Nakon svih mogućih i nemogućih načina testiranja, čačkanja i traženja neizolovanog virusa, pa onda "dizajniranja" vakcine u roku od 2 sata od isporučivanja "kompjuterskog koda virusa" od strane kineza laboratoriji koja ju je kao "dizajnirala" i proslijedila proizvođačima, sada su smislili novi način da nam nametnu vakcinaciju i to putem hrane. Pa ti jedi
Jedan od najalarmantnijih događaja u trenutnoj trci za vakcinu protiv COVID-a pojavljuje se u obliku relativno bezopasnog saopštenja za javnost od 16. septembra sa Kalifornijskog univerziteta u Riversideu (UCR). U saopćenju za javnost počinje: „Budućnost vakcina može više ličiti na jelo salate nego na ubod u ruku. Naučnici UC Riverside proučavaju mogu li jestive biljke poput salate pretvoriti u tvornice vakcina za mRNA. ”
Pretvaranje biljaka u „tvornice vakcina“ nadilazi sadašnji način isporuke vakcina putem injekcija. Ovo saopštenje za javnost predviđa početak nečeg mnogo zlokobnijeg i opasnijeg: mogućnost vakcina u našoj hrani. Iako se ubod može izbjeći, kako možemo izbjeći nanočestice vakcine u našem povrću? I kako se može regulisati doza izvan nadzora medicinskog radnika? U stvari, ljudi bi mogli biti "vakcinisani" protiv COVID -a ne ubodom igle, već konzumacijom hrane. Lekarski pristanak je možda prošlost.
Jedan od izazova s ovom novom tehnologijom je da se mora držati na hladnom kako bi se održala stabilnost tokom transporta i skladištenja. Ako ovaj novi projekt bude uspješan, biljne mRNA vakcine-koje se mogu jesti-mogle bi prevladati ovaj izazov uz mogućnost skladištenja na sobnoj temperaturi.
Omogućeno grantom od 500.000 USD
Nacionalne zaklade za nauku koji finansiraju poreski obveznici, ciljevi projekta su trostruki:
1) pokazati da se DNK koja sadrži mRNA vakcine može uspješno isporučiti u dio biljnih ćelija gdje će se replicirati;
2) pokazati da biljke mogu proizvesti dovoljno mRNA koja bi parirala tradicionalnom načinu; i
3) odrediti pravu dozu.
"U idealnom slučaju, jedna biljka proizvela bi dovoljno mRNA za vakcinaciju jedne osobe", rekao je Juan Pablo Giraldo, vanredni profesor na UCR -ovom Odsjeku za botaniku i biljne nauke koji vodi istraživanje, sprovedeno u saradnji sa naučnicima iz UC San Diega i Carnegie -a Univerzitet Mellon.
"Testiramo ovaj pristup sa špinatom i zelenom salatom i imamo dugoročne ciljeve da ga ljudi uzgajaju u vlastitim vrtovima", rekao je Giraldo. "Poljoprivrednici bi na kraju mogli uzgojiti i čitava polja."
Za ovaj projekt, Giraldo se udružila s Nicole Steinmetz, profesoricom nanoinženjeringa na Univerzitetu San Diego, kako bi iskoristila nanotehnologije koje je izradio njen tim, a koje će isporučiti genetski materijal kloroplastima.
"Naša ideja je prenamjena prirodnih nanočestica, naime biljnih virusa, za isporuku gena biljkama", rekao je Steinmetz. "Inženjering ulaže u to kako bi nanočestice otišle u kloroplaste i učinile ih neinfektivnima prema biljkama
2 Shares
Like
Comment
Share