Krupu treba doživjeti, zaključak je nakon tro i pol satne neprekidne vožnje njezinim lavirintima. Upravo lavirintima, jer nema tu prvog vodotoka, nego stalno krivudanje. Krupa je nalik velikim ravničarskim rijekama, teško je primjetiti da teče, jednostavno tamnozelena površina njezine vode ostavlja dojam posvemašnjeg mira. Da nije trskama i drvećem omeđenog vodotoka stekao bi se dojam da je riječ o slijepom barskom rukavcu. Međutim, lijena Krupa ima i svoje druge značajke, kojie se usjeku u pamćenje napuštanjem barke.
Vožnja Krupom nudi različite izazove. Svako malo vidite brze barske zmije koje koje traže spas od ljudima skoro nečujne buke motora. Da bi dekor bio potpun brinu se barske ptice najčešće vranci, po našem dojmu nespretni letači, koji uzlijeću s okolnog drveća. Pažnju plijenei okljaštreni vrhovi barskog drveća strše iz vode. Povremeno su to prave skulpture, vrijedne divljenja. Što mirna Krupa može, to druge rijeke ne mogu. Polako tekući ona od suhih u vodu oborenih stabala vaja različite oblike. Brže rijeke suha stabla i otpale grane nose sa sobom prema ušću. S krupom to nije slučaj, ona svojim tihim dlijetom na licu mjesta, bez pomicanja, vaja savršene oblike. I da neduljimo, ima i tragova civilizacije. Ponegdje su to uz rijeku razapeti šatori, improvizirane skakaonice za kupače, na dva mjesta uočili smo i dva manja krda krava.
To bi bio opći lirski, dojam, a zatim slijedi ono što Krupu čini jedinstvenom u svijetu. To su pravi fenomeni, prvi – Krupa nema izvora, jednostavno nastaje iz Deranskog jezera, reklo bi se niotkud. Dalje, Deransko jezero je kripto depresija – njegovo dno doseže čak 16 metara ispod razine mora(!), treće i najzanimljivije Krupa može teći u oba smjera, nizvodno prema Neretvi, odnosno moru, a kad se more „naljuti“ i uzvodno prema mjestu nastanka. Ova tri fenomena, ako zanemarimo, divljinu i ljepotu uglavnom netaknute prirode, dovoljna su za marketinški presing i privlačenje turista. Valja reći da Krupi ne bi odgovarao masovni turizam, to bi trebalo ostaviti za đačke i studentske ekskurzije, a ostalo masno naplaćivati. Malo gdje se na Zemlji, na pola koraka od civilizacije može naći ugođaj kakav nudi Krupa.
„Krupa nastaje na lokalitetu Struge, izlijeva se iz najvećeg jezera gornjeg dijela Hutovog blata, koje se napaja iz kraškog podzemlja, odnosno izdašnih izvora – Jelim, Drijen, Orah i Londža. Riječ je o potocima koje narod zove rječinama ili jarugama, a ulijevaju se u Deransko jezero“, pojašnjava Josip Vekić voditelj Službe zaštite Parka prirode Hutovo blato, naš vodič, te razlaže:
„Deransko i okolna jezera iz kojih vodu dobiva Krupa, su kripto depresije od 11 do 18 metara. Kada dođu velike vode ili plima pozbije Neretvu, rijeka Krupa se vraća nazad prema svome ishodištu. Kad su ekstremne vode, kad jugo podigne more Hutovo blato kao zadnja retencija doline Neretve primamo i do 150 milijuna kubika vode, pa naraste četiri do pet metara iznad uobičajene razine!“
Naravno s obzirom na činjenicu da je površina Parka prirode blizu 8.000 hektara, tada se močvara pretvara u kraško more. Vekić ističe da je prosječna dubina Krupe 5 do 6 metara, ponegdje devet metara.
„Možda je dubina nekada bila i veća, ali se zarastanjem okoliša i smanjenjem dotoka, zbog već poznate priče o Gornjim horizontima, smanjila. Nekada su ove plavne livade bile košene, na njima je pasla stoka, pa je zarastanje bilo manje. U perspektivi za problem naplavljivanja morat će se naći neko rješenje“, kaže Vekić pokazujući otok trske koji se za visokih voda odlomio i nošen bujicom zapriječio Krupi put iz Deranskog jezera. Taj otočić podigao je razinu vode u Deranskom jezeru za oko 20-ak centimetara. Miniranjem su ga pokušali ukloniti, međutim morat će ponovo, nekim suptilnijim metodama.
Iako je živio daleko od Hercegovine i rijeke Krupe, njezin fenomen uočio je Robert Salinas Price, meksikanski homerolog, tvorac teorije o Troji u Gabeli. Pošto u rijekama u Maloj Aziji u blizini kojih je Heinrich Schliemann smjestio legendarnu Troju, nema jegulja, a ni jedna ne teče u oba smjera, Price je sve to naše o Hercegovini. Za njega je Krupa - Simoeis, Neretva – Skamandros, Trebižat – Karhesos, Bregava – Rhesos…
Tekst i foto: D. Musa
Doktorska disertacija Valentine Bevanda
Slučaj je htio da se rijekom Krupom provozamo s pravom znanstvenom ekspedicijom u kojoj su uz Josipa Velića, voditelja Služba zaštite PP Hutovo blato, bili Valentina Bevanda, viša asistentica na Fakultetu prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, njezin mentor prof. dr. Dragan Škobić, s istog fakulteta, te student Renato Vidović. Viša asistentica Bevanda za doktorsku disertaciju, marno je prikupljala uzorke vode sa sedam lokacija. Naravno, nakon svega slijedi njihova laboratorijska obrada, a rezultati će biti poznati nakon objave znanstvenog rada. Tema rada je „Upravljanje zaštićenim područjem Hutovo blato! (dmu)