Svojim ponašanjem izazvao je bijes i osudu muslimana širom svijeta, koji su se pitali o tome što sloboda izražavanja znači u kontekstu globalno povezanog svijeta gdje su vjerski osjećaji duboko ukorijenjeni u identitet mnogih ljudi.
Spaljivanje svete knjige nije samo simboličan čin protesta; to je i direktan napad na vjerske vrijednosti i osjećaje milijuna ljudi širom svijeta. U vremenima kada su tenzije visoke, ovakvi čini mogu eskalirati u nasilje, stvarajući još veću podjelu između vjerskih zajednica.
Njegov posljednji čin, prije navodne smrti, odražava duboku ironiju. Tražeći azil i međunarodnu zaštitu u Norveškoj, Momika je tvrdio da se bori protiv ideologije koja ne dopušta slobodu misli, istovremeno koristeći slobodu govora na način koji mnogi smatraju provokativnim i nepotrebnim. To postavlja pitanje: gdje povlačimo granicu između slobode govora i potrebe za odgovornim izražavanjem?
Smrt Salwana Momike, neovisno o okolnostima, služi kao bolan podsjetnik na to da sloboda izražavanja dolazi s odgovornošću. Sloboda govora ne znači slobodu od posljedica. U svijetu gdje se ideje mogu širiti brzinom svjetlosti, važno je razmisliti o utjecaju naše riječi i djela na druge. Dok tragamo za pravdom i istinom, moramo se također truditi pronaći ravnotežu između izražavanja vlastitih uvjerenja i poštovanja osjećaja drugih.