Preci Fahrudina Radončića su ubili graditelja Sarajeva, vakifa i vjernika – Gazi Husrev-bega

Izvor/medij: Sarajevo Grad
Ocjena: Prenošenje lažnih vijesti
Raskrinkano u: Lažne vijesti iz 16. vijeka

Od predaka Radonje nastali su Radončići koji su iz plemena Kuči sa planina Prokletija na granici Crne Gore i Albanije.

Sa tih divljih predjela u Gusinje su se naselili nakon 1650 godine (“Plav i Gusinje u Prošlosti”, Mustafa Memić, 1989. g., str. 76 ). Za pleme Kuči karakterisitčno je da su bili u službi onoga ko je više nudio pa su, u zavisnosti od interesa, ratovali su za Rusiju, Crnu Goru, Turke…

Radončići-su-prvo-bili-Albanci-KučiUpravo su pripadnici plemena Kuči ubili Gazi Husrev-bega 1541. godine. U dostupnim izvorima nije decidno naznačeno, ali se ponegdje može pročitati da su Kuči ubili Gaziju na nepošten i kukavički način, a što je bila njihova metoda “ratovanja”. Gazi Husrev-beg je ukopan u haremu džamije koju je izgradio u Sarajevu.

Kuč

Kliknuti na sliku za njeno uvećanje

Ubistvo jednog od najvećih Bošnjaka u historiji identično je onome što je Radončić radio u Bosni i Hercegovini. Iz zasjede, duboko sakriven iza imena i prezimena svojih polunovinara i iza povlaštenog položaja Dnevnog avaza na tržištu, jer njegove mete nisu imali identično oružje i kotu – dnevne novine, Fahrudin Kuči Radončić je godinama ubijao ovaj narod i njegove prvake. Hiljade najčasnijih Bošnjaka od Radončića su dobijali medijska đulad. Ovaj medijski divljak, poput svojih predaka, skidao je glave svima koji imalo vrijede u patriotskom korpusu.

Da bi bio jasniji divljački mentalitet Fahrudna Radončića, potrebno je osvrnuti se na djelovanje njegove Dnevne novine, sada već poražene i bivše. O tome je i Stop-avaz mnogo pisao. A da bi bilo jasnije ko je bio Gazi Husrev-beg, pročitajte dio njegove biografije koja se nalazi u nastavku,a tekst o porijeklu Radončića na linku ispod.

Od 1521. do 1541. godine Sarajevo je postalo najveći grad evropskog dijela osamanskog carstva! Za taj procvat Sarajeva zaslužan je Gazi Husrev-beg, koji je u tom periodu bosanski sandžak-beg. Zadudžbine koje su iza njega postale su pečat glavnom gradu Bosne, bez njih bi Sarajevo bilo nezamislivo.

Uz svoju džamiju, navjeću u Sarajevu podiže svoju čuvenu Medresu, a uporedo s tim osniva i svoju čuvenu biblioteku. Istovremeno, svuda po tadašnjem Sarajevu, niču i mnoge druge njegove ustanove i zadužbine vjersko-prosvjetnog, socijalno-humanitarnog i sanitarno-utilitarnog karaktera. Veliki graditelj i dobrotvor ne zaboravlja ni vodu, pa izgrađuje vodovod i dovodi vodu sa izvora udaljenog sedam kilometara od Sarajeva i razvodi je u 40 javnih česama. Podiže brojne dućane u kojima stotine vještih ruku kuju, šiju, vezu i trguju. Sarajevo se time pretvara u bučnu trgovačko-zanatsku košnicu i čuveno tržište, u koje svakodnevno stižu bogate trgovačke karavane koje odnose i donose robu, sirovine i gotove proizvode. Ličnost takvog formata i duha, kakva je bio Gazi Husrev-beg, nije mogao biti drugačiji ni prema pripadnicima drugih vjera. Njegova tolerancija i širina najbolje se ogleda u dogâđanjima za vrijeme njegovog upravljanja. Stara pravoslavna crkva u Sarajevu, nekoliko stotina koraka udaljena od njegove monumentalne džamije, gradi se u njegovo vrijeme. U isto se vrijeme obnavljaju franjevački samostani u Visokom i Fojnici, nadomak Sarajevu, a u sarajevskom kvartu Latinluk, takođe u njegovo vrijeme, a u neposrednoj blizini njegove džamije, postoji i katolička bogomolja.

Tako je Gazi Husrev-beg za izdržavanje svojih hajrata uvakufio silan imetak u Bosni i Rumeliji. Imetak u Bosni stekao je sam Husrev-beg, a onaj u Rumeliji je naslijedio od oca Ferhat-bega.

Izvori historijskih podataka: Rijaset.ba (link)

Članak indeksiran 20. 02. 2018 Zadnji put osvježen prije 9 mjeseci
Raskrikavanje.rs Istinomjer.ba Analiziraj.ba NewsMavens.com