušavali smo, išli svuda, ali nije išlo. Nismo mogli da dobijemo dijete. To nam je velika želja. Razmišljali smo i da usvojimo, ali ovdje je papirologija jako komplikovana. Iskreno, nisam još odustao od te ideje. Nadam se da ću uspjeti da usvojim dijete i da ga odgajamo. Jako sam privržen djeci, posebno od svoje braće, prijatelja.”- prenosi Kurir.

Članak indeksiran 30. 04. 2021 Zadnji put osvježen prije 1 sedmice
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com Raskrinkavanje.me