Raskrinkavanje.ba

Stav → POSTRATNI PROFITER JASMINKO HALILOVIĆ

17.09.2020
Tekst članka

Kao što se može pročitati iz platne liste udruženja građana, koje u stvari stoji iza ovoga "Muzeja ratnog djetinjstva", direktor Jasminko Halilović je samom sebi propisao plaću u iznosu od 5.521 KM, a izvršnoj direktorici 5.175 KM! To su plate u rangu najviših državnih funkcionera, plate koje su čak deset puta veće od plata uposlenika u kulturnim institucijama od državnog značaja!

Većina onih koji su preživjeli velikosrpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu, naročito barbarsku opsadu Sarajeva, vrlo dobro je upoznata sa odvratnim fenomenom ratnog profiterstva. Svi oni koji su preživjeli te teške dane do kraja života će nositi duševne i mentalne ožiljke prouzrokovane saznanjem da među njihovim sugrađanima postoje ljudi koji su spremni da koriste zajedničku tragediju kako bi ostvarili neku ličnu materijalnu korist. Još je gore bilo saznanje da se nemali broj takvih osoba ne stidi svojih nedjela ili se čak njima besramno hvališe, tvrdeći da je unovčavanje kolektivne i nacionalne kataklizme u stvari društveno koristan rad te da u tome nema ničega nemoralnog.

No, kako pokazuje skandalozni slučaj “Muzeja ratnog djetinjstva” u Sarajevu, moguće je profitirati od rata čak i kada je on završen. Istina, ne živi se više od trgovine prehrambenim artiklima ili visokotarifnom robom već trgovinom emocijama i sjećanjima ili, tačnije, monopolom na sjećanje. Na žalost, ispostavilo se da je takozvani Muzej ratnog djetinjstva ništa drugo no udruženi poduhvat nekoliko mladih ambicioznih osoba koje su se dosjetile kako živjeti na visokoj nozi na račun građana Kantona Sarajevo te kako profitirati od kolektivne ratne traume.

Pri tome Muzej ratnog djetinjstva ne ispunjava svoju svrhu po više osnova. Kao prvo, turisti koji posjećuju ovaj muzej u Sarajevu ne mogu saznati ništa od onoga što se stvarno dešavalo djeci tokom agresije na Bosnu i Hercegovini jer prije svega ne mogu saznati i da se agresija uopšte i desila. Kao što smo ranije i pisali u Stavu: “U muzeju se ne mogu naći podatci o broju ubijene ili ranjene djece u Sarajevu i Bosni i Hercegovini tokom perioda agresije. U Muzeju ratnog djetinjstva sve što vidite potpuno je bezlično i sasvim općenito. A i sam naziv, Muzej ratnog djetinjstva, izuzetno je nedorečen. Potpuni je apsurd da se Muzej ratnog djetinjstva nalazi u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, a da pored izloženih dječijih priča nisu napisani mjesta i gradovi u kojem su one nastale. Također, Muzej, naprimjer, ne donosi podatke o broju ubijene, ranjene, osakaćene, prognane djece u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini tokom posljednjeg rata. Nema podataka o tome koliko ih je ostalo bez roditelja, koliko ih je u nekim konvojima završilo kojekuda. Ovakav kakav jeste, ovaj je muzej mogao biti postavljen u bilo kojem gradu na svijetu i biti nazvan ovim ili nekim sličnim uopćenim imenom. Uopćene dječije priče u Muzeju mogle su biti bilo čije, bilo kojeg djeteta na svijetu, pa su utoliko i opasnije i ubojitije, jer veoma je hazardno imati takav muzej s takvom postavkom i s takvim nazivom baš u Sarajevu; čovjek bi za svega nekoliko godina mogao pomisliti da rata u Bosni haman pa da i nije bilo, makar ne onakvog kakvog se mnogi od nas još sjećamo. Brojni su drugi primjeri iz ovog muzeja koji plasiraju izuzetno falične informacije, a sve pod krinkom djece, djetinjstva, odrastanja, naivnosti i nevinosti, omota od čokolada, salveta, plišanih meda, zeka i lutkica. Međutim, djetinjstvo djece koja su odrastala u ratu, u opkoljenom Sarajevu, nije bilo nimalo naivno i nevino, naprotiv. Još se sjećamo raznesenih glava, prosutih utroba, osakaćenih ruku i nogu. Traume su to kojih se vjerovatno nikada nećemo kutarisati. ”

Takav dilentantizam nije slučajan jer kao što se može pročitati iz platne liste udruženja građana, koje u stvari stoji iza ovoga “Muzeja ratnog djetinjstva”, direktor Jasminko Halilović je samom sebi propisao plaću u iznosu od 5.521 KM, a izvršnoj direktorici 5.175 KM! To su plate u rangu najviših državnih funkcionera, plate koje su čak deset puta veće od plata uposlenika u kulturnim institucijama od državnog značaja! U suštini, sredstva koja je ovaj “Muzej” redovno dobijao iz budžeta Kantona Sarajevo koristila su se isključivo za isplatu plata a ne bilo kakve društveno korisne projekte!

Image may contain: indoor, text that says "Muzeja ratnog djetinjstva Budžetska Prostor 2020. Najam prostora POVJERLJIV DOKUMENT Jedinica Trošak po jedinici Količina mjesec Režije Osiguranje Čišćenje TOTAL (BAM) Bam 2,448 12 mjesec mjesec Bam 29,379 Bam Bam Bam 264 Izvršna 12 12 12 Total Bam 32,000 Bam 3,168 Bam 65,251 mjesec mjesec mjesec 12 12 Bam 5,521 Bam BAM5,175 Bam 2,310 Bam 2,310 kolekcije istraživanja/ Bam 66,255 62,100 BAM27,720 BAM27,720 Bam 12 Total mjesec mjesec Bam 2,873 2,104 Bam 34,476 12 12 Total mjesec 59,729 Bam 3,904 12 46,845 2,310 12 BAM27,720 Bam Bam 12 20,047 Total 12 BAM2,310 Bam Bam 645 Bam 12 Bam 745"

Sasvim očekivano i više nego opravdano, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo je odlučilo da prekine sa ovakvom praksom jer kako su saopštili “Budžetska sredstva imaju za cilj poticanje razvoja kulturnih sadržaja u Kantonu Sarajevo, te ne trebaju biti isključivo izvor primanja za direktore” a što se nije niti najmanje svidjelo Jasminku Haliloviću i njegovom veselom društvancu koje je godinama ugodno parazitiralo i moraliziralo sa kantonalnog budžeta. Ovi budžetski pirati i fini gradski hajduci su glasno kriknuli sa svojih facebook profila optužujući kantonalno ministarstvo i ministra za, a šta drugo, primitivizam i nacionalizam ubjeđeni da samo primitivci ne mogu uvidjeti koliko je njihvo krpeljsko sisanje budžeta u stvari ključno za visoku kulturu te da samo nacionalisti mogu imati nešto protiv njihovog svođenja agresije na prirodnu katastrofu.

Članak indeksiran 14.10.2020. Zadnji put osvježen 14.10.2020.

Ocijenjeno u analizi